Autor
Hajro Šabanadžović
Digresije
Pada snijeg Jorgovan rasuo perle
Čarolija u bijelom Nebo vjernosti
Zimsko sunce Sleđena rijeka
Krv i Modra rijeka Nebo strasti
Bradati stvor Ljubav, krv i trnje
Paklena vatra Svileni đardin
Vali luduju Muzika stara
Obnažena nevinost Munja
Vjerujem,
Verujem da smo narod bilja,
Otkud inače mir
Kojim osluškujemo opadanje lišća?
Otkud smjelost
Da se spuštamo niz tobogan sna
Do ivice smrti
Sigurni
Da ćemo ponovo biti odvažni
Da se rađamo.
Vjerujem da smo narod bilja-
Ko je ikada video
Stablo koje se buni?
pB
Jedno dijete
jedan bol
djetinji
Jedna djevojčica
jedan san
očinji
Boli dijetinja duša
boli očev život
slomljeni
Nerođeno dijete
ljubav očevu sni
oče pomozi mi
Otac kleči
hvaljen si Gospode
vratiše je
Al to ne bješe ona
jedno dijete jedna bol
djetinja
Horski bučno
neuki bezumno
nego ko
aha jes kako ne
otac ćuti drugu dječiju bol
odgovor nijemi
Zajedno kleknu
otac i djetinje boli
Milostivi oprosti grešni smo
Na srcu mi lezi jedna stara rana
koja nece iz njedara nigdje
pa se srce pita moje
bez nje zivjeti kako li je, kako li je
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da je odsanjam
Na srcu mi lezi jedna stara rana
da ga pusti srce je moli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da je odsanjam
Bogu Milostivom Jedinom
Hvala i Slava
Ljudi nemaju vremena da zastanu,
da se upitaju zašto ih Bog toliko voli
i zašto im prašta.
Zavedeni su prolaznošću i slijepoćom.
Bog Jedini je sušta ljubav.
Sve što stvara sa ljubavlju to čini,
od postanja vremena samo njemu znanog.
Neuki tu ljubav ne uzvraćaju,
iako je zapisana u njihovim damarima.
Zanemaruju je i olako shvataju.
Često se u molitvama pitamo:
Bože Milostivi zašto su ljudi takvi?
Zašto ne uzvraćaju Jedinoj iskrenoj,vječnoj ljubavi.
Šta ih to tjera da budu zli jedni prema drugima
i ne vole Te.
Da vole Uzvišeno Biće Tvoje ne bi zlo drugim činili,
bez obzira koliko ono sitno izgledalo.
Jer i grudva snijega počinje od jedne pahuljice,
od grudvi nastaje smetovi i lavine.
Kad lavina krene nikoga ne ostavlja.
Da vole sjećanje na Tebe
voljeli bi roditelje , žene i djecu i dobre ljude.
Boli to nevjerstvo Gospode Milostivi.
Boli izdaja Sveopće Ljubavi ,
a Ti i dalje praštaš i voliš.
Znam Gospode, sebi se odredio da budeš Milostiv
i zauvijek voliš stvaranja svoja, jer ne želiš drugačije.
Praštaš i stvaraš nove svijetove nezamislive ljepota,
jer tvoja Uzvišenost samo ljepotu i ljubav u svemu vidi.
Hvaljen si Plemeniti Gospode moj ,
što mi nadu i život ljubavlju obasjavaš.
Molim te podsjeti i kazni me ako ljubav prema Tebi ,
samo i za tren podredim nečem drugom.
Ne žalim se Gospode Plemeniti moj.
Samo ne razumijem , ne shvatam zašto se ljudi,
svakim danom sve više udaljavaju
od Tebe neiscrpnog izvora ljubavi.
I molim Te Jedini ,
naputi me da Ti se svakog dana,
jutrom i večerom molim za spas zagubljenih ljudskih duša,
jer želim da u mojim grudima zauvijek živi tvoja ljubav.
Amin Gospode
»Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima».
Misao koja je bila moto jednog divnog bića, ostaće kao uspomena i savjet generacijama što dolaze
I sjećanje na jednog vrsnog mladog čovjeka ,čiji se život iznenada ugasio..
Slavuj anđeoskog glasa , koji je pjesmom i plemenitošću spajao prostore prelijepe nam majke
Jugoslavije,je na današnji dan 16. Oktobra / Listopada 2007. prije 15 godina iznenada utihnuo.
Toše Proeski!
Šta reći a da o njemu nije rečeno ili bar manje poznate činjenice?
Toše je bio veoma jednostavan i dobar čovjek, ponosan na svoje korjene.
Porijeklom je bio Cincar. U njegov glas,nemire i traganja kao da se uvukao lutalička kob i majstorluk predaka.
Želio je vratiti staro porodično prezime.
Zvao bi se Toše Proja Proeski.
Prerana smrt ga je omela u planovima.
Ostala je velika praznina u muzičkom svijetu , koju još uvijek niko nije popunio.
Izgubila se i humana poveznica koja je spajala ove prostore.
Kažu – zvali su ga “makedonskim Pavarottijem” i “makedonskim Oliverom.
Vrlo neuko , nestručno i blijedo.
Toše je bio Toše Proseski , sasvim dovoljno za nezaborav.
