89,
Tu su neke leteće stvari –
Časovi – Ptice – Bumbari –
O tome nema elegije.
Tu su neke stajaće stvari –
Bregovi – Vječnost – Boli stari –
Ni to mi po volji nije.
Tu je – što raste, dok počiva.
Zar su nebesa objašnjiva?
Kako spokojno Tajna snije!
98.
Čast jedna za sve odlaže se –
To popodne što Mitru meće –
Nitko izbjeći tom purpuru –
Ni umaći toj Kruni – neće!
Kočija, ovo čuva, i sluge –
Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –
I, takođe, zvona, u selu,
Svečano dok projahujemo!
Kakva Pratnja dostojanstvena!
I kakav obred, kad stajemo!
Kako odano sto šešira
Podignu, dok se rastajemo!
I kakva pompa što hermelin
Natkrili kada pokažemo
Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –
Titulu smrti zaištemo!