Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božje milosti

Autor

Hajro  Šabanadžović

Postanje

Anđeo nebeski  Iskon

Anđeo Nebeski                                                                                  Iskon

U našim je srcima Kula na nebesima   Ljubav

Kula    na nebesima                                                              Ljubav

Rađanje   Nebo

Rađanje                                                                                 Nebo

Kontinium 1  Zviježđe

Kontinium                                                                                          Zviježđe

Zvijezdice   Sunce

Zvjezdice                                                                                       Sunce

Mjesečina   Plavo bijeli svijet

Mjesečina                                                                   Plavo bijeli svijet

Vjera  Vali

Vjera                                                                               Vali

Čednoct   Blaženi okupani Svjetlošću

Čednost                                                                      Blaženi okupani svjetlošću

Emili Dikinson – Pjesma 89.

 

 

89,

 

Tu su neke leteće stvari –

Časovi – Ptice – Bumbari –

O tome nema elegije.

Tu su neke stajaće stvari –

Bregovi – Vječnost – Boli stari –

Ni to mi po volji nije.

 Tu je – što raste, dok počiva.

Zar su nebesa objašnjiva?

Kako spokojno Tajna snije!

 

98.

 

Čast jedna za sve odlaže se –

To popodne što Mitru meće –

Nitko izbjeći tom purpuru –

Ni umaći toj Kruni – neće!

Kočija, ovo čuva, i sluge –

Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –

I, takođe, zvona, u selu,

Svečano dok projahujemo!

 Kakva Pratnja dostojanstvena!

I kakav obred, kad stajemo!

Kako odano sto šešira

Podignu, dok se rastajemo!

I kakva pompa što hermelin

Natkrili kada pokažemo

Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –

Titulu smrti zaištemo!

 

ZELJKO JOKSIMOVIC – NISAM TE ZBOG LEPOTE VOLEO / Song – Lyrics

 

 

Plavo bijeli svijet     Zeleni zamak    Čarolija

 

Ja dajem nista ili sve

ili volim ili ne

i zato volim tebe

 

Ti nisi samo lepa kao san

ti si sve sto zelim ja

ti si sve sto trebam ja

 

Ref. 2x

Nisam te zbog lepote voleo

godine ti kazu

ja sam se u zivotu zakleo

i s tobom stario

jer jedina si bila ti

(jedina ces ostati)

 

Sve, prolazno je sve

samo prava ljubav ne

ona ostaje

 

Ti sve moje tuge lecis za tren

sa tobom zauvek

ja mlad ostajem

 

Ref. 3x


												

Nježnokaz

 

 

 

Danas smo malo tužni.

Ne pada nam na pamet da bilo šta budalesamo ili bilo koga takarimo.

Bili smo nesmotreni i vjerovatno rastužili jednu prelijepu djevojčicu.

Nemamo nikavo opravdanje. Neznanje ili nepažnja nikad ne isključuje krivicu počinioca.

Zbog toga smo u dilemi da li da joj pošaljemo poruku koju smo sročili?

Iako ponekad nismo naklonjeniji merebitnim čitaocima ( ono blago rečeno),  ipak moramo od nekoga tražiti savjet da li da pošaljemo pismo isprike koju smo smislili.

Vako bi se depeša trebala slovkati:

“Mila djevojčice

Oprosti mi

Ne znam kako, ali  propustio sam tvoje slavlje  .

Moja zauzetost ne bi trebala biti pravdanje.

Morao sam barem osjetiti da si ga  najavila .

Ipak poruka je bila tu skoro dva dana .

Dobro, naći ću neka opravdanja.

Jedno  ne baš veliko opravdanje.

Recimo nisam ti htio ometati rođendansko  ili neko drugo slavlje svojim prisustvom.

Ili bojao sam se da te ne naljutim nekom nježnom riječju, pa da ti pokvarim slavlje.

Jer ti si čvrsta  smjerna dama, kojoj nije do slavlja , pa bi ti u javnosti moje djetinje riječi možda narušile imidž.

Znaj da si bila u mislima sa mnom i da sam podigao čašu šampanjca i rekao :

„Sretan ti rođendan Sunčice.

