Taj glas nježni mecosoprana zvuk plavetnog anđela poj budi me košmare mi tjera kada sanjam nju ispod mosta bujica nosi u ocean a tone a se davi a ne može da ispliva da mi se javi da mi pruži ruku
Danas je Subota 24.Decembar / Prosinac 2022. godine računate po Hristu.
Odrbojavanje se nastaje. pararelno i jednosmjerno. Jedno se zaustavlja večeras u ponoć-
10. 9. 8 . 7…
3. 2. 1…
Vrlo jednostavne računice.
Sedam dana do Nove godine. Trista pedeset osam dana je otišlo na odmor. Svi osim jednog će se vratiti iduće godine. I to vraćanje počinje odmah kada se i ovih zadnjih sedam izredaju.A i onaj jedan nam se smješi. Odlučio da nam navrne neke od slijedećih tventi-tventi godina.
Na dan 24.12. svake godine unazad milenij i po i koji dan pride hrišćani idu u Crkve i tačno u ponoć počinje slavlje Badnje večeri i Božića.
Umjesto uobičajenih gužljanja, danas vam predstavljamo jedan detalj , uoči početka ponoćne mise crkvi Sv. Franje u Sarajevu , iz nekih davnih , nevinih vremena.
Akteri su blentovije našeg serijala Oni jašu… koji nas , povremeno , opterećuju već godinama u 20 08 na ovim stranicama.
” Naglas se smijem i pitam se kakve finte sada blesani rade. ( Luca razmišlja – od sutra neće moći, ne dunjalučkim životom.)
Dobri mi odgovara:
Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa Vilića, k'o panju nasušnu , da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo, a brez njega ne m're ništa počet.
Vikar Vilić će pitati :
-Kakav vas Mujo sada spopo? Dobro , možemo sačekati. Šta je vaskoliko pučanstvo spram Muje.
-Kako ba , koji Mujo ,to je naš jaran Deba. Onaj malo nahero natakareni Bosanac.
-A koji si mu sad pa ti?
-On je Lenji , Mujin jaran. Ne mre taj ni jedne progovorit bez Debe. Inače samo šareti. Pantomima živa. I on tandar uvijek sniva. Natandaren načisto.
-A koji si mi ti?
-On je Herco , Lenjeg pajdo. Njega ha , spomeneš , dobri ti ga naš biskupe , herc na mah samo što ne hekne. Ima slabo srce i uvijek ga hekne poslije , ako znaš čega.
-A Brada koji si mu ti?
-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri
-Šta će Mojsije večeras ovdje. Zar nije sabat počeo, a i Hanuka je. I koga zove Dobri ?
-Jes subota je počela. U povjerenju Mojsije je jedini Jevrej koji ne zna beknut hebrejski, pa ga ne primaju među svoje. A njemu milina. Ne bi ni išo. I nije se ogriješio o Boga Jedinog. Oni su . Svako ko se ogriješi o ljudima koje hoće da se mole Bogu jedinom su pogan. A ono dobro maksumče svi mi zovemo Dobri. samo ga Frka zove Mali Prinče moj. I još poneka. Hejbet njih.
-A koji si mi ti?
-On je Baška Baša, raspuščenica San, po šogunski. Njegov buket je bruka prava. Mislim kad daruje. Da, ruže a šta ste vi umislili Oče biskupe, nešto ste se zarumenuli.
-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?
-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav. I nije lajavuša , i ona je Jevrejka. A znate onu svako svoga brani. Nije Baška Baša Jevrej, ali njeni su svi konzilijaši. Ona im ko starija sestra dođe. Meni mater može biti.
-Koja si ti firaunko jedna.
-Nije ti Lela Jela Jelena firaunka, mater ti je , preuzvišeni. – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom i nikad više. Za sva vremena.
Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenuli biskupu:
-Eto sad možeš početi misu. Mujo došo.
Deba bi zagalamio :
-Požuri , što si stao, rista. Zar ne misliš da docniš , vidiš da te pučanstvo čeka!
Deba bi prišo konziliju i tako tiho da su ga čak u Katedrali mogli razabrat :
– Izlomih se . Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele. A što se ‘voliki narod skupija. Neće valjda svi u votaži. nema mjesta za sve. Mo'o bi neko riknuti.
…. Tišina….
Mahalaši u vazduhu , u jecaju zvona , u utihlom ezanu , u nijemom poju grlica osjećaju plavetna ljepota se večeras dušom dijeli.
Mojsiju ža , srce ga boli što je ostavio harmoniku u đardinu na dno Bjelava, u kućerku ispod dva jablana…, sad bi je za sva vremena hekno sa vrha ovog svetog hrama , pa makar i on polećeo za njom..
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce muti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila
****
Prevod nježne pjesme Lare Fabijan
Volim te
Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao
Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim