Autor
Hajro Šabanadžović
Noć želja
Hiljadu pahulja bijelih
Plavetni san
Čažnja
Noć je
i sniježi
hiljade pahulja bijelih
prošlost doziva
tamo negdje u plaveti
jedna kučica mala
upaljena svijeća
jedina
blaga je noć
peć ne gori
ugasle su vatre čežnje
tvoje cvijeće je smrzlo
ti si daleko
snove tražiš
iza ispod starog brda
na rubu plaveti
srebreni mjesec poručuje
nemoj biti tužna
L'jube
tvoja jedina l'jubav
će ti doći
nenadano…
a se zlo stiša
Takve su vam Grlice bile
Jesenje sivilo , uvijek nosi i jednu sjenu tuge. One umilne tuge , kada snovi polako klize, i ne pitajući um raduju srce. I snovi samo trepere , kao nestašni leptiri i na tren zastanu tamo gdje najviše boli.
Danas nam je jedan milosni šarenko zastao na prelijepom ljetnom danu 1994. godinu, kada su naše Grlice mile , granatom zaskočila čudovišta sa guslarskih vukoderina.
Htjedosmo o tom nebu i tuzi da pišemo, ali nam se ruka skupila u pesnicu koja hoće da nekome prijeti, drhti i zato ne može da drži plajvaz.
A i suze nam liju. U mahali se to kaže k'o godina. Ako znate šta to znači. Ovaj put ne možemo reći da je pogled na Sunce kriv za Modru rijeku, što iz očiju vrije . Zaklonili ga oblaci. Ili da ne znamo zašto suze.
A opet, kada se sjetimo njih, kako uzdignutih ljepot glava, sa tijelom Fidijine statue , na kojoj bi im svaka bijela vila pozavidjela , hode našim Sarajevom, Gradom čednosti i uzdahe mame, ne pada nam na pamet da žalujemo.
Mnogo je radosti i ljubavi u Šeći i Rici bilo i one su ih svima poklanjale.
Njima posvećujemo ova sjećanja ukradena is Spomenara naših ljubavi. Malkice su obojena elegijom i taštinom , ali takve su moje Grlice bile.
Nije zgodno
Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila a zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
**
Da se ne zaboravi!
In memoriam Šeći D. i Rici O.
Pitaš me, zašto je to tako?
al’ zar se nisi već navikao na svijet
na njegove uobičajene kretnje?
Postavljaju se k'o da su bogom dani
uznose se, paunovim perima se krase
Imaju oni darove razne
interesantna djela, tu je kolekcija cijela
i namješten osmijeh za ugledno društvo
a kad ih vidiš iz prve ruke, s njima živiš
njihova težina teška postaje tvoja
kroz neke staze izgubiše nešto svoje
na putu im se razbi čaša blistavog duha
Sjećam se, sjećam druže
njega iz prošlih dana
usna vedra, bez težine pogled i
duša prema svijetu razbaškana
od smijeha i ludovanja tresla se kuća
To bjehu pravi dani
sad su kroz maglu zavejani
I ne znam, šta se sad čudiš?
valjda sve ima svoju cijenu
Ti ne bi tako, kažeš
ne bi da se mijenjaš
Znam, ne želim ni ja
bolje je što smo neprilagođeni
ti i ja usred svijeta
Slike i vrijeme
Neke slike se tek tako
same od sebe
naizgled ničim potaknute
u bolu i ljubavi rode
žive u vremenu potonjem
kojeg sve manje preostaje
ali postoje i opstaju u sjećanju
u bojama
u ehu budućih vremena
ukoliko svojim postojanjem
kao dar sa neba
zarobe oko posmatrača.
Pitam se pitam , ko to tamo sigurno plovi ka dženehemskom pržunu?
“Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.
Nije mu koristio njegov imetak ni ono što što je zaradio.
Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,
I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).
Na vratu joj usukan konopac.”
/Kur'an 111.Poglavlje EL – LEHEB/
Prepoznajete li kome je upućena ova Sura.
Pomoći ćemo vam ako vam damo smjernice:
– Zavod za planiranje i razvoj grada Sarajevo –
Odavno brisan sa spiska – razmislite zašto.
Uglavnom interesenti davno odnijeli narodske vreće sa zlatom,punjene majčinim rukama.
-KCUS Garant nije, nema odlike fizičkog lica.
Ali mogući je svjedok Onog tjeskobnog dana.
on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.
ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.
on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.
Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji đardin Jesenji dan
Pogled kroz staklo Nebesko svjetlucanje
Djetinja strast Prividi
Autor
Hajro Šabanadžović
Naselje ispod brda Kristalna kupola
Sneno i lelujavo Vjetar čežnje
Novogodišnje drvce Plavo i nježno
Autor
Hajro šabanadžović
Djevojčica,rubinovo jutro i ljubičice Plavetni sni
Cvijetni vodopadi Sneni krajolik
Anđeoska milina Đardin ludi
Danas je Petak 30.Septembar / Rujan 2022. Ako smo pravilno prepisali.
Kažu , prenesite dunjalučanima da je 272 dana odletjelo na zasluženi odmor. u hladovinu .
93 dana će sasvim lagano , postrojeni ko po kanafi pohrliti nama u zagrljaj.Mnoge neće ispuštati iz zagrljaja dok ne odu i povedu ga sa sobom.Nekog u hladovinu , nekog na usijano mjesto.
Dani zaista vrlo ozbiljno i bez imalo popustljivosti obavljaju sve naloge koji su im zapisani.
I a sa ovim današnjim blagim danom ode prelijepi, raskošne ,sneni i plodni Septembar.
Vrati će se , ako Bog da , još mlađi, ljepši , raskošniji i nadasve bogatiji. Normalno , ako je i njemu zapisano da se vrati.
Valjaće nam svaka Njegova blagodat.I obdan i obnoć. Obdan za radi i šupljanje,obnoć za odmor i…,jasno malo drugašije šupljanje.
A sve što je šuplje treba povremeno napuniti i kako je određeno polako , natenane i na obostrano zadovoljstvo konzumirati.
Baš je ova priroda čudesna. Skontala sve što je šuplje treba se popuniti kako to priliči, konkretnom i potrebnom mjerom.Ni više ni manje nego što treba. Ako je manje neko zapomaže , daj još malo . A ako je previše, nije baš higijenski, ali to i nije neki problem. Nikad nije previše šupljine puniti.
Eno pogledajte one Crne rupe. Od kada je vijeka , pune se i pune, reko bi čojk pretpavaju se , a ono nikada ih napuniti.I tako će kažu navijek biti , do onog momenta kad se odluči , da se ovaj navijek preokrene u neki drugi navijek. E tada ne znamo šta će biti. I hoće li se Crna rupa i dalje puniti.
I nemojte da bi se igrali sinonima,inačica, varijanti sa Crnom rupom ; nemate pravo izbora.Šta vam se ponudi uzmite.Ako vam se uskrati plačite ko godina. Ko vam kriv šo niste skontali razliku između crnih rupa i ostališ šupljina?
Što bi poete rekle:
-Šuplji kazan se da zakalajisati , a crna rupa oblajhati.
U prevodu:
-Skrpljeno i oblajhano nije isto što i novo.