5.
Nespokojan sam. Žudim za dalekim stvarima.
Duša moja bludi u čežnji da dodirne rub tamne pučine .
O veliki drugi svete, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da nemam krila za letenje, da sam prikovan za ovo parce zemlje za večita vremena.
Budan sam i pun žudnje; tuđinac sam u tuđoj zemlji.
Tvoj dah dopire do mene i došaptava mi nemoguće nade.
Tvoje su reči prisne mome srcu, kao njegove.
O meto u daljinama, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da ne poznajem puta, da nemam krilatog hata.
Nespokojan sam, putnik sam u svom srcu.
U sunčanoj magli oklevajućih časova, kakvo je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!
O najdalji kraju, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da su sva vrata zatvorena u kući u kojoj boravim sam.
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
iza kavala provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u pjesmu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih
maslinasta kala zvaše
mjesec se sakrio iza oblaka
i samo plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
ona je bila ja
a ja sam bila ona
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto sli iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila ružicu na peškunu poderala
viljuškom srebrenom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići iskrasti da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
nedosanjanih
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu pačenicu ništa ne govori
ona je zagrli i pita iako zna
Šta sada malena moja,
Kamo bježiš
Kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
njegovu i moju
Mila moja imam ti nešto za reći.
Znam nećeš mi mnogo zamjeriti.
Upoznao sam jednu grlicu bijelu, plavetnu.
Osmijeh me njen ubija , kao nekad tvoj.
Ima isto godina kao ti ,kada ti je ruža procvjetala
da bih je krao i mirisao.
Plavetno oko i veseli žuti čuperci krase lice mile djevojčice,
kao da ih je posudila sa slike tvoje koje je utkana duboko u mojoj duši.
Visoka i stamena kao ti ,moja malena
svako malo mi leprša pred očima.
Kad mi na um padneš,
stavim pred sebe ciganku
i flašu kurvoazijea,
i polako, nježno,
kao sa ženom
coktaj po coktaj.
Nigdje mi se ne žuri,
a uspomena hejbet.
Sve ljepše i milosnija od druge.
Pomislim na tvoju ,
valjda mogu reći i moju kućicu u cvijeću.
Moje utočište od lutanja dugih ,
Moje konačište od tuge i umora,
bjeg i skrivanja u tvojim skutima i njedrim.
Samo mogu reći,
J'taime mon Amour , Merci.
Ne govorim ti ja Francuski,
kao što znaš.
Ovo nabadam ,
ne moraju svi da znaju šta ti poručujem.
Plavetni osmijeh,
tako je zovem,
mnogo mi radosti pruža u ovim ne baš veselim vremenima.
Pomisao na tebe me čini sjetnim, nikako tužnim.
Ako krene na tugu ja ovu novu pozovem
i ona odamah doleprša.
Krila pjesme su najbrža.
Znam ako je istina da svaki čovjek ima svog dvojnika,
negdje u bijelom svijetu,
koji je sve manje bijel,
a sve više krvav,
onda bi to ona mogla biti tvoj.
I glasom i čini mi se svim ostalim.
Skoro.
Ovo skoro, me spašava,
da me odozgo čime ne hekneš.
Evo pripremio sam ti neke slike pa ih pogledaj.
Da , imaju i zvuk.
Vrijedi poslušati.
Kada se sretnemo ,
reći ćeš mi da li sam bio u pravu.
Inače Ruskinja,
možda francuskinja ,
možda čak i Engleskinja
a najprije će biti Dalmatinka
jedva da znaju da postojim.
Ime joj je prelijepo, podsjeća me na
more , mjesec i ljubav.
I sve one druge,
jedine ljubavi moje.
Zove se Marina,
a nije Cvjetajeva .
a možda se vabi i Frančeska
a nije di Rimini,
a ima i neka Patricia
koja lebdi a ne Kass-ka
kako naivni misle.
Ima miris jamsina
iako cvijetak nije
Ostalo ćeš sama skontati.
Tvoj pogled je najljepši.
P.S.
Moje ostale muzičke grlice znaš.
Neke su sa tobom. Njih mi pozdravi.
Ove ovdje se dobro drže.
Kako koja.
Glasom i stasom nisu posustale.
Znaš onu o vinu.
i kakav mene glas bije.
Mila moja
Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.
Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.
Glas Tvoj miluje moje ljubavi i sjećanja, i u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.
Pjesma ova , već dugo vremena tišti.