Ovo je tvoja godina.

Obećavam.“

 

I tu sam zastao i zamislio se.

Upitao sam se da li je tom djetetu, toj miloj djevojčici mogu ikako pomoći?

Godine nose iskustvo, tamo gdje pameti ima. Meni su govorili da baš i nisam previše glup, da sam  s vremena na   vrijeme imao nekih bisera.

Mnogo tih bisera sam nanizao.

A nisam nimalo sebičan, volim ih poklanjati, pogotovu tamo gdje se nižu dragulji u jednu prelijepu ogrlicu.

Zaista volim poklanjati i radovati. Bezuslovno .

Imao sam bogat život. Ponekad malo više tužan i tragičan nego je to moralo biti , ali prelijep.

Nije mi ostalo previše neispunjenih želja.

Ne smijem reći skoro  ni jedne , jer  to bi se to moglo na jednom vrlo važnom skupu moglo shvatiti kao konačnost.

A mislim, neka me ( joj )  još malo, možda mogu ponekog obradovati.

Mila , da li ti ikako mogu pomoći, osim ponekad obradovati lijepom  rječju?

Imaš li želja koje bi stranac poput mene mogao ispuniti?

Ili dati ideju da se ona ostvari?

Volio bih to.

Mislim da jedno divno dijete poput tebe zaslužuje mnogo više pažnje.

Vidim mnogo neslućene dobrote, iskrenosti i ljepote koje se kriju iza Žestoke Dame .

I mnogo onoga veoma bitnoga – mnogo čednosti, a što je danas rijetkost i luksuz. “

Tu nas poeta oštro  prekinuo i kaže dosta više, neće njemu ništa ostati za kasti.

Šta ćemo pusti mo ga!

-Pa hajd’ kaži?

A on šuti.

Pitamo ga šta mu je?

Muči .

Navalimo:

-Šta ti je?

-Kriv sam.

-Za šta?

-Sakrio sam poruku.

-Šta…?

– Poželio sam da bez vas   nepozvan odim na  rođendan.

– I?

-Nisu me pustili unutra.

-Kako to?

-Neki nalickani mahnitov skonto fol i sa vrata se okreće društvu i kaže :

– Bando imamo jednog prosjaka na vratima. Kinta ili noga u sjedalicu.

Bih usisan , a ne uvučen u prostor iza.

Izađe ona. Prelijepa je i sva nekako paučinasta od nježnosti i čednosti. Zagrli me dobrotom svojom, dade mi deset maraka sadake i reče :

-Idi sad dobri čovječe ovi moji gosti znaju biti neukusni.

Zbunih se i zacrvenih. Prvi put u životu. Nisam joj uspio ni čestitati rođendan.

-Pa dobro, a šta si ti očekivao. Odrtine kao mi , mladima uvijek ličimo na prosjake ili barem sakupljače starih stvari.

A poeta na to reče:

-Što bi poeta rekao:

I među starim stvarima ima i prelijepih riječi i snova.

U prevodu:

-Baš je ovi poeta blesav.

Rajo šta vi mislite.

Insani muče ko hajvani.  Valjda nisu skontali poentu.

Možda jednog dana shvate i riknu od smijeha ili ljubomore.

Taki smo mi dunjaluk.

Iskreno kajanje smatramo neprihvatljivom slabošću. Neki čak i glupošću.

 


												

Kemal Monteno – Zaboravi / Song – Lyrics

 


trnje-i-ruze  bujica  jesenja-elegija

 

Jos jedan dan

jos jedna noc

i odlazim od tebe

zauvijek

 

Jos jedan dan

jos jedna noc

i reci ces ljubavi

da mogli smo jos

 

Al’ ne ide, ne ide

vrijeme sto ide

istinu pravu reci ce

ostani zato gdje si

ja trazicu puteve nove

bojim se da tako je

bolje za oboje

 

Ref.

