Bosna zemlja Božje milosti – Pred ponoćna Galerija

Hajro Šabanadžović

Kontrasti

Crno bijeli svijet   Ljetna čarolija

Crno bijeli svijet                                                                            Ljetna čarolija

Ruža u koroti   Vjenčanje

Ruža u koroti                                                                             Vjenčanje

Zimski krajolik   Uzbukana kao more

Zimski krajolik                                                                       Uzburkana kao more

Lica monstruma   

Lica monstruma                                                                    Izgubljena  nevinost

bijelo-i-ljubicasto         Krvave kame

Bijelo i ljubičasto                                                             Krvave kame

  Kontrasti

Nije sve tako crno                                                                  Kontrasti

Tama vreba  

Tama vreba                                                                            Plavetna svjetlost

Mladost u klopci     Nebo i nebo

Mladost u klopci                                                                 Nebo i nebo

Bosna i Francuska revolucija

Iz Arhiva

U naše neuko doba, Francuska revolucija nacionale nam je prestavljena kao nešto dobro za narod, skoro da je bila pokrivena nekim romantičnim velovima i zlatnim kašikama. Nije ni čudo,populisti su bili na vlasti.Diktatura proleterijata ili nešto slično.

Onda smo odrasli.Zakon dijalektike,šta li! Evolucija nema veze sa našim odrastanjem. To je za majmunolike Darvine i njihove sljedbenike. Francuskja revolucija je bila sve manje romantična i primamljiva.Sve više smo vidjeli   dikaturu i čuli zvukove giljotine.

Organizatori revolucije su ukazivali na diktaturu krune i bezvlašće naroda.Obećavali su pučanstvu zlatne kašike i vreće sa zlatom ,   ako im se pridruže u slamanju režima.

Narod ko narod. Uvijek lakovjeran i nikad pametan. Vjeruju svakoj šuši i svakoj fukari, i dozvoljavaju da ih jašu i tandaraju do besvjesti.Srušiše sistem.

Izostaše zaslužene nagrade i rahatluk.Ono bijaše mnogo zlatnih kašika i vreća za zlatom.Ali samo za probrane nacionaliste. Oni su to zaslužili. Prolijevali su muke,znoj i krv naroda kojem ne pripadaju. Ni figurativno ,ni faktički,ni po DNK.

Nemaju ljudski genetski kod. Oni imaju kod pržuna.Tako im zapisano.

Od tih vremena ,ostade nam dobro poznata . zakonodavna sintagma:

“Kriv si dok ne dokažeš nevinost.”

Druga , životna sintagma , poznata u svim vremenima , malo je izoštrena i fokusirana na djelotvornost:

“Diktature gutaju svoju djecu i miljenike , ali prvenstvono ubijaju pučanstvo,i smrću i glađu.”

Aspekt dvadeset prvog milenijuma nam govori o Francuskoj revoluciji slijedeće:

Francuska revolucija je nešto posve radikalno, te označava epohu neslobode   i nepravednosti, nametanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi,baš kao u feudalnim deklaracijama.

Sljedbenici vatre,pijačarska fukara,ćepenaćke šuše , robijaški piseki i njima slični nacionalisti su  najviši vladar ispod kojega su bili staleži:

1.stalež – svećenstvo.

2.stalež – šljam , gulikože, kriminalci , pljačkaši i ubice.

3.građanstvo i seljaštvo = 99 %.

Prva dva staleža su bili posušnici,doušnici i izvršioci gospodara života i smrti. Treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo   1. I 2. Stalež  koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od vladara dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika.

Svećenstvo je služilo vladaru svojim duhovnim uslugama,  zavođenjem naroda , ispiranju mozga i sijanja straha. Porez nisu plaćali, ali su ponekad svojevoljno davali vladarima doprinose,od skupljene i otete narodske sadake.

U 2. staležu postojale su razlike: postojalo je trezorski,  upravni i ulični šljam  koji su se stvarali u mimohodu,prema zajedničkim afinetitima.Šljam je dobijao titule  za zasluge. Postoje i razlike između višeg i nižeg šljama. Neki  su imali pristup dvorima vladara, a neki ne. U zavisnosti od paske javnog mnijenja. Nije bilo poželjno vidjeti kriminalce,pljačkaše i ubice da se druže sa vladarima.

