Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

krajolik-majskog-cvijeca  ruza-i-snovi

Krajolik majskog cvijeća                                                Ruža i snovi

rajski-san-mladenaca   dardin-ukradene-cednosti

Rajski san mladenaca                                          Đardin ukradene čednosti

proljetni-mozaik-triptih-iii  plavkasto-rozi-dodiri

Proiljetni mozaik III (Triptih)                                   Plavkasto rozi dodiri

dardin-mladenaca-idardin-mladenaca-ii

Đardin mladenaca

vilin-konjic  dardinljubavne-njeznosti-i-ljepote

Vilin konjic                                                          Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

studeni-vjetrovi  zimski-opus-ii

Studeni vjetrovi                                                                        Zimsko opus II

plavetni-sou   proljetni-plam

Plavetni šou                                                                        Proljetni plam

stablo-iluzija  ljetni-opus-i

Stablo iluzije                                                                              Ljetni opus I

Bleki – Tebi pripadam

 

 

Nebo je plavetno i beskrajno

noć je umilna i sveobuhvatna

sunce je sjajno i nasilno

mjesec je blještav i čaroban

zviježđe je ljepotno i zavodljivo

oni se smjenjuju

vremešni su

samo je Ja Jesam iskon

svakog dana

iznova i iznova

osvaja moju dušu

i ja njemu pripadam

Ja sam uvijek htio svoje slike ljudima da dam

Neke slike se

tek tako

same od sebe

naizgled

ničim potaknute

u bolu ljubavi  rode

žive u vremenu 

kojeg sve manje preostaje

ali postoje

opstaju u sjećanju

u bojama

u ehu budućih vremena

ukoliko kao dar sa neba

zarobe oko slučajnog posmatrača

Oni nama zemlja je ravna /Dnevni igrokaz na dan 11. Oktobar/Listopad

Danas je Utorak 11.Oktobar/Listopad  ove ugodne   2022. godine.  Normalno kako kome, jer sve je relativno.

Ako dan zamislimo kao puni krug od 24 sata,ispada da je do sada isteklo 283 kruga, a do kraja godine je ,dakle,preostalo  82 đira.

Još samo dva mjeseca i dvadeset dana. Ko bi reko!? Juče bilo mnogo više. Prekjuče je ova  godina tek zakoračila na dunjaluk. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.

I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu aviona  u komadu.Ovu metaforu smo skontali da se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati,ali čemu.

Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.

Jes’  im to  jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa k'o biva hajmo svi na  homoprimogeniuse ličiti.  Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.

Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijanim licem  ko dječija guza. Uzeli kamen , dobro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena krvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.

I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko  kozičavi mladoženja, koji se brijo  tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:

-Joj mamo mamice.

Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.

A oni što naopako uče , nek se ne briju i  puštaju bradu. I budu mimo svijeta. vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.

I te nas , hanefijske kukavičke  minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti  –  ljudskosti uče.

Ma mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. Neka se druže sa onim drugim koji se ne briju.

Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. Ni ISIS. Ni Kaida. Ni konkvistadori , ni krstaši se nisu brijali. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.

Ni orangurani se ne briju.Al njima svaka čast.Oni nisu  insanski hajvani.

Što bi poete rekle:

-Joj grdoba majko moja.

U prevodu:

-Nalet ih bilo.

Edit Pjaf – Au revoir mon ami  – Memento mori

preuzmi (1)   images (9)   images (1)   preuzmi (2)

Edit Pjaf 19 Decembar 1915 – 10 Oktobar 1963.

Danas bi ,da je kojim slučajem živjela malo sporije imala sto sedam godine. Ovako , živjeće vječno.

Ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.
Takav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

Mlađe generacije i ne pamte ko je ona.Osjećamo potrebu da ih upoznamo sa par detalja koji karakterišu  život Male/Velike Edit  Pjaf.