Zaboravi, zaboravi

da smo se ikad voljeli

zaboravi, zaboravi

i pusti sjecanje

nek’ zivi u meni

 

Jos jedan dan

jos jedna noc

i nestace za tren

sve nase pobjede

 

Jos jedan dan

jos jedna noc

i reci ces ljubavi

da mogli smo jos

 

Al’ ne ide, ne ide

vrijeme sto ide

istinu pravu reci ce

ostani zato gdje si

ja trazicu puteve nove

bojim se da tako je

bolje za oboje

 

Ref.

 


												

Bleki – Labud i labudica

 

Srce od kristala

u njemu starac i dijete

večeras

čuju jednu bajka prastaru

svoje snove odmara

i počinje da sanja

 

snovi u vrtlogu duge

o  nebeske tuge

Bijela dama

plavetna milina

u molitvi

očajno sama

mjesečina je

a poljubca nema

 

 

život radosti pun

klizi

tuga moje malene

traži

ruke ljubavi

a Mali princ

zaspao u putu

bez poljubca za djevojčicu

 

dobro mi došla i hvala ti

san  je njegov

pored Modre rijeke

i Nada

da će na vrijeme stići

 

Ona

krhka ruža

sluša stihove njegove

pretvara se u kreposnu ženu

Orhideju

na  labuđem jezeru spi

kao dijete u oblacima

dok on ko labud pored nje  bdi

 


												

Kaliopi – Poželi / Song – Lyrics

 

Samoća  Izlaz Trougao

Poželi

 

Zamisli da nam

nešto krene na zlo

ogledalo slomi

il` prospe se sol.

 

Pa nam ljubavni san

u inat pokvari plan

jer želimo nešto

što traje za dan.

 

Neee…nemoj ne

još uvijek volim te

sveee…bi bilo sve

od tuge tužnije.

 

Poželi ako odeš

poželi me za tren

zaustavit cu vrijeme

dok još nisi njen.

 

Jer sve je tvoje moje

na javi i u snu

poželi me ko nikad

dok si tu.

 

Poželi ako odem

da nigdje ne stignem

i zovi moje ime

da se okrenem.

 

Jer sve je tvoje moje

na javi i u snu

daj poželi me ko nikad

voli dok sam tu.

 

 


												

Koča Racin – Balada o nepoznatom vojniku

Negdje u polju bitoljskom,
žalosna vrba tuguje
pod vrbom grob bez oznake,
u grobu vojnik nepoznat.
Leži od rata svjetskoga,
leži i već se raspao
silna ga tuga izjela,
zašto je ovdje pogin’o.
Kraj njega nikoga nema
tek nebo plavo nad njime
i zemlja pod njim šutljiva
nad grobom vrba žalosna.
A tamo u gori zelenoj
u bezbroj raka snivaju
junaci slavni narodni
za zemlju svoju umriješe.
U ponoć kad se nad njima
grane od bola svijaju
planinska bistra jezera
ko svjetlost silna blistaju.
Tad vile iz njih izlaze,
nečujno jedna za drugom
i grob do groba pohode
junake dižuć u kolo.
I kad svi već obidju
tu vrbu, tužnu, žalosnu
junaci sami zastanu
neznanca brata dozivlju;
“Neznanče, more, ustani,
u kolo hajde sa vilama!
Zora zori, pijetli će
selo uskoro buditi!”
A on iz groba romori:
riječ po riječ čemernu:
“Podjite braćo’ braćo, idite,
ne mogu s vama u kolo!”
Tko umre za domovinu,
za pravdu ljudsku, za slobodu
on kod vas, braćo, ne umire,
on s vama živi, druguje.
Vi njemu pjesme pjevate,
pjesmama vi ga žalite
svi se vi tako radjate
i svi tako umirete!
A ovdje – zašto padoh ja,
zašto me kuršum pogodi,
zašto me zemlja pritisnu
za koga ludo poginuh?
Kažite braćo, kažite,
kažite pa prodjite,
nište me neće dignuti,
moja smrt je – crna smrt!
Plaču – a kad se u selu
prvi pijetli javiše,
vile u goru nestaše
junake svoje vodeći!
Polje je pusto ostalo,
jutro bez zore svanulo
u polju vrba žalosna
vojnika žali neznanog.