Neki iz prva dva staleža  su  vrlo bogati, a neki samo bogati.

Pripadnika 1. staleža je bilo oko 3. 000 ljudi.

Pripadnika 2. Staleža je bio neodređen broj, ali se pretpostavlja da ih je oko 15.000 tisuća.Nisu plaćalo poreze ,niti bilo kakve doprinose jer  su vladare služili  vojnim, upravnim, sudskim i drugim uslugama (Ovo drugim podrazumjeva :kriminalne,pljačkaške i asasinske usluge.)

Svećenstvo i šljam su činili  1% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 20%  brutto nafake zemlje .

Vladarima je pripadalo 70 % brutto nafake zemlje.

Volimo čiste računice. Zato moramo dodati da je preostalih , ogromnih 1% bilo u rukama 3. staleža.

U 3. staležu razlike su bile veoma jednostavne.Glavnina njih je živjela  u gradovima, u uđericama,skloništima od kartona i lima nalik kontejnerima.Imali su pravni status kmetova i sužnjeva. Njihove obaveze je regulisao  službeni sustav. Prava nisu imali,osim da obilaze kontejnere i da  umiru od gladi.

Obaveze 3.staleža su bile mnogobrojne. bile su: plaćanje zakupa boravka po vedrim nebom,porez na kontejner, državnih poreza i obaveze Džamiji i Crkvi.Nisu imali prava na lov. To nije bilo ekološki održivo.  Jedino treći stalež morao  plaćati poreze ; šest vrsta poreza, od kojih su najteži bili: neposredni porez, porez na život (vrsta glavarine), ”  porez na prihod, vjerski porez, kao i razna davanja gospodaru u obliku novca, rada, poklona , mita i sl.. Tako je oko 70% svojih prihoda treći stalež morao davati bilo gospodarima zemlje, manji dio vjerskim instirucijama.

S izuzetkom lihvarenja i kamatarenja i djelomice obrtničke proizvodnje,   gotovo da ne postoji industrija tvorničkog oblika što je bio veliki deficit u usporedbi s sa kasnijom ili prethodnim crvenim revolucijama.U zavisnosti kako se stvari posmatraju , neko bi rekao ugušena u privatizacionim pljačkama.

Oformila se  Velika liga nacionalista  koja je obuhvaćala seljaštvo, i koje također nije bilo svjesno što se zbiva jer nisu imali sve informacije. Seljaci su bili prestrašeni. Iz straha su se okretali protiv crvenih gospodara,koji mjjenjaju imena u narodska. Lafajeti u Lafajetbegović.

Crveni se zdušno pridružuju nacionalističkim goljama,kuki i motici.Došlo je do eufotije činilo se da je revolucija pobijedila.

Donosi se Deklaracija o pravima čovjeka i građanina   U njoj je zapisano da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Nigdje se ne pominja kasnija praksa ,da su pojedinici iz gospodarskih redova mnogo slobodniji i ravnopravniji od ostalih. Deklaracija je štitila neotuđiva prava čovjeka, slobodno vlasništvo, sigurnost i otpor protiv tlačenja;narovno samo za one slobodnije i ravnopravnije. Ističući da svaki suverenitet počiva u nacionalnim narodnim vođama,a ne u nekom drugom ili trećem. Svi su jednaki pred zakonom i svoju jednakost i nevinost moraju stalno dokazivati svojim gospodarima. Proglašava slobodu govora i pisanja i jamči nepovredivost prirodnog vlasništva. Jes kada bi imali para da kupe olovke i da posjeduju prirodno vlasništvo.

Ova deklaracija u našem obliku je prenešena u svim postavkama zapadno evropske,kasnije i svjetske demokracije,posebice u  Deklaracije nezavisnosti, največeg svjetskog porobljivača i teroriste SAD-a.Pokušalo se ovo iskustvo fransuskih revolucionara pretočiti u neku morbidnu islamsku deklaraciju,ali u njoj nije bilo zere pameti pa je propala i povučena iz javnosti.