Au revoir mon ami 

Danas slavimo tvoj uzlet među sestrice i sjećamo te se, sa ljubavlju. Tvoje pjesme su zavjet što si nam milosrdno ostavila.

Da nije Mali vrabac mi bi je  grlicom ili Ljubavlju  zvali. Živjela je ko vrapćić, sve nešto na mrvicu, na slamčicu dobijala, većme otimala. Kada se davala, bila je to nježna grlica bijela, nepresušan izvor ljubavi i milodarja.

Ovih dana će mnogima u sjećanje doći i o njoj će se puno pisati. Riječi neke govoriće o njoj. Pisat će o bolu i nesreći jedne divne žene, i jadikovati nad njenom sudbinom.

Neće biti u pravu. Vrijeđat će njene uspomene.

Rječi će izgledati kao otužni med i mlijeko. Biće to nabrajalice o usudu klinke. Vi im ne vjerujte,jer oni su neuki i ne znaju šta pišu. Njihovi životi ih nisu niti mogli mnogo čemu naučiti.

Edit Giovanna Gassion Pjaf  je samo žena koja je ljubit i pjevat htjela, a jedino je to znala.

Pjesme i ljubav su ispunile njem život. Šta će joj više?

Bilo je u tom životu i neimaštine, suza i dosta i dosta hladnoće i zime. Pa šta? Mogla je još gore proći.

Mnogo gore, zverinje i morbidnije stvari svijetom besciljno lutaju i užasnije sudbine kroje.

Do šesnaeste godine je sve kušala. I bolesti i boli i ljubavi. Kažu da je ćesto gladna bila i da se za novac podavala. Neka, oprostit će joj se. Moralo se, da bi se na ulicama grada svjetlosti preživjelo.

U toj šesnaestoj godini, jedna i može se reći jedina prava nesreća joj je dala pravu slobodu i vjetar u krhkim krilima. Krenula je ka vrhu.

To je usud Klinki poručio: uzeću ti ponekad nešto što ti voliš. Za uzvrat dobićeš zadivljujuću milost; obilje onoga što ti najviše srcu pristaje: muziku i glad za ljubavlju.

Sa dvadeset godina je snimila prvu ploču, to je bio san svake djevojke sa trotoara. Njen se ostvarivao i počela je izvoljevati. Godinu dvije poslije, njenih 142 cm su mogli dozvoliti luksuz da je optuže za ubistvo i da se tog belaja rješi.

Taj trenutak je ono što je ona trebala . Postaje slavna; toliko  da se drugi mnogo poznatiji  počinju “starati” o njoj.

Krhkog stasa,senzualnog snažnog glasa, Edith Piaf, pjevala je o siromaštvu i bijedi ulice, ali i o magiji ljubavi: “Ljubav je jedina logika koju poznajem, a voljeti jedini glagol koji znam mijenjati po svim vremenima”, govorila je ona.I u svim vremenima;dodali bi mi.

Neko je zapisao da su je “jednako voljeli nakinđureni snobovi i običan narod… Čak i da je pjevala ‘la, la, la’ vama bi zastao dah…”.

Živela je svoje pesme. Svaka njena pjesma ,bila je kao djelić njenog velikog ,ali bolnog srca. Pričajući o sebi. pričala je o malom čovjeku koji za ljubav daje sve;i život ako treba.

Glumila je i pjevala i uvijek se zaljubljivala. Neko bi rekao u pogrešne ljude. Možda. Nisu bili ljudi pogrešni. Njihova ljubav je bila pogrešna. “Voljeli” su iz sebičnih  razloga; osim jednog. Taj nesrećnik joj je iskreno srce poklonio i ubrzo poginuo.

Klinka je duboku bol  u sebi nosila, ne zbog nesrećnih ljubavi , već zbog ukradenih,otetih sreća koje se vežu uz ime Marsel.

