Noću pred šatorom sjedim
uz mene golobradi grk
ne razumjevamo se ni nevjerom
ali vidim po lijevoj obrvi
šta bi htjelo momče
pa mu gola naše kolo zaigram
pa kamen razgrćemo bijel
da bi smijeh posadili
pa mu gitaru iz ruku otmem
da bi miran on pod limun legao
da bih mirna ja pod njega legla
izjutra ga prepoznati ne mogu
pred šatorom brkat stoji grk
ne razumjevamo se ni smo
sli vidim po desnoj obrvi
šta bi htjelo moče
Hava Nagila
Hava nagila
Hava nagila ve nis'mecha
Hava neranenah
Hava neranenah
Hava neranenah ve nis'mecha
Uru, uru achim!
Uru achim b'lev sameach
/Stih se ponavlja 4X/
Uru achim, uru achim!
B'lev sameach
Veselimo se
Veselimo se
Veselimo se i budimo sretni!
Pjevajmo
Pjevajmo
Pjevajmo i budimo sretni!
Probudite se, probudite se braćo!
Probudite se, braćo, sa srećom u srcu
(stih se ponavlja četiri puta)
Probudite se, braćo, probudite se, braćo!
Sa srećom u srcu
Iz Arhiva
BY ADMIN20. DECEMBRA 2021.ONI NAMA, MI NJIMA
Prema dobro informisanom članu Milovanovićeg stožera , koji je naravno želio ostati anoniman, predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću Rošavom je neposredno prije polaska u posjetu BiH (Novoj Biloj i Travniku) pozlilo.
Uzrok je vjerovatno predoziranje. Zbog iscrpljenosti , povraćanja i malaksalosti , Milanović je morao odgoditi posjetu iz “sigurnosnih razloga” .
Inače sve ljudske nakaze uobičajeno pate od narkomasnkih kriza , psihopatije , periodičnih zamraćenja svijesti i mentalnih blokada , nekontrolisanih ispada , recidiva mhalucinacija i kukavičkog straha od ljudskosti.
Iz Arhiva
Dragan Čović je upriličio Božično primanje.
Nećemo sad polemisati kako pogan/pagan i nevjernik, bivši komunista i upravnik konc logora može imati pravo da organizuje glavno primanje u u povodu nastupajućih Božićnih praznika. Nemamo namjeru na neljude trošiti više riječi nego je potrebno.
Nećemo razmišljati ni kako ga nije stid i stati pred Boga Milostivog i zastupati interese onih koje drži u robovlasničkom odnosu. To je licemjerima i poganima sasvim normalna retorika.
Nećemo se ćuditi zašto na primanju povodom najvećeg hriščanskog praznika promovira genocidnu politiku Nezavisne države Hrvatske , ovlapoćene u politici HDZ sa obe strane zapadne granice Bosne i Hercegovine. Ta politika se decenijama pokušava nametnuti čitavom hrvatskom pučanstvu.
Bićemo malo prizemniji i osvrnuti se o njegovo baljezganje kako neriješeno hrvatskog pitanje i ustavna nejednakost hrvatskog naroda postaju paradigma slabosti Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine,
Znači njegova HDZ proustaška vrhuška i dalje insistira na paveličkoj supremaciji hrvata.
Čović upozorio je kako svima mora biti jasno da osnov funkcionisanja Bosne i Hercegovine i njene budućnosti počiva na ustavnoj jednakosti tri konstitutivna naroda i svih njenih građana.
Ako za Hrvate traži neprikosnivenost u trećini vlasti, time isključuje pravo svih njenih građana na sudjelovanje u vlasti.
Željko komšić je Hrvat . Hrvati imaju svog čovjeka u predsjedništvu. To što njegova demokratska i građanska opredeljenost ne odgovara nasljednicima združenog zločinačkog poduhvata , nije relevantna za dmeokratske procese.
Prema poopisu iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini živi:
Bosna i Hercegovina 3.791.662 100,00%
Federacija Bosne i Hercegovine 2.371.603 62,55%
Republika Srpska 1.326.991 35,00%
Brčko Distrikt 93.028 2,45%
Struktura stanovništva:
Bošnjaci 1.769.592 (50,1%)
Srbi 1.086.733 (30,8%)
Hrvati 544.780 (15,4%)
ostali: 130.054 (3,7%)
U Republici Srpskoj aparthejdu Ćovićevog prijatelja Milorada Dodika i njegovih pljačkaških saradnika, broj Hrvata se može na prste izbrojati.
Hrvati sa 15,4% stanovništva participiraju u 1/3 (jednoj trećini vlasti na nivou države, a u skoro 1/2 vlasti na nivou Federacije BiH. Toliko o ugroženosti Hrvata.
U kantonima sa većinskom hrvatskim stanovništvom vlada NDH sistem vlasti. Ostali građani su obilježeni bijelim, žutim ,crvenim,plavim ili nekom drugim trakama.Normalno oni koji su preživjeli kame i bombe i konc logore HDZ udruženog zločinačkog poduhvata ili ako nisu prisilno raseljeni.
