Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rekom
i malenim jezerom.
Bez ostruge vetra
u granama,
bez zvezde što bi htela
lišće biti.
Golema svetlost
koja bi bila
varnica
druge svetlosti,
u nekom polju
skrušenih pogleda.
Čisti počinak
i tamo poljubi naši,
zvonki mladeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce,
i ništa više.
Umotani u paklene ogrtače
skupine ljudi
mole se idolima
prst na prst iskri
bestidnosti drugima nude
obnevidjeli ne vide
neuki ne osjećaju
gluhi ne čuju
nijeme što vrište
bojte se Boga Silnoga
sa sikstinskog svoda prsti
cerekaju se zvijeri
bludnik sa tijarom je kleknuo
ka svodu pogled podigao
gospodar urbi et orbi
Sačuvaj me griješnih misli
Amen.
Mjesec
Bog Jedini u beskrajnoj Ljubavi i Milosti svojoj stvori Zemlju . Iz njene nutrine rodi Mjesec da čarolijom svojom raduje dunjaluk.
Tako blizak , a tako tajanstven i dalek. Rođen prije ljudi , a mlađi od njih.
Uvijek nov i neponovljiv.Uvijek u rađanju i zalasku.I svome i Zemaljskom i ljudskom.
Uvijek snen i bajkovit u svojim tajnama i mjenama . Oblikuje život na Zemlji po zamisli Stvoritelja.
Beskrajno mlad,iskren ,nasmiješen , razigran i čedan , poput žene ili djeteta.Zavodljivi , nježani i romantični saveznik svih zaljubljenih i ljudi dobrog srca.
Mjesec je živo biće koje svakim svojim dahom pulsira ljubav i milost svijetu koji dodiruje. Savršen , tajanstven , neponovljiv i harmoničan kao univerzum.
Božiji dar koji se ne prekida., dok je svita i vika.
Amin Gospode i Hvala TI.
**
Iz Opusa
Zapisi o Mjesecu
Autor
Hajro Šabanadžović
Sve počinje sa Vječnom ljubavlju u Noći milosti i sna
Mjesečeva dolina strasti
Crveni mjesec
Zimska noć punog mjeseca
U vrtlogu mjesečine
Mjesec i čarobna šuma
Srebrena mjesečina nad Modrozelenom rijekom
Mjesečeva bajka
Mjesec i maglice Make love no War
Mjesečeva ruža
Mjesečeva teža
Mjesečina
Mjesečeva Modra rijeka
Sjaj punog Mjeseca
Mjesečevi velovi
Mjesec nad Modrom rijekom
Mjesečeva igra
Mjesečev sjaj
Mjesečevo cvijetno polje
Mjesec uranja u Modro zelenu rijeku
Ponoćni ples punog Mjeseca
Cvijetna mjesečina
Sjaj Mjeseče
Tirkizna mjesečina
Mjesečeve zrake
Mjesečevi oblaci
Mjesečev vrt
Snovi mladog mjeseca
Mjesečevo lice
Mjesečeva putanje
Krvavi mjesec
Mjesečeva čipka
Pogled na mjesec
Mjesec nad krhkom dolinom
Mjesečeva kuća
Mjesečev brežuljak
Planina mjeseca
Ples mjeseca i vala
Puni mjesec
Sunčani oblaci nad piramidom mjeseca
Mjesec i gorje
Mjesec u moru
Blijedi mjesec
Mjesečeva planina
Pogled na mjesec
Mjesec i zelena ruža
Mjesec
Dječak , pas i anđeo
Misli se sve češće bave prošlošću. Hoće to s godinama!
Valjda nauk. Sadašnjost ne postoji. Budućnost je relativna. Prošlost je jedina stvarna ilizija.
Insan nema druge nego uzme kantar pa mjeri dobra i loša djela . Vlastita. Tuđa ga odavno ne interesuju. Bespomoćno gleda koja će tezulja pravagnuti i strahuje. Valja krenuti gora, a tamo nije baš jednostavno nositi prtljag sa sobom.
Ma, zapravo jeste.
