Hvala i Slava Bogu Milostivom i Jedinom

 

 

Bogu Milostivom Jedinom

Hvala i Slava

 

Ljudi nemaju vremena da zastanu,

da se upitaju  zašto ih Bog toliko voli

i zašto im prašta.

Zavedeni su prolaznošću i  slijepoćom.

 

Bog Jedini je sušta ljubav.

Sve što  stvara sa ljubavlju to čini,

od postanja  vremena samo njemu znanog.

Neuki tu ljubav ne uzvraćaju,

iako je zapisana u njihovim damarima.

Zanemaruju je i olako shvataju.

 

Često se u molitvama pitamo:

Bože Milostivi zašto su ljudi takvi?

Zašto ne uzvraćaju Jedinoj iskrenoj,vječnoj ljubavi.

Šta ih