Život ide dalje, ali ostaje neprolazna pjesma meštra veoma senzibilnog glasa,
i ostavština mnogobrojnih i prelijepših kajdi, zapisanih u duhu i dahu iskona ovog podneblja.
Sretan bio , gdje god sada bio ubavi mladiću.
Ego . mržnja, kompeksi i ogorčenje su poslijedica praznog života. Prazan život je alter ego ljudi koji uprkos svim činjenicama , dokazima uporno guraju u prvi plan sbvoju neinteligenciju i neukost.
Od tisuću ispitanika njih 998 će vam gvoriti i pametovati o životu. Onaj hiljaditi će zaustiti da nešto kaže i odustati i žurno krenuti naprijed . A onaj jedan jedan će odmahnuti rukom i reći da nema vremena za gluposti i krenuti za prethopdnim.
Ovo nema veze sa pitanjima koje je boje trava ili nebo jer to je individualna percepcija. Isto tako nema veze sa dugovječnosti. Ima veze sa životom i njegovom kakvoćom.
Ko traga za smislom života taj uglavnom propusti život. A hrabre i inteligentne jedinke jednostavno nemaju vremena raspravljati se sa magarcima jer život nikoga ne čeka , samo odi dalje bez pardona .
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš. Neki kreten je rekao : Mislim dakle postojim. Joj ublehe kažu mahalaši i dodaju: Živom dakle postojim.
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš.
Ali to nije sve.
Neuki (oni koji nisu sposobni razumjeti istinu ) se udruže sa onima koji su zaslijepljeni egom , mržnjom i kompleksima ( ogorčenje praznoćom života ) želeći biti u pravu i kada su svjesni da su fulali istinu (život ).
Život je jedino mjerilo vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva,a život (sadašnjost) prelijep.
Kada neukost i komleksi postaju bučni i nerazumljivi , razum se povlači . Mir , tišina i guštanje u čarima života vrijede više od svih nebitnih prepirki i šupljanja.
Zragahzći za smislom života ljudi ne shvataju svoju neukost ; ko su , šta su i šta žele. Kako takvi ljudi mogu drugom savjete dijeliti i govoriti ko je i kakav je .
Takvima oduzmi mobitel, kompjuter i televizor i shvatiće ( ako im neukost i ego odzovole ) svu ispraznost svoga bivstvovanja.
No , molim , oprostite mi moju eventualnu neupućenost i smaranje , jer ponešto znam , a mnogo više toga ne znam i još uvijek učim .
.
Neke slike se tek tako
same od sebe i
naizgled ničim potaknute
u bolu ljubavi rode
i žive
vremenom kojeg više nema
ali postoje vremešne i trošne
opstajući u sjećanju
u bojama risanih srcem
ukoliko uspiju zarobiti oko
posmatrača
nastavljaju da žive
Na mene misli u proljecnoj noci,
Na mene misli svake ljetne noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoći,
Nek sam daleko i ne mogu doći,
Svoj san o meni ipak predaj noći
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoći,
Što godi kao more mekih noći.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske čase i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
težnje tvog dana neka hrle same
Ali u noći uvek misli na me.
Osjećas li, kroz zov sirene,
Kroz vjetar koji oblacima krene
Svu patnju moju, i šta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sjene,
Gde sklapaš oči, jer pune su žene
Bola i sreće sto se časom smjene.
Preklinjem te u tihoj tišini,
Ili uz tutanj kiše u visini,
Ili u sniježnoj blistavoj bjelini,
Il kroz san sto se ko java čini
Na mene misli u proljećnoj noći,
Na mene misli svake ljetne noći,
Na mene misli u jesenjoj noći,
Na mene misli svake zimske noći.
В лунном сиянье
В лунном сиянье снег серебрится,
Вдоль по дороге троечка мчится.
Динь-динь-динь, динь-динь-динь –
Колокольчик звенит,
Этот звон, этот звук
О любви говорит.
В лунном сиянье ранней весною
Вспомнились встречи, друг мой, с тобою.
Колокольчиком твой
Голос юный звенел,
Динь-динь-динь, динь-динь-динь –
О любви сладко пел.
Вспомнился зал мне с шумной толпою,
Личико милой с белой фатою.
Динь-динь-динь, динь-динь-динь –
Звон бокалов звучит,
С молодою женой
Мой соперник стоит.
Динь-динь-динь, динь-динь-динь –
Колокольчик звенит,
Этот звон, этот звук
Много мне говорит.
Mjesečev sjaj
Na mjesečini snijeg srebreni
Cestom samo trojka juri
Ding-ding-ding, ding-ding-ding –
Zvono zazvoni,
Zvona zvuk, zvona zvuk
O ljubavi priča
Na mjesečini, rano proljeće
Sjećam se sastanaka, druže moj, s tobom.
Zvona tvoga
glas nad konjem odjekuje
Ding-ding-ding, ding-ding-ding –
O ljubavi slatko pjeva
sjećam se sobe sa bučnom publikom,
Slatka malo lice s bijelom šubarom
Ding-ding-ding, ding-ding-ding –
Zvona zvuk čaše,
Njegova mlada žena
Moj protivnik je.
Ding-ding-ding, ding-ding-ding –
Zvono zzvoni,
Zvono zvoni
Mnogi mi to govore.