Bleki – Uvijek ti samoglasnici – Družili smo se u vječnosti

Uvijek ti samoglasnici

 

U

dugo  traje naš muk

čuveni sam  sam meštar

tišine i sna

u njoj  jedino tebe nalazim.

 

E

L'jube moja

puna je svjetlosti

snova

ljubavi

 

 

A

onda me tišina zaboli

uplašim se da te gubim.

meuki bi rekli:

Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.

pojma oni nemaju.

 

O

što duša čista rodi

a se učini da gubiš čedo svoje

to je bol

 

i

čekanje

za vik vikova

 

Družili smo se u vječmosti

 

Imao sam jednu prijateljicu.

Dobru prijateljicu.

Najbolju

 

Veoma čednu

bijelu ko pupoljak ruže

prelipu

iskrenu

 

Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika

družili smo

se neko vrijeme

u nekom drugom svijetu

u vječnom vremenu koje ne postoji

Bilo je to vrijeme nade

snova

koje nismo dosanjali-

Ne šalim se.

Sve je u tim dodirima bilo nježno ,

krho i mirisno kao „

hiljade ružinih lati

na dlanu

( kradem sebi stih).

Ali ja se ponekad zaboravim ,

riječi me ponesem ,

osjećam da postajem riječ ,

tada lebdim

zaboravim da nisu svi sanjari i

da mnogi ne umiju da lebde.

Ova je umijela lebdjeti ,

i sanjati,

ali moje riječi su bile prejake ,

previše lične i bolne.

budile su sjećanja ,

koje je Yossemin htjela zaboraviti.

Odlepršala je samo

sa jednim zagrljajem

riječju Adio

odim ća

 

 

 

 

izgubljen

vraćao sam se

Yossamin

uvijek i uvijek

Tada sam znao sli sada sam siguran ,

ona ništa ne radi slučajno.

Sve mora imati smisao.

A u svemu ističe se Ona ,

njena Duša.

Blješti i sija.

 

+

 

To su godine koje počinju sanjati.

Sa snovima treba biti oprezan .

Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.

Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.

Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.

Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.

Pregledaj članak


											
Bookmark the permalink.

Komentariši