Ublehe i zvijeri

 

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III

10. Decembra /Prosinca 1948. godine.U svijetu se na taj dan obilježava Međunarodni dan ljudskih prava.

Između ostalog sročili su:

“Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.”

Kakao to na papiru lijepo izgleda.

Totalno ublehasto.  kako i ne bi  , rezolucije radile ublehe i zvijeri.

Kada bi vas neko iskreno pitao:

-Koliko vrijedi rezolucija UN-a,  ova ili bilo koja druga koju ne podupiru članice sa pravom veta?

-Kakav bi vaš odgovor bio?

Ne čujemo vas, gluhi smo napriliku k'o UN.

Ako ste rekli da je UN mogu  mačku o rep okačiti postigli smo konsenzus.

Ako se nismo razumjeli neko od nas je u velikoj mentalnoj buli.Ova bula nema nikakve veze sa papama,inkvizicijom i lomačama i ubičajenošću i svevremenosti tih metoda .

Riječ mentalno(a) je još uvijek nedefinisana zbog neusaglašenih  stavova i nepostignutih dogovora mahalskog konzilijuma oko etimologije.

Mišljenja su podejeljena ;tri naprema tri glasa uz jedan suzdržani. Lenji se uspavo sanja da je dešifrovo značenje.

I.Teorija naučne dijalektike nalaže da je mentalna bula dekret ili pismene nekog pape koji je imao barem minimum mozga i koji je izbjegavao molitve u Sikstinskoj kapeli i aferime odnosno nastranosti koje svod sugeriše.

Efektnu teoriju potpisuju,Mojsije,Herco i Dobri.

II.mirišljavo smradna  (halna ) teorija.

Zastupnici  Baška Baša,Oma i Deba.Oni  je definišu:

Riječ mentalna je savim lako definisati.Složenica je od riječi menta i halal,u narodu uglavnom izgovarana kao hala.

Menta je mirišljava biljka poznata i kao metvica ili nana,vrlo rijetko nena ili nona.

Halni ili alni je skraćenica riječi hala/ala  je riječ koja može mnogo toga značiti:

1.Velika dvorana u dvorovima,fabrikama,sportska  i kulturno muzička borilišta.

2.Mjesto za odlaganje izlučevina crijeva i nekih kanala.

3.Tetka.

4.Neman ili ažbaha.

5.Žensko ime,prevestveno rusko.

Tada nastaje minimum pet kovanica,svaka sa svojim značenjem što nas vodi od opštog do pojedinačnog.

Menta + 1 = mirišljavi veliki prostor slijedi – mirisna dvorana / dobar  mozak

Menta + 2  = mirišljavo izmetna tuknjava – mentalni smrad / kvarljiva takarli  roba

Menta + 3  = mirišljava tetka – otpada iz kombinacije tetka  je rijetko i nona istoj osobi

Menta  + 4  = mirišljava neman (ažbaha) – monstrum

Menta  + 5  = Mirišljava Ala  -kao žensko stoji,ali kao riječ u konzilisjkom smislu otpada jer nema veze sa životom,osim sa takarom.

Dakle mentalan znači: dobar mozak,mentalni smrad/pokvarenjak,monstrum.

Ako se uzme da je bula u peškorativnom značenju neprilika,nevolja,belaj,onda smo vrlo blizu rješenja.Kažu da je pravilno reći pežorativno,ali nama uz bule više paše peškasta riječ.

Dakle teoretski mentalna bula bi mogla značiti mozgovna nevolja.

Kada su trojci razmjenili teorije, tvorci druge teorije su na čuđenje tvoraca prve teorije, skoro baildisali od šege.To je probudilo Lenjog koji se počeo grohotom smijati iako nije znao o čemu se radi.Njemu je uvijek lakše bilo pribjeći liniji  manjeg mentalnog napora : gdje sve takarlije tu i on.

Tako je II teorija nenadano uletila u plus glas i postala važeća u Blekijevom pojmovniku.

nastranu sa našim mentalnim bulama,treba da vidimo UN-ove.

Prije deklaracije o ljudskim pravima UN , su prilikom osnivanja  26.juna 1945.godine sa  punovažnošću od 24.19.1945.donijele svoju povelju čiji  vam uvodni dio u cjelosti prenosimo:

“MI, NARODI UJEDINJENIH NACIJA RIJEŠENI…

da spasemo buduća pokoljenja užasa rata, koji je dva puta u toku našeg života nanio čovječanstvu

neopisive patnje;

da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u

ravnopravnost muškaraca i žena i nacija velikih i malih;

da obezbijedimo uslove pod kojima će moći da se očuvaju pravda i poštovanje obaveza koje proističu

iz Ugovora i drugih izvora međunarodnog prava kao i

da radimo na socijalnom napretku i poboljšanju životnih uslova u većoj slobodi

I U TOM CILJU

da budemo tolerantni i da živimo zajedno u miru jedni sa drugima kao dobri susjedi,

da ujedinimo svoje snage radi održanja mira i sigurnosti u svijetu,

da obezbijedimo prihvatanjem načela i ustanovljavanjem metoda da se oružana sila ne upotrebljava

osim u općem interesu,

te da koristimo međunarodne mehanizme u svrhu unapređenja ekonomskog i socijalnog napretka svih

naroda –

ODLUČILI SMO DA UJEDINIMO SVOJE SNAGE RADI OSTVARENJA OVIH CILJEVA.

Sukladno tome, naše vlade, posredstvom svojih predstavnika okupljenih u gradu San Francisku, uz

priložene punomoći u ispravnoj i propisanoj formi, usvajaju ovu Povelju Ujedinjenih nacija i osnivaju

međunarodnu organizaciju koja će nositi naziv “Ujedinjene nacije”.”

Svaki komentar je izlišan.UN sam sebe dezevuiše svojim pisanjima.Ništa od povelje i deklaracije UN nisu ispoštovale,Niti jedne jedine uzanse ili stavkice.

Neuki ljudi misle,a licemjeri nam poturaju da su UN organizacija ujedinjeni nacija svijeta. Nemojte nam maslati.Un su organizacija nacija koje imaju prava veta.Zbog toga je neučinkovitost i kolaps UN-a.Zbog toga su ratovi,glad,bijeda i ubijanja stvarnost svakodnevnice.

I o kojem danu Ljudskih prava pričaju UN-ovci.O nekom  danu u kojem umiru milioni ljudi;od gladi ratova i bijede.O danu kada se djeca prodaju za dolar.O danu kada se djeća i žene siluju jer se vojsci vetaša može.O danu kada je dovoljan metak ili bomba da se začepe usta i zataškaju svjedoci.O danu kada čovjek sa sedam srca, nakiti jelku sa dva miliona dolara, koje je oteo iz ustiju djece koja nikad nisu osjetili božićnu radost ni vidjela majku koju mu je silnik ili njegov učenik ubio.

Kakao  na papiru deklaracije  lijepo i bombastično izgledaju.A upravo su samo bomba koja ubija skoro kao i ona prava.

Neka ta prava UN objasni potomcima stotina miliona obespravljenih i ubijeniih ljudi širom svijeta.Za umrle i ubijene je kasno.Normalno svi loši scenariji se provode  se u nerazvijenim  i zemljama u kojima je stanovništvo zbog sunca malo više preplanulo.

Nama je dosta povelja,deklaracija i rezolucija UN.Da se raspuste ništa svijet ne bi izgubio.Možda bi inešto dolara doteklo siromašnjim.

I manite se slavlja dana Ljudskih prava kojih nema,Nigdje ni u jednom ktku naše prelieje Planete. Mi smo pomenuli ona najtragičnija kršenja,O onim svakodnevnim,manje traguičnim,ali ne i manje bolnim nismo pisali.Nema potrebe.Samo 99 % svjetske populacije trpi povredu prava,dostojanstva i sloboda , od rođenje do smrti.I oni sve znaju kao i mi.Onih jakih 1% nije briga ni za komentaremni prava ni slobode.Oni toga imaju u izobilju.