O revolucijama bi se moglo pričati mnogo toga.Osnovno je da su sve one nacional-šovinističke,prevrtljive i idu na štetu pučanstva i da se uvijek rađaju pokvareni umovi koji zaudaraju na mućak i pržun.

Neko nam reče ,da ova naša vremena, u Bosni , od stvaranja nacionalnih torova,  podsjećaju na vremena prije ,za  i poslije francuske revolucije .

Pa šta? Ničija nije do zore gorila.Pitajte Mariju Antoanetu i Luja XVI. ili onih koji su riklnuli na prokletstvu Bosne.

K'o da je nečija glava otpornija od drugih!

Toma Zdravkovic – Svirajte nocas samo za nju / Lyrics

Sve je u zivotu prolazno moj druze

i ljubav i tuge i svi srecni dani

sad kada je nema neka placu ruze

ko’ uvelo lisce na jesenjoj grani

Ref.

Svirajte nocas samo za nju

ja cu da pevam, tugujem i placam

svirajte nocas kao da je tu

i ako je samo u mislima vracam

Prolaznik sam samo u tom svetu bio

igrao boema pevao i pio

nekad za trenutak srecan san sam snio

a vecitu tugu u dnu srca krio

Ref.

Uspomenom nocas nasu ljubav branim

i vracam se tamo gde sam srecan bio

kraj prepunih casa i ranjenog srca

kad bih mogo’ ja bih sve boli ispio

Ref.














												

Beskraj – Galerije Yossemin

Autorica Yossamin V.





UH!

I opet UH!

Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.

Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom  boji današnjicu,škropeći  je krvlju i mogućom apokalipsom.

Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.

Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.

Yossemin nije!

Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i  kistom upire  u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.

Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno  ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i  dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.

Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka  je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.

Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit  koji ostavlja bez daha,je okvirni  ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.

Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive  i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće  kritike i  i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.

Ona je sva uronjena u onostrano tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost  ,u harmoniju i ljepotu.Čutavo  njeno biće je okrenuto ljepti,   univerzumu i prirodi ,u  savršenoj simbiozi  ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.

Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju  oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su  u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.

Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu  umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.

Čini se da Ona  poimanje  sadašnjih svijetova u svojoj zbilji  lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza  fragmenata  i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.

Zbunjuje lakoća skoro filmskog  reproduciranja sekvenci , istovjetnog  umjetničkog i  estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da   prezentira ono što promatrač obično ne može sebi  da predoči.

Kada se kaže beskonačnost / beskraj –   pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom ili jednokratnim , matematičkom formulom, opisom ili pogledom.

Kada vam Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite  kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kustom izuzetno nadarene umjetnice.

Yossaminin „ Beskraj „  je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u  veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.

Od na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje  nosi tišinu i blagi , ali metodični  šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se  smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.

Ili to nije to!?

Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.

Možda je  „Beskraj“  djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podnoi maslina.

Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.

A otočje,  u tihoj noći prepunoj iskrica, boja  i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.

U donjem desnom uglu nasuprot nekog  otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki  jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava  jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina  i iskonski mir tihe jadranske noći.

Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.

Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire  novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.

Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene  , koje su u biti  vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku  i reverzibilnost „foto“ selvenci koje tvore  i vode sliku u   krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.

Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.

Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti ,poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu  nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje  greške.

Ono što posebno fascinira je to što se  estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se sekvence indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog ,prelijepog,  gotovo idealnog  svijeta , koji peristira tamo negdje u  Beskraju .

Činilo  nam se da smo vidjeli sve ono najbolje  što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred  opusom beskonačnosti čudesne Yossamin ( i drugih djela  sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.

Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova i svijetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.

