Ja se vraćam u prošlost
ali se nikad ne isplačem
u inat godinama
ljudima i svemu
u inat njemu
jer on meni svako malo
djetešce
malena
mila
milo moje
ljubavi moja
ne ide to tako
sve da ima zubarska klješta
neće on izvući moj bol
suzu sam kanula
ali bol ne dam on je moj
crne me oči tužno gledaju
pitaju me kako ćeš me voljeti
ako ne izbaciš bol mila moja
kako ćeš mi sebe dati
ako ne isplaćeš srce svoje
moje ga plave oči tužno gledaju
dvije su suze iz njih kanule
iz lijevog rubin krvava
iz desnog safir ledena
ledena za ljubav izgubljenu neobljubljenu
krvavu za novu što vri
očima ga zovnu on joj priđe
ona ga pomiluje po licu i kaže
idi sad vrijeme nam nije
dođi neki drugi dan
dok isplačem bol mili moj
da bih ti čednost svoju dala
pomiluje ga po licu cjeliva
ne želi da ide ali ga gura
idi sad vrije nam nije
dođi mi odmah i još prije
vremena nemam za plakati bol
želim da me ubereš mališa moj
namah i sad