Marsel Đovana Gasion ( Marcell Giovanna Gassion ) Editina kćerka,njena mala radost umrla je tek što je pogugutala, 1931. god. Niko nije kriv , bol time nije ništa manja. Editina neishranjenost i gladovanja u odrastanju  su meningitisom uzeli mali cvjetak.Vrištala je do neba;  da bi se Pjafovoj vrisak i bol ,nošeni povjetarcem suza u pjesme njene slivali.

Marsel Serdan ( Marcellin Marcell Cerdan) grubijan dječijeg srca joj je pravu ljubav poklonio. On je poginuo. Niko nije kriv. Avionska nesreća. Žurio je da ljubav svoju voli i ljubi, jer nije mogao živjeti bez nje.Ljubav je kratko trajala; dovoljno da da se ledom tetovira u srce vrapčića malog.

Nije bilo vrištanje do neba, ona je zvijezda, to njoj ne priliči. A kako će i biti kada se srce u santu pretvorilo. Bez ljubavi nije mogla pjevati ni disati. Činilo joj se da ne živi.

Svi drugi grebali su se o njenu slavu i umjetnost, da bi sebe učinili slavnijim. Bila je čast biti malog vrapca prijatelj ili ljubavnik. Ta čast slavu i novac nosi. Pjafova je to dobro znala,ulica je svemu poučila.Ipak nije mogla ,niti se htjela od muškaraca  kriti.

Drugačije, njeno djetinje srce nije znalo. Bila  je klinka  gladna ljubavi i ona se iznova i iznova zaljubljivala i svoju nevinost djetinju poklanjala.

Ostale njene tjelesne  sreće i ljubavi su joj bile manje važne; uglavnom. Svi, baš svi, su se o njenu slavu grebali i ljubavnici joj bili.

Ona im je sebe beznadežno davala,iako  su bili samo bezimena lica koja su defilovala njenim životom. Nije bitno ako su se zvali Moris Ševalje, Žan Kokto,Iv Montan,Šarl Aznavur,Žorž Borže,Žak Brel,Sačmo ili neki drugi, manje poznati i slavni. Svi su se češali o klinku što je u krhko tijelo  glas i bol  i tugu unosila,da bi se raskošniji i jači nama vraćali  i  ka nebu odlepršali.

Nije ona ni mali Vrabac što mrvice kamči,  ni grlica što u nebo leprša.Ona je jedna od  slavujki što je toliko divnih pjesama, balada o ljubavi snila. Ona je ponosna i prekrasna žena koja je znala  da „ ne treba čekati da ljubav umre, već se dostojanstveno  treba povući na vrijeme“.

I povukla se jednog sunčanog dana . Ne kao Koktov crni anđeo, već kao blistava klinka mala; što je sve u životu kušala i  imala. I mnogo radosti,još više ljubavi i normalno mnogo tuge i boli. To je sasvim prirodni karmički reciprocitet poklonjen prijateljici naših ljubavi.

Samo je tiho dlepršala u susret Marseli i Merselinu, daleko od sjaja grada svjetlosti  i vreve prljavih pločnika  turobnog djetinstva.

images (9)            Hvala ti i još jednom – Au revoir mon ami


												

Vesna Parun – Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
Zapuštenih predjela mašte
Nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
I s nama rastao je strah naš
Od divljih kopita koja će nas pregaziti
I od kamena međašnih koji će razdvojiti
Našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
U kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
I ranjavao naša čela
Zveketom svojih ubojitih istina
I bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
Kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.






												

Dogodilo se na današnji dan 11.Oktobar/Listopad

Danas je Utorak 11.Oktobar/Listopad  ove ugodne   2022. godine.  Normalno kako kome, jer sve je relativno.

Ako dan zamislimo kao puni krug od 24 sata,ispada da je do sada isteklo 283 kruga, a do kraja godine je ,dakle,preostalo  82 đira.