Nekada davno, sunce bilo je purpurno, nebo safirno, trava smaragdna, srce milostivo, a duša nevina. U toj ljepoti se gubim i vidim Tebe, malena moja.
Osmijeh si prekrasni , krajoliku poklonila, a plače ti se.
Pišeš mi pismo, a boli Te.
Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.
Samo pitaš da li volim Te i koja me tada ljubljaše.
Ponosna si žena , djevojčica , srna , a moje ćeš laži i nevjeru preboljeti samo da ostanem.
To me zabolilo mila.
Ponos
Ti nisam mogao oprostiti. Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju, koju si mi poklanjala.
Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.
Ali ne znam gdje si Ti, kako da Te pronađem.
Pišem Ti , jer nemam , skoro da i nemam , kom.
Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.
Sve moje ljubavi su otišle.
Pišem Ti , jer sada razumijem Tvoju ljubav i Tvoju tugu.
Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?
Malo je žena voljelo kao kao što si Ti i imalo osmjeh i pjesmu što se Ljubav zovu.
Umorna od čekanja mene neuviđavnoga Ti mi pobježe.
Ne znadoh gdje!
Kad saznah , kasno bi za sve.
Al’ viđam Te. Još si mi ista, mila moja.
Prelijepa i krhka.
Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica , što željna radosti osta gladna , jer nevinost ne želi kljucati.
Takva si Ti.
Izvini, nije pošteno , ali rečiću : ista ja.
Srce daješ, a ne pitaš ništa.
Sebe darivaš, a boli Te.
Iščekuješ jednu ruku ljubavi , usne zaljubljene da Ti djetinje lice rose i miluju.
Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.
Sram me mila moja .
Pustih Te da odlepršaš, ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.
Stidim se mila moja.
Dozvolin san , da Te oni bezumnik , oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu, međ’ tujine odvede, a ne progovorin, ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.
Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje, kao što su tamo tujinci htjeli.
Pišem i ne tražim da mi kažeš kako je srce Tvoje umorno.
Da i neugodno mi je, što više ne znam od kojih pjesama tebi bude lakše i koja tebe tišti.
Ali molim te vrati se, biće nam lakše.
Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti, makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala, a ja u snježnim danima kajanja.
Možda će nas boljeti, ali bićemo na pola koraka , na dohvat one, djetinje ruke što miluje i voli.
Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.
I oprosti mi.
P.S
Mila moja,
Volim te i vratio bih Ti , sve pjesme i ljubav tvoju. Ali mnijem, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih. I pjesama da mi dušu steru.
Piši, piši mi, da l još me voliš ti?
Piši, piši mi, još ove jeseni
Kaži tko, kaži tko ljubi te
Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?
Piši, piši mi kad više nemaš kom
Piši, piši mi k o prijatelju svom
Kaži mi, kaži gdje da tražim te
Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.
Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti
Piši, piši mi, o svemu piši mi
Kaži kom , kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani.
Kaži tko, kaži tko ljubi te
Kaži kom lažeš sve
Laži i meni, samo ostani, samo ostani
Lažo i meni, samo ostani, samo ostani.
Do kraja godine je ostao još nekoliko noći ,
koje treba milinom okupati i bome predeverati.
Mnoge su na izmaku snage.
Jazuk ,dabome. Budite pažljivi.
Noći su prelijepe kao đardini naši. A naš život su te rajske bašte .
U njima se ništa ne mjenja.
Ni mirisi , ni sjaj , ni ljepota , ni blagorodnost.
Pa hajd’ ne sanjaj i ne voli tu milost i sveobuhvatnu milinu.
Danas nismo zaradili dnevnicu.
Nismo nikog potkačili i naružili.
Nije nam žao.
Nemamo srca mješati zlo sa iskonskom ljepotom.
Želimo čiste duše stati pred svaku ženu i reći joj:
Jedino se Bogu mogu klanjati.
Mila ,
oprosti mi,
Tebe samo mogu najiskrenije voljeti.
Što bi poete ili filjozofi rekel:
-Persistirajte punim plućima mile i lepršajte.
U prevodu:
Sve rečeno .
Sasvim dovoljno za Dobar dan ,
Djevojčice koja sanjaš preksrane snove
Zakovane u sjećanju slike
progone mi misao do dubine
do samog kraja
Prikaz bliskog, nježnog lica
kroz sva vremena
Kao izraz Mona Lize
što vječno traje
Ne da mi da dišem
