A sada
hajdemo konačno
sada
pođimo jasno
u onaj
hod nevidovni
konačno
sada
tamo
tu je u torbi
hljeb i
kamen
tu je nož
i srce
hajdemo
pođimo tamo
gdje ne znamo sjećanjem
da ikada smo
i ičim bili
odakle smo tamo
zaista odavno
u sebe ovakve došli
u sebe ovakve
kakvi se nismo
ni skrili
ni snili
na duboko oranje bez pluga
i žitku sjetvu
tamo gdje je već uzorano
ono što nikad
orano nije
gdje je već posijano
bez sijača tamo
hajdemo
tamo gdje plodovi vise
ispod same ruke
i žetva nije samo
u rukama žrtvenika
pođimo onamo
gdje grobovi su
dovoljno romantični
i stravični
dovoljno
bez motike uvijek
iskopani za nas
tamo gdje se ne licitira
( u ušima zuji još mi
glas onog roga one trube
dumbara još odjek doboša onog
među bubnjićima brda
lijepo je svježe još
na plakatima
a spikeri su ostali
ono što su bili
revnosni na dužnosti
i za svaku pohvalu )