Još samo dva mjeseca i dvadeset dana. Ko bi reko!? Juče bilo mnogo više. Prekjuče je ova  godina tek zakoračila na dunjaluk. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.

I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu aviona  u komadu.Ovu metaforu smo skontali da se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati,ali čemu.

Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.

Jes’  im to  jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa k'o biva hajmo svi na  homoprimogeniuse ličiti.  Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.

Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijanim licem  ko dječija guza. Uzeli kamen , dobro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena krvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.

I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko  kozičavi mladoženja, koji se brijo  tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:

-Joj mamo mamice.

Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.

A oni što naopako uče , nek se ne briju i  puštaju bradu. I budu mimo svijeta. vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.

I te nas , hanefijske kukavičke  minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti  –  ljudskosti uče.

Ma mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. Neka se druže sa onim drugim koji se ne briju.

Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. Ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.

Ni orangurani se ne briju.Al njima svaka čast.Oni nisu  insanski hajvani.

Što bi poete rekle:

-Joj grdoba majko moja.

U prevodu:

-Nalet ih bilo.

A prije hejbet godina se dešavalo:

1521.-Papa Lav X dodelio je engleskom kralju Henriju VIII titulu “Branitelja vere” pošto je kralj objavio knjigu u kojoj je osudio ideje verskog reformatora Martina Lutera. Henri VIII je 12 godina kasnije osporio autoritet rimokatoličke crkve, a 1534. se proglasio poglavarom anglikanske crkve.

 Tamanio je ovaj sifilistični engleski kralj   , svoje žene k'o kokoške.Duga priča za ovo jutro.

1531.-Vojska švajcarskih katoličkih kantona porazila je kod Kapela snage grada Ciriha i njegovih protestantskih saveznika. U bici je poginuo i protestanski verski reformator Ulrih Zvingl, jedan od najvećih teologa reformacije.

1579.-U Carigradu je ubijen turski državnik i vojskovođa poreklom iz Bosne Mehmed-paša Sokolović. Proslavio se u mnogim ratovima, obnovio je tursku flotu uništenu u bici kod Lepanta 1571, a od 1566. bio je veliki vezir. Atentat je izvršio jedan derviš.

1806.- Rođen je Aleksandar Karađorđević, sin vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa, srpski knez od 1842. do 1858. Tokom njegove vladavine pokrenute su ozbiljne reforme u Srbiji i modernizacija zemlje. Na presto su ga doveli ustavobranitelji posle svrgavanja kneza Mihaila Obrenovića.

1899.-  Počeo je Burski rat između južnoafričkih burskih država Transval i Oranž i Velike Britanije. Po završetku rata 1902. godine, burske države su stavljene pod britansku vlast, a 1910. ušle su u Južnoafrički Savez (kasnije Južnofrička Republika), britanski dominion.

Gdje god Englezi kroče, eto krvi do koljena,genocida nad domicilnim stanovništom i pljačke nezamislivih razmjera.

1939.- Grupa američkih naučnika, među kojima i Albert Ajnštajn, obavestili su predsednika SAD Frenklina D. Ruzvelta o mogućnosti proizvodnje atomske bombe.

Rečeno učinjeno.avgust 1945.Genocid nad japancima.Milioni mrtvih.

1962.- Papa Jovan XXIII otvorio je u bazilici Svetog Petra u Rimu Drugi vatikanski sabor, prvi takav skup od 1870. Sabor je trajao do 1965. i najavio je značajne reforme katoličke crkve u njenom prilagođavanju modernom svetu.

1963.-Umrla je francuska pevačica Edit Pjaf, zvezda kabarea i francuske šansone, najpopularnija pevačica pedesetih godina 20. veka.