Whitney Houston – I Have Nothing / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Share my life, take me for what I am

Cause I’ll never change all my colors for you

Take my love, I’ll never ask for too much

Just all that you are and everything that you do

 

I don’t really need to look very much further

I don’t want to have to go where you don’t follow

I won’t hold it back again, this passion inside

Can’t run from myself, there’s nowhere to hide

 

Well,don’t make me close one more door

I don’t wanna hurt anymore

Stay in my arms if you dare

Or must I imagine you there

Don’t walk away from me…

I have nothing, nothing, nothing

If I don’t have you, you, you, you, you, you…

You see through, right to the heart of me

 

You break down my walls with the strength of your love

I never knew love like I’ve known it with you

Will a memory survive, one I can hold on to

 

I don’t really need to look very much further

I don’t want to have to go where you don’t follow

I won’t hold it back again, this passion inside

I can’t run from myself, there’s nowhere to hideYour love I’ll remember, forever

 

Don’t make me close one more door

I don’t wanna hurt anymore

Stay in my arms if you dare

Or must I imagine you there

Don’t walk away from me…

I have nothing, nothing, nothing…

Well,don’t make me close one more door

I don’t wanna hurt anymore

Stay in my arms if you dare

Or must I imagine you there

 

Don’t walk away from me no…

Don’t walk away from me

Don’t you dare walk away from me

I have nothing, nothing, nothing

If I don’t have you, you

If I don’t have you, oh, you

 

Nemam ništa

Prihvati moj života, prihvati me takvu kakva sam

Jer neću nikad promeniti sve svoje boje za tebe

Primi  moju ljubav, nikad neću tražiti previše

Samo sve što si ti i sve što ti radiš

 

Stvarno ne želim da gledam tako daleko

Ne želim da idem tamo gde me ti nećeš pratiti

Neću ponovo preživljavati ovu strast iznutra

Ne mogu bežati od sebe ,nemam gdje iz ove kože

 

Da,ne čini mi  da zatvorim još jedna vrata

Ne želim više da povrijedim ikoga

Ostani u mom naručju ako smiješ

Ili moram  zamišljati da si tu tu

Ne odlazi od mene

Nemam ništa, ništa, ništa

Ako nemam tebe, tebe, tebe, tebe, tebe, tebe.

 

Vidiš pravo kroz moje srce

Lomiš moje zidove snagom svoje ljubavi

Nisam znala šta je ljubav dok je nisam spoznala sa tobom

Hoće li preživeti uspomena ,jedina koju  mogu da  sačuvam

 

Stvarno ne želim da gledam tako daleko

Ne želim da idem tamo gde me ti nećeš pratiti

Neću ponovo preživljavati ovu strast iznutra

Ne mogu bežati od sebe ,nemam gdje iz ove kože

Sjećaću se tvoje ljubavi,zauvijek

 

Da,ne čini mi  da zatvorim još jedna vrata

Ne želim više da povrijedim ikoga

Ostani u mom naručju ako smiješ

Ili moram  zamišljati da si tu tu

Ne odlazi od mene

Nemam ništa, ništa, ništa

Da,ne čini mi  da zatvorim još jedna vrata

Ne želim više da povrijedim ikoga

Ostani u mom naručju ako smiješ

Ili moram  zamišljati da si tu tu

Ne odlazi od mene

Ne odlazi od mene

 

Da se nisi usudio da pobjegneš od mene

Nemam ništa, ništa, ništa

Ako nemam tebe, tebe

Ako nemam tebe, tebe










												

Krvava bajka / Desanka Maksimović

 

21,oktobra 1941,godine genocidna Njemačka “kaznena ekspedicija” u Kragujevcu u Drugom svjetskom ratu strijeljala je više od 7.000 srpskih civila. Iz  gimnazije su zvijeri ugrabile  sve đake od petog do osmog razreda i profesore i direktora Milivoja Pavlovića.Profesoru čast i milost nije dozvolila da đaci  umru bez njega. Kragujevački pokolj je jedan od najvećih i najmonstruoznijih u Drugom svjetskom ratu izvršen nad civilnim stanovništvom u jednom mjestu i u jednom danu.

Jedna divna žena i pjesnikinja je iskreno i impresivno je oslikala svoju i našu tugu.

 

Desanka Maksimović

 Krvava bajka

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

 

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške…

i tako redom.

 

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

 

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

 

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.