Prvo ; više nemaš pravo izbora. Što je bilo bilo je! Povratka nema, sve da hoš!
Drugo ; očekivanja su sasvim prozaična i uprošćena. Čeka te samo jedna od dvije nafake. Jal debela hladovina , jal zvizdanski pržun nemjerljive toplote..
Neki se jopet zavaravaju čistilištem. Joj levata judi moji!
Nikako da shvate da je dunjaluk , ne samo čistilište već i jedno ogromno biralište . Imaju dvije kuglice za koje čitav život igraš i u koje nade polažeš. Jedna je modrozelena i ona ima vrlo dobru i pohvalnu kotizaciju. Hladovina u kojoj vazda , ispod noge teku rijeke i ima se mnogo dobrog za havljati i pit. Ona druga , tuhafli boje je znak da je neko naj…grabusio ko žuti.. Ono zijan garant i … tako to.
U principu nisam imao velikih problema, osim kada sam ih imao. A imao sam ih samo kada sam ih imao , odnosno nisam bio dobar. A najčešće kad ljudi nisu razumjeli zašto sam toliko dobar.
Ko mi kriv? Čista logika.
Odrastanje – raj . Samo u dva – tri navrata pakao. a ja ni kriv ni dužan. Ni za jedno, ni za drugo, ni za ostale.
Kažu sve je u parovima.
Kod mene se uvijek na nejaka pleća prtilo više parova , jedan za drugim. Kao neka buduća pokretna traka u vremenima kada su drvene tačke sa perpetuum mobile hajvanom iza sebe , bile kiper, a japaner tek daleki san.
Prvi put me zlo opiči kada sam imao šest godina i par dekika. Kad zli ljudi , šintori ubiše moju prvu djetinju ljubav.
Imao sam nejakih šest godina i prelijepog crnog bucmastog psa . Zvao sam ga Medi. jer je bio meden i prelijep. a tepao mu Bleki jer je bio blentav , razigran i crn. Obadvojice bijasmo dobrice . Nikom nažao ne učinismo. Samo smo se igrali , skakutali i radost i ljubav širili.
I tako crni Dobri , kukala mu majka osta bez drugara. Majka mi nije ni kukala, ni primjetila da nas nema . Ni mene ni njega .Jedva da je znala za Blekija , jer je bila isuviše zauzeta dojenjem bebe , moje sestre , četvrtog djeteta u porodici , a njoj jako dva'set pet kuka. A nikog da joj pomogne. Pride tujinka.Tako su je čitav život do rahat smrti u osamdeset četvrtoj znali . Stariji se i dan danas sjećaju prelijepe tujinke.
Oni moj hajrila od oca nikad doma. Moralo se . U hadžija i vino piju nano age sarajlije žene nisu nikad radile. A hadžijskih čifluka više ni . Oteli ih jal tujini , jal fašisti , jal komunisti. a nešto se bome u kaharli vremeni i proakšamlučilo. Bilo se teško upariti sa luften a dobro plaćenim poslom. jer age i hadžije nisu bile po šmeku opančara. Nešto šorvana sakrivenih iza učkura u dimijama ostalo . Moralo se kriti i kroz slamčicu u crnim danima jedan po jedan oprezno rastaljivat. Naime u socijalizmu je vladao pohvalan a jazuk princip: sve je njihovo , pardon naše.
A za mene nije znala jer u mahali je neki beteran princip. Ha vidiš da dijete ima psa i da se mere brinuti o njemu, nisi mu više potreban. Šutneš ga u svježu havu . Ono radi zdravlja . Sunce D kompleks ; i tako to .Odrasto je i mere sam sebi nafaku , valjda iz have , zboksat.Nek se snalazi.
No , treba se privesti kraju priču o psu.
Pas , dječak i anđeo
U mahali su neki čudni rečemo biva humani običaji.
Ha neko umre , kažemo:
Mi nemamo vremena za tugu, mi ljubav slavimo.
Otuda sjeta , ne i tuga.
Aha , kako ne!
