Blistave rijeke sjećanja
Ljepota rubinovog predvečerja
okupanog mirisama proljeća
poput kristalnog vodopada
uvijek nosi sjenu tuge
one umilne
kada snovi polako u
tišinu klize
i ne pitajući um
raduju srce
usnulom nevinošću
tada
snovi biserno trepere
kao nestašni leptir
i zastanu
tamo
gdje najviše boli
i onda
moja tišina očima sni
zadivljujuću svjetlost
u blistavim rijekama
sjećanja