98.
Čast jedna za sve odlaže se –
To popodne što Mitru meće –
Nitko izbjeći tom purpuru –
Ni umaći toj Kruni – neće!
Kočija, ovo čuva, i sluge –
Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –
I, takođe, zvona, u selu,
Svečano dok projahujemo!
Kakva Pratnja dostojanstvena!
I kakav obred, kad stajemo!
Kako odano sto šešira
Podignu, dok se rastajemo!
I kakva pompa što hermelin
Natkrili kada pokažemo
Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –
Titulu smrti zaištemo!