Vraćaju se snovi u djetinjstvo, kada je Maksumče imao jednog psa, običnog , malenog rundavog psa
bosanskog torlaka.
Ubiše ga šintori njemu na očevid.
Žica oko vrata.
Glava o ivičnjak i Medija nema.
Bio je to veoma mali i meden pas. Četiri mjeseca star.
Mnogo vremena za ljubav. Mnogo više za bol.
Čitav jedan život tuge, zbog malene nestašne slatke rundave blentovijice.
Oprostiće mi se, al’ život nikad ne radi čudne stvari. Mi , ljudi ih radimo.
Život, Usud su prelijepi i velikodušni. Žele nam ono najljepše , što mi sebi nikad ne možemo poželjeti, ni pokloniti.
Ali…
Imamo nesreću, ljudi smo bića griješna . mnogo, hibridno mnogo griješimo.
Oprostiće mi se , nadam se , i drugi put.
Tuga nikad ne prolazi. Persistira kao biljeg, kao bol sreće a se voljelo, živjelo, pođeđe bolovalo
Najveće radovanje i danas pleše mnome.
Ljubavi moje nisu pored mene. Ali zar je to bitno.
Znači , vrijedio je svaki moj dan , poklonjen ljubavi.
Znači, naučio sam se da volim onako kako je Nebu najmilostivije.
Milo moje ….violina jeca ili stari , raštimani klavir škripi, možda ruka neka nježna i mala…
ne ,ne …
muzika nalik tebi nijemim odjecima u mome srcu reći ću
Život je prelijep, moje ljubavi u njemu, sveprisutne, sveobuhvatne
Ne treba sanjaru ništa više, jer , na boli je sviko.
A opet negdje kiša i mraz kroz noć neumitno steru i biju, a stari , ofucani ker, koji je nekada možda
bio poeta i slikar, je tako sam bespomoćno i bezbadežno zaljubljen u svoje snove koji lagano umiru sa njim.
Imao sam psa. Bio je meden , rundav i crn. Nisam ga zvao rundavim,tako sam mu tepao.Nisam ga zvao crni,tako sam ga mazio . Zvao sam ga Medi ,tako sam ga volio. Bio je med medeni.
Pas i dječak , Medi i Crni. Crni i Dobri Igra i radost, Jedno ljeto mnogo nestašluka, još više smijeha i radosti.Tri mjeseca lutanja, akakutanja , igre i sna.
Dječaku bješe nepunih šest godina , psu četiri mjeseci. Mislili su zajedno će rasti. Živjeti čitav život istim snom i dahom. Igrajući se , jureći alejom pored Modre rijeke.
Ali…
Dječak i pas su bili mladi , nevini i naivni.Nisu znali da je sve u parovima.Snovi – java.Radost – tuga. Smijeh – bol. Život – smrt.Nisu čak znali ni šta je to dobro,jer su bili sušto dobro; a kamo li da postoji zlo kao susprotnost.
Dođoše ljudi neuki.Dođoše ljudi zli.Dođoše ljudi sa plićakom uma.Iznenada.Niotkud. O očas uavršipe poso i tumbe okrenuše živote nevinih dobrota.
Žicu oko psa staviše.Žicu oko vrata Medenog saviše.Žicu oko života moje bebice zategnuše.
Zacvili štence.Zacvili dječak.Zacvili nebo.Crni oblak zakloni sunce da ne gleda ono što se ne može gledati a da se srce ne raspukne, a da se nebeske putanje ne poremete.
Nije se dao Medi .Nije ga dao Crni.Ugrizoše dvojicu od neljudi.Nejaka maksumčad kidišu na zvijeri.Zvijeri djete na zemlju bacaju.Jedan monstrum hvata rundavog za zadnje noge.Diže dječakovog medenog dugara uvis.Visoko, najviše
I Crni očajnički ,nemoćno osjeti zlo se sprema.Sa zemlje vrisnu:
-Joj Mama mamice…
Šućmuraste okice Medenog očajnički gledaju,cvile nevinost svoju
-Pomozi Maleni!