												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Čovjek i more  Rose potpuri

Čovjek i more                                                           Rose potpuri

Naporno  Toplo i svježe

Naporno                                                                Toplo i svježe

Polomljeno srce  Raskoš Krhke ruže

Polomljeno srce                                                            Raskoš krhke ruže

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

dugini-vodopad  ljetni-plam-dardina

Dugin vodopad                                                                      Ljetni plam đardina

pitomi-krajolik  snjezni-oblaci

Pitomi krajolik                                                                Snježni oblaci

tamna-noc  ples-boja-na-bijeloj-pozadini

Tamna noć                                                                                Ples boja na bijeloj pozadini

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

mocna-modra-rijeka  ples-na-suncu

Moćna Modra rijeka                                                          Ples na suncu

zeleni-dardin  staza-duginih-boja

Zeleni đardin                                                                                          Staza duginih boja

osuncana-modra-rijeka  pitomi-krajolik

Osunčana Modra rijeka                                                            Pitomi krajolik

Šupljanja o višoj svrhi / Igrokaz na dan 21. Oktobar/Listopad,

Danas je Petak , 21. Oktobar/Listopad, 294. dan 2021. godine. Do kraja godine ostalo je još 71 dan.

 

Danas ćemo umjesto vezanog  uvodnika dati ” nevezane ” bisere.

Breton

Taj debil Breton kaže : Budimo prozaični.(Prozaično : obično,dosadno,suhoparno,priprosto, svakodnevno . U Bretona u smislu arogancije i sebičnim  individualizmom .)

****


Živjeti neka mutna prepisivačka proljeća

 

Neljudi skoro da me žaloste višom svrhom.

Viša svrha?

Da vidimo šta su te njihove teorije  više svrha.

Gubiti vrijeme u bacanju tvorničkih i drugih dimnih zavjesa , filozofiranju o prežvakanim floskulama i prepisivanju , liječiti se vulgarizmima i klonovima.

 

****

 

Kako vjerovati papama

 

Kako vjerovati papama ,kako vjerovati i njihovim inkvizicijskim koncilima;koji tvore Vatikan;koji propagira i sprovodi genocid nad ljudima ,od njegovog ( njenog ) postanka do današnjih dana.

 

Prilikom ceremonije krunisanja  papu krunišu riječima :

 

Ut praesit Urbi et Orbi  / Da bi vladao gradom i svijetom (to jest svima svuda i na svakom mjestu).

 

Potom novokrunisani papa (gospodar svijeta ) prenosi taj isti blagoslov narodima.

 

Dakle,vać na samom ustoličenju svaki novi papa iznosi najveću hulu na Boga Jedinog i žele da mu otmu prijestolje.Želi da porobi sve narode svijeta.A svijet to ne vidi.Zavodljiva zvijer im zavara oči.

 

****

 

Izvinjenja svim ljudima koji iskreno vjeruju u Boga Jedinog

 

I mi smo Božji ljudi.Ljudi rade i griješe.Mi se trudimo da budemo što jasniji i da imamo što manje grešaka.Znamo, ne može se sve predvidjeti,potkrade se neka greška ili komentar koji se može dvojako tumačiti i može povrijediti ili rastužiti ljude koje ne želimo povrijediti

 

Iz dubine srca  se izvinjavamo svim onim vjernicima koji iskreno i pošteno ispovjedaju čistu vjeru našeg zajedničkog praočeva Abrahama(Ibrahima ) ,kao što su to činili i Mojsije (Musa a.), Isus (Isa ) i Muhamed a.s.

 

Nijednog momenta nam nije palo na pamet da povrijedimo njihova osjećanja i vjerovanje.

 

Svi zapis (kao i svi drugi koji dođu iz ovog pera) je prvenstveno obračun sa  religijskom oligarhijom svih religija,koje je zaradi ličnih interesa,a u svrhu sticanja vlasti i moći,skrenula sa pravog i jedinog Božjeg puta i duboko ogrezla u sve ono što je samo po sebi suprotnost korjenima istinskog vjerovanja.

 

:Što bi u mahali / poete rekel:

 

Mojne  šuplje, limte mo!

 

U prevodu:

 

Mojne  ti…  termati itd…