Kada je dodao kako jedino na tom postulatu ( ravnopravnosti Hrvata ??? ) možemo graditi Bosnu i Hercegovinu, da li je mislio da se BiH mora graditi na NDH / velikohrvatskim i četničkim/ velikosrpskim principima?
Vjerujemo da jeste, jer jedino u tom koncepru im smeta Željko Komšić i glas građanskog Bosanca.
Po svemu sudeći ,izgleda da je HDZ u globalnom smislu zastao u genocidnim fašističkim sferama iz 1941.-1945. godine.
Zbogom ostajte ljudi , odoh u HDZ.
Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene
U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu to nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave
Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan
Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami
Govorio sam, već je bilo kasno
O naoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći
Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu
Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan
Autor
Hajro Šabanadžović
Đardin plamti Sunce u vrtlogu
Umilna priroda Nedirnuti krajolik
Tajne behara Neodoljivi đardin
Ove ruže sa nama Ovo nebo svjetlosti Kamenolom
Sto godina samoće Zavejani snovi Svijet ruža
Djetinje radosti Majčina duša Očeva milost Svijet snova
Danas je Utorak 20.Decembar po nekima , po onima drugima Prosinac.
Ni jedni nisu u pravu. Decim nije dvanaest nego deset.
Ovdje neko nešto muti. Nikad deset nije bilo dvanaest.
A oni kažu da je ovo dvanaesti mjesec. Oni drugi kažu da prosijava , a mi vidimo ništa ne prosijava.
I ovdje se nešto opako muti. Možda padavine , ali to nije prosijavanje ,onda su to predpadavine. Joj, što volimo kad smo vako dokumentovano logični. Ili dokumentirano logični . Ili logični na osnovu dokumenata. E sada upraskasmo. Ovo nije nikako logično.
Rekoše nam da je i pretposlijednja hefta ove godine. Valjda su u pravo. Ne bi valjalo da je poslijednja. To bi značilo da smo propustili, prespavali ili dopustili da nam se badnjak nogira bez našeg znanja. A to bi bilo neozbiljno.
Pride je još Utorak, oni drugi dan poslije nedelelje. A nije dan poslije nedelje , nikao po našoj nomenklaturi. ni drugi, to je prvi dan prije srijede.
Koliko nam sjećanje seže Utorak obavezno traje od 00 00 do 00 00 časova, a to je po našim proračunima otprilike, ali tačno od ponoći do ponoći.Barem od kada su ljudi skontali sahat.
Ali to nije sve. Belaj živi. Ima još. Joj , jesu nakantali opisnih detalja za ovaj dan. Ne smijemo im reči popustite malo. Naljutiće se. Pa onada nemamo materijala da se naduravamo. S kim pitate. To je lako. Bilo s kim . Najčešće sami sa sobom.
Matematičari bi izračunali da je do kraja godine preostalo 11 dana, što radnih , neradnih , što posnih. A o snježenju i prosijavanju ni jene ne progovaraju.Valjda se sa Nostradamusom i Marom gatarom zdogovaraju.
Nematematičari bi rekli da smo sfućkali ravno 354 dana. Ih jesu mnogo pametni ovi nematematičari. Vidi se da ne znaju šta je matematika. Da znaju šta je matematika ,ne bi bili nematematičari. Sasvim logično.
Što bi poete rekle:
-Platon je zakon za šuplju , bez takara ljubav.
U prevodu:
-Idi bolan Gete pa se liječi!
Ovo je kamenje ocean izbacio na obalu,
izbacio ga ovdje na otok odakle su nekada,
smjerne i lijepe mladiće i djevojke prikovanog oproštajnog
pogleda usvoju Crnu Afriku,
galijama ispraćali kao živo crno roblje na tuđe kontinente
Ocean im je postajao i dom i nemilosrdna sudbina,
dok se jedva u daljini nazirala nepoznata zemlja
koja im je obećavala dane crnije od njihove kože.
Nepoznata zemlja je ostala tuđa i neznana,
a tuga za rodnom grudom kamenila je njihove dueš,
koje su se otkidale od tijela.Osušena tijela
lažala su kao prazni riblji kosturi na tuđoj zemlji,
a skamenjene duše oštre i iglaste kotreljale su se do oceana.
Nemilosrdni ocean ih je dočekivao kao najbrižniji roditelj,
grlio ih svojim rukama-valovima i nosio natrag,
natrag prema Goreu odakle su ih nekada
kao smjerne mladiće i djevojke ispraćale galijama
u nepoznate i daleke tuže kontinente
a sada su kamenje izbačeno na obalu,
neprestano prikovanog pogleda u svoju Crnu Afriku,
sada su kuće robova.
U nijemom i prisnom dodiru sa potomcima
razgovaraju i počivaju.