Ni oči nisam zatvorio,ni Bogu Jedinom se pomolio,ni pomoć bebici svojoj pružio…
U djeliću sekunde Medijevom glavom protrese ubica trotoar.Ciknu Medi krikom preplašene srne kojoj krvoločni vuci očnjacima utrobu , srce kidaju . Prosu se mozak po bjelini ivičnjaka, kao … kao utroba tek zaklanog janjeta. Crvenkasto bijela masa na sivom asvaltu se srcoliko širi i kao potočić usporeno klizi ka Dobrom.
Ni trepnuo nisam , a krvoloci ubaciše malo beživotno tjelešce u kola i krenuše u potragu za smjehom i radosnom cikom nekog novog para drugara.
Drhtulji duša djetinja obavijena zvejrinjim smjehom. U trenu obogaćena sa četiri novonaučena pojma: zlo,monstrumi, ubice i smrt .
A dijete još ne zna ni da plače. Ne beri brigu maleni! Zli ljudi će te naučiti.
I prođe vrijeme
O'čas
Samo šezdeset i nešto kuka
Sanjam iz noći u noć
Ljepot okice Medijeve
Kako Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Pomozi Maleni
Nisam mu pomogao.
U hladnu vodu Miljacke sam zagnjurio, tijelo vaskoliko potopio , utjehu potražio.
I stoji vakat , ne miče se , kao da se vaga.
Baš čudno, mnije dijete ! Ni tamo, ni vamo sam.
Svjetlost me blago na javu poziva. Ja šutim i ne znam šta ću.
Pomislim dolje je hladno i nema vazduha.
Samo sat kasnije iskočim i vidim plavetnog anđela koji mi sa drvenog mosta maše.
Iz nježnog vodenog zagrljaja što vječnosti vodi vraća me u život.
Osmjehom i ostavljenim bijelim svilenim šalom vezanim za ogradu , nagovještava da je Život prelijep.
Takvi su vam anđeli. Uvijek su tu kad vam trebaju.
Možda me zato zovu Hairlija, a usud preuzima krivicu što mi i tako ime dadoše.Tko da zna?
Možda me zato zovu Dobri Bleki
No , moj Bleki Medi nije bio te sreće. U pomen njemu , kroz vrijeme što brzinom svjetlosti smiraju vuče ,u džepu košulje na strani srca pamtim zapis:
Sarajevski Avlijaner (Canis Mahalis Vulgaris)
Canis Mahalis Vulgaris pozantiji kao Sarajevski Avlijaner je križanac mužjaka i ženke koji u sebi imaju gene nebrojeno mnogo najplemenitijih pasmina pasa, plus vuka i vrlo moguće (figurativno) konja.To se uveliko odrazilo na njegov plemeniti, miroljubivi karakter , ali i psihofizičke osobine.
Svaštojed koji se hrani biranom hranom bogate domaće kuhinje i dječijih među obroka . A kad ga puste da se o akšamu proluftira , uživa u naročitim jelima koje anđeoske ljepot žene spremaju..
Količinski jede kao svaki ratnik , najmanje vuk ili konj.Znači dnevno pojede kao dvije-tri prosječne pobjegulje na socijalnoj pomoći. Ali iz nekog razloga je solidno uhranjen i vrlo je ugodnog izgleda,za razliku grebatorskih tipova , hijena i lešinara, koji se uvijek ujedinjuju u žurkatu na akrepite.
Avlijanerovi nervi imaju nerve , a ovi svoje nerve sa nervnim produžecima, tako da je neustrašiv ratnik premazan svim mastima , ali tih , miran i povučen ko neki umjetnik ili barem slikar. Ako ga zli ljudi , šintori i ostala ljudska bagra ne ubiju ( a uglavnom ne uspiju) dok je štenac ,ne moš mu dlake odbiti. Briljantnog uma i konjskih bijelih bubrega vrlo je umiljat i skroman , jer zna da bahatost ,kokodakanje,vehto eksponiranje i isporazno bubanje u prsa ubijaju ljudskost. Preživi sve bune i bunice. O ratovima ni habera . Sviko da zlo razgrće i sahranjuje.
