Autor
Hajro Šabanadžović
Zamak nad ružićnjakom
Smotani vbitez , splav i sirena
Cvijetna tananost
Zimzeleni perivoj
Svijet ruža
Plavetni šou
Srebreni mjesec
No comments
Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija
Daily Archives: 11. Decembra 2025.
Emili Dikinson – Pjesma 89.
89,
Tu su neke leteće stvari –
Časovi – Ptice – Bumbari –
O tome nema elegije.
Tu su neke stajaće stvari –
Bregovi – Vječnost – Boli stari –
Ni to mi po volji nije.
Tu je – što raste, dok počiva.
Zar su nebesa objašnjiva?
Kako spokojno Tajna snije!
98.
Čast jedna za sve odlaže se –
To popodne što Mitru meće –
Nitko izbjeći tom purpuru –
Ni umaći toj Kruni – neće!
Kočija, ovo čuva, i sluge –
Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –
I, takođe, zvona, u selu,
Svečano dok projahujemo!
Kakva Pratnja dostojanstvena!
I kakav obred, kad stajemo!
Kako odano sto šešira
Podignu, dok se rastajemo!
I kakva pompa što hermelin
Natkrili kada pokažemo
Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –
Titulu smrti zaištemo!
Bleki – Vraćam te svijetu tvom
Oprosti dijete
a nespremna pade
šarenom svijetu
boja
od snova
koje nevinim sjajem
usnama polažem
po tijelu djevojčice
tek otkrivene žene
što u proljeću
rasipa mirise
ljubičica djeviačasnkih
vraćam te svijetu tvom
Oprosti dijete
a ljubavlju talasam
tvoja bila
ka putima zvijezda
a nisi htjela
igre
u kojima riječi
gore
postaju tijela djela
postajem
uspomena tvojih sjena
vraćajući te svijetu tvom
*
Hvala ti Ženo
ostani dijete
Krhka ruža a kapljica rose
koje poklon bješe
meni hudom
voljevši nježno
čaroliju tirkizninih noći
kojima
Mjesec skrivaše lice
zbunjeno
gubeći nevinost
u jednoj bajci djetinjoj
vraćam te svijetu tvom
Petponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti / Blistave Modre rijeke sjećanja II Dio
autor
Hajro Šasbanadžović
Slike i vrijeme
Neke slike se tek tako
same od sebe
naizgled ničim potaknute
u bolu i ljubavi rode
žive u vremenu potonjem
kojeg sve manje preostaje
ali postoje i opstaju u sjećanju
u bojama
u ehu budućih vremena
ukoliko svojim postojanjem
kao dar sa neba
zarobe oko posmatrača.
Lepa Brena – Četiri godine / Song -Lirycs
Cetiri proleca
cetiri leta
isla sam s tobom
na kraj sveta
(2x)
Ref. 2x
Cetiri godine
godine duge
godine bola
godine tuge
Cetiri jeseni
cetiri zime
u dusi nosim
tvoje ime
(2x)
Ref. 2x
Cetiri godine
godine srece
srce ti prasta
a suze nece
(2x)
Ref. 2x
Bleki – Pas , dječak i Ljubav
U mahali su neki čudni
rečemo biva
humani običaji.
Ha neko umre ,
kažemo:
Mi nemamo vremena za tugu,
mi ljubav slavimo.
Otuda sjeta ,
ne i tuga.
Aha , kako ne!
Vraćaju se snovi u djetinjstvo,
kada je Maksumče imao jednog psa,
običnog ,
malenog rundavog psa
bosanskog torlaka.
Ubiše ga šintori njemu na očevid
Žica oko vrata.
Glava o ivičnjak i Medija nema.
Bio je to veoma mali i meden pas.
Četiri mjeseca star.
Mnogo vremena za ljubav.
Mnogo više za bol.
Čitav jedan život tuge,
zbog malene nestašne
slatke
rundave blentovijice.
L'jube
oprostićeš mi.
Život nikad ne radi čudne stvari.
Mi ,
ljudi ih radimo.
Život
Usud
su prelijepi i
velikodušni.
Žele nam ono najljepše ,
što mi sebi nikad ne možemo poželjeti.
Ali…
imamo nesreću
ljudi smo
bića griješna
mnogo,
hibridno mnogo
griješimo.
Pupoljče bijeli
l'jube jedina
oprostićeš mi
i drugi put.
Tuga nikad ne prolazi.
Persistira kao biljeg
boli
sreće
a se voljelo
živjelo
pođeđe bolovalo
Najveće radovanje
i danas pleše mnome
Nisi pored mene,
Ali zar je to bitno.
Znači ,
vrijedio je svaki moj dan ,
poklonjen ljubavi.
Znači,
naučio sam se da volim
onako kako je Nebu
najmilostivije.
Milo moje ….
violina jeca
ili
stari klavir škripi
možda ruka neka
nježna i mala…
ne ,
ne ,
muzika sama je nalik tebi
nijemim odjecima u mome srcu
reći ću
Život je prelijep,
Ti u njemu,
sveprisutna
sveobuhvatna
Ne treba sanjaru ništa više.
Jer ,
na boli je sviko.
A opet negdje kiša i mraz neumitno biju.
