Srce od kristala
u njemu starac i dijete
večeras
čuju jednu bajka prastaru
svoje snove odmara
i počinje da sanja
snovi u vrtlogu duge
o nebeske tuge
Bijela dama
plavetna milina
u molitvi
očajno sama
mjesečina je
a poljubca nema
život radosti pun
klizi
tuga moje malene
traži
ruke ljubavi
a Mali princ
zaspao u putu
bez poljubca za djevojčicu
dobro mi došla i hvala ti
san je njegov
pored Modre rijeke
i Nada
da će na vrijeme stići
Ona
krhka ruža
sluša stihove njegove
pretvara se u kreposnu ženu
Orhideju
na labuđem jezeru spi
kao dijete u oblacima
dok on ko labud pored nje bdi