Preležavši sve boljke u djetinjstvu , uz dječiju i žensku ljubav postaje vjeran i nezamjenjiv pratilac i čuvar ablije i doma ,časti , žena i djece. Voli žene i djecu , no nema nikakvo povjerenje u većinu muškog roda , jer mu iskustvo govori da mu žele zlo: granatama, petardama, šupljim topovskim udarima, kamenjem i halabukom. Sve sami monstrumi,silovatelji . bombaši , prepisivači i ublehe.
Ispod Starog mosta, Vrela Bosne, Bembaši ili Darivi, Canis Mahalis Vulgaris sa sličnim Mahalis jaranus Agus Sarajlikus pijucka meku šljivu maksuziju, poneki lozu, kurvoazije il’ klipaču, uz mezetluke koje obično Emina , Koštana il’ Fazila sprema. (A bome ni Sofki ni Jeli Leli Jeleni mane nema.)
Ničega, osim Boga Milostivog , se ne boji i uvijek ležerno i ponosno ide sredinom džade, da ga što'ne satare, jer nigdje mu se ne žuri. Rahatluka nigdje kraju nema.
Skoro zaboravih!
Vabe ga i Avlijaner Prevrtač. Sa ženama dakako. Voli se prevrtati i maziti . Čudo jedno. A bome i srceparajuća milina.
Maksumčad sve znaju,zar ne?
a ja čekaću te
do sudnjeg dana
moj je tu
odmah
iza ugla
vremena imam
samo za jedan
tajni ples
tango života ga zovem
ne gubeći nadu
pjesme ti pišem
snovi moji nikad ne umiru
samo su na čekanju
oprosti mi mila
zapisano je
pobjeći ne možeš
Danas je subota 3. Decembar / Studeni 2025.središnje godine treće decenije novog , kako kažu trećeg milenija skontanog po Isai sinu. Prevod na latinluk i ptice u žbunju znaju.
Definitvo , ovako vam stvari stoje sa ovogodišnjim danima:
337 daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganje, ne mremo se odlučiti i reći da nema više 28 do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide nova godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo 29 dana. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.
Malo smo zabrinuti.
Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.
Nećemo reći kome je do slavlja?
Ima onih koji su čija je bol neizmjerna i ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti. Bol je bol. Ali ponekad se mora bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti.
Život je samo jedan i Bog Milostivi je veoma tužan kada su njegova čeda tužna.
Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba i hirova. A to su lažna slavlja.
A ovaj mjesec ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Ima i onih između , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.
Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se počinje riječima:
Alelujah.
Aleluja
Hvala i slava Bogu
Tri monoteističke (?) religije tri molitve. Korijeni im isti , značenje skoro isto.
Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.
Prevod je :
Hvalite Boga
Ovaj radosni usklik se upotrebljava u crkavama tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.
Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?
Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :
– Slavite Boga.
kažu
-Slavite Gospodina.
Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Laicima biva nejasno kome se obraćaju kad kažu Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše hebrjski ( jevrejski) .
No, uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošiju , ili ne daj Bože ružnu riječ. A nisu riječi loše ili ružne. Ljudi ih opotrebljavaju u lošim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.
To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.
Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa neće postići .
Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.
Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a ne one koje žele poniziti. Treba razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika kao poštapalice, ne stiže se nigdje. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno netolerantno biće koje je izgubilo životni smisao.
Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , znači to smo mi.
E sada vam je jasno zašto Hvaliti i Slaviti Gospoda svaki dan. Pomenom imena gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika .
-Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.
A kod Boga su Poslanici svi jednaki, on ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju.
Danas nemaju ni poete ni prevodioci bilo šta dodati.
Svi kliču:
Alelujah.
Svi pjevaju:
Hvala i Slava Bogu Gospodaru svijetova
Dakle kao što vidite danas vama ne trebaju ni poete ni prevodioci.
Ono ko biva , sve vam je jasno.
AHA. kako da ne.
Ponekad riječi mogu kvariti ugođaj.
Autor
Hajro Šabanadžović