I stari , ofucani ker,
koji je nekada
možda
bio poeta i slikar,
je tako sam
bespomoćnan
umire tiho
Ponekad
ni snovi
ni uspomene
ne pomažu
Indexi – Ruke pružam / Song – Lyrics
Ruke pruzam sada prema nekom
Jos se nadam vidjet ce ih netko
Tog trenutka ja cu biti sretan
Ruke moje netko ce da treba
Zasto sam ja toliko dugo tuzan
Zasto sam sam, zar nigdje nikog nema
Zasto sam ja napusten, sam
Ruke svoje nekom cu da pruzim
Ruke moje neko ce da uzme
Tog trenutka ja cu biti sretan
Ruke moje netko ce da treba
Zasto sam ja toliko dugo tuzan
Zasto sam sam, zar nigdje nikog nema
Zasto sam ja napusten, sam
Ruke svoje nekom cu da pruzim
Ruke moje neko ce da uzme
Ruke moje neko ce da treba
Ruke moje neko ce da treba
Bleki- Plesala si mi
Sjećaš li se
jednom si mi plesala na stolu
svjedoci mi snovi moji
i ljubav tvoja
sto bješe bračni krevet
bez braka
samo za nas dvoje
sa baldahinom
sjenom i valerima
muzike i ljubavi u srcu
Koča Racin – Balada o nepoznatom vojniku
Negdje u polju bitoljskom,
žalosna vrba tuguje
pod vrbom grob bez oznake,
u grobu vojnik nepoznat.
Leži od rata svjetskoga,
leži i već se raspao
silna ga tuga izjela,
zašto je ovdje pogin’o.
Kraj njega nikoga nema
tek nebo plavo nad njime
i zemlja pod njim šutljiva
nad grobom vrba žalosna.
A tamo u gori zelenoj
u bezbroj raka snivaju
junaci slavni narodni
za zemlju svoju umriješe.
U ponoć kad se nad njima
grane od bola svijaju
planinska bistra jezera
ko svjetlost silna blistaju.
Tad vile iz njih izlaze,
nečujno jedna za drugom
i grob do groba pohode
junake dižuć u kolo.
I kad svi već obidju
tu vrbu, tužnu, žalosnu
junaci sami zastanu
neznanca brata dozivlju;
“Neznanče, more, ustani,
u kolo hajde sa vilama!
Zora zori, pijetli će
selo uskoro buditi!”
A on iz groba romori:
riječ po riječ čemernu:
“Podjite braćo’ braćo, idite,
ne mogu s vama u kolo!”
Tko umre za domovinu,
za pravdu ljudsku, za slobodu
on kod vas, braćo, ne umire,
on s vama živi, druguje.
Vi njemu pjesme pjevate,
pjesmama vi ga žalite
svi se vi tako radjate
i svi tako umirete!
A ovdje – zašto padoh ja,
zašto me kuršum pogodi,
zašto me zemlja pritisnu
za koga ludo poginuh?
Kažite braćo, kažite,
kažite pa prodjite,
nište me neće dignuti,
moja smrt je – crna smrt!
Plaču – a kad se u selu
prvi pijetli javiše,
vile u goru nestaše
junake svoje vodeći!
Polje je pusto ostalo,
jutro bez zore svanulo
u polju vrba žalosna
vojnika žali neznanog.
Vakat mri't ili mrijet,nema treće/ Igrokaz na dan 11.Decembar / Prosinac
Danas je Četvrtak 11.Decembar / Prosinac neprijeporne 2025. Još dva puta po cener dana do kraja godine. Znači otperjalo je 345 dana,
Tako nam se čini.A kada se nama čini, onda su to činjenice.Što'no bi se reklo garant fakat.
Dvadeset dana , a na srcu trideset godina leži i pritišće zločinačka rana.I ne prestaje. Pristigli aferimi prošlosti , nekoga bole , a nekoga noćne more stežu , jer :
„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“
Kratko i jasno nema tu vrdavo, nego pravo u čelenku. Macola je zakon. Pitajte jal’ naše ustaše , jal one jasenovačke hrvacke, jal’ naše četnike srebreničke. jal SANU guslarske srbaljske monstrume, jal združeni zločinački poduhvat.
Deba najviše volio one riječi zahvalne za rimu. Nije pjesnik ,ali je volio rimu. Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.
Riječi za rime i stiha dušu dale. Jest da mu je palatalizacija lošija strana. Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frljfo.
Gledaj, nuto i pazi!
Krenuo Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.
Hrvacki kr'aćanac oli'ti srbaljski grmalj.
Joj, majko da sam nešto pismen ko vi poete , ja bi milje i milje tautologija za četiri tona i za desetku složio.
Ovako hrvacki i srbaljski na ekspoze moram svesti.
Nećemo sada Deba o stihu i rimi,nećemo radi domaćina molim te,nije fer.Ni prostora više nema,ni prota ni fratar se više ne eksponiraju, hođa se sprema megafon uključiti ,umjesto da se za ezana popne, i poziva na molitvu.Ulijenila se fukara.
A jopet svi se o podjeli i pljački narodske sadake zabavili. A i nisi fer Deba. A gdje ti je treća strana?
Ma samo je'nu ako srca imate.
Hajd, valja.
Hoš po hrvacki?
Kako hoš.
Ili ćeš po srbaljski?
Ma lani više, nemooj hošat. Ako ćeš hošat idi kod Hoše .
Ili hoš'te po bošnjački?
Svejedno mu to dođe
I meni je svejedno ,ali njima nije. Nikako , ni vama. E ,sada ću skratit i ništa od poetike.
Hajde krati i uduni, više,
Ako ćete po hrvacki ,a vi fino u tamo u hrvacku tamu grejte . Ako će te po srbaljski, a vi fino u srbaljsku tamu odite.
Ako će te po bošnjački a vi fino u hanefijsku ili ilmijsku tamu i obavezno povedite cjelokupno strano biće bosanstvu -vaskolike Jahići Izetije.
Što bi poete rekle:
Mrak tami pripada.
U prevodu:
Svjetlost i pravda je u pesnici Boga Jedinog.
Dok je Bosne zemlja Božije milosti biće i Bogumila i Bosanaca,
a i pravovjernih.