19.Decembra 0ve godine  ,da je kojim slučajem živjela sporije , bi imala sto tri  godineNo ovako je prošli 55 godina od njene smrti.,No, ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.Zakav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

  1. Umro je francuski pisac, slikar i režiser Žan Kokto, koji je prošao sve faze moderne umetnosti – kubizam, dadaizam, nadrealizam… Zbog raznovrsnosti svog opusa i artističkog univerzalizma važi za jednog od korifeja francuskog duha (roman “Strašna deca”, pozorišni komadi “Orfej” i “Antigona”, filmovi “Lepotica i zver” i “Orfejev testament”).Poznat je i po tome što je Edit Pjaf bila njegov crni anđeo.

1976.-U Kini je, pod optužbom za zaveru uhapšena “četvoročlana banda” – udovica Mao Cedunga Đang Ching i tri bivša visoka funkcionera.

Jiang Qing i ostatak skupine su godine 1980. bili izvedeni pred sud u Pekingu. Tamo su Jiang Qing, Zhan Chunqiao i Wang Hogwen osuđeni na smrt. Yao Wenyuan je, zahvaljujući javnom pokajanju, dobio 20 godina zatvora. Naknadno su sve kazne smanjene, a pripadnici “Bande” pušteni da posljednje godine života provedu na slobodi.

1977.-U atentatu je ubijen predsednik Severnog Jemena, pukovnikIbrahim al Hamdi.

1980.-Dvojica sovjetskih kosmonauta okončali su dotad najdužu misiju u kosmosu. U brodu “Saljut 6” oni su proveli u svemiru 185 dana.

1985.-Četiri američka lovca presrela su egipatski avion sa otmičarima italijanskog putničkog broda “Akile Lauro” i primorali ga da sleti na Siciliju, gde su otmičari uhapšeni. Otmičari su se 9. oktobra predali egipatskim vlastima koje su im odobrile da odlete u Tunis.

1988.-Govor pape Jovana Pavla II prekinut je u Evropskom parlamentu u Strazburu kada je britanski poslanik iz Severne Irske, protestantski sveštenik Jan Pejzli, počeo da uzvikuje “antihrist”, razvivši transparent na kojem je pisalo “Jovan Pavle II – antihrist”.

Interesantna stvar.Bogumilska crkva je ja Vatikan prije osam vjekova tvrdila to isto.Jesu bili napredni ovi Bogumili . I proroci.

1993.- U atentatu u Oslu teško je ranjen Vilijam Nigard, norveški izdavač “Satanskih stihova” Salmana Rušdija, britanskog pisca indijskog porekla, kojeg je iranski verski vođa Homeini osudio na smrt.

Zlu,ubicama i priomitivcima nije bitan razlog, važno je da se ubija.

1998.-Ni nakon sedmočasovnih razgovora u sedmoj rundi pregovora, predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević i specijalni američki izaslanik Ričard Holbruk nisu postigli dogovor oko rešavanja kosovske krize na osnovu rezolucije UN od 23.
septembra. Pored pretnji vojnom intervencijom NATO-a, Milošević je odbio Verifikacionu misiju koja bi pratila sprovođenje rezolucije.

Zato sada ima u susjedstvu Republiku Kosovo.

1999.- U Prištini je ubijen Bugarin Valentin Krumov, kao prva žrtva među pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga koje su u junu 1999. raspoređene na Kosovu.

2000.-Umro je Donald Đuar, predsednik škotskog parlamenta konstituisanog 1999. prvi put nakon 292 godine.

2002.-Vojni sud u Nišu osudio je četiri pripadnika Vojske Jugoslavije na višegodišnje kazne zatvora zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom tokom rata na Kosovu.

Niko nije utvrdio da li su zaista odslužili kazne.

2004.-Ministri spoljnih poslova Evropske unije odlučili su da Libiji ukinu embargo na oružje, uveden 1986, čime je prihvaćeno odricanje Tripolija od oružja za masovno uništenje.

Vrlo podmukao potez EU, koji je doveo do naoružavanja libijaca na svim frontovima, pa je tkao bilo lakše srvaniti oca nacije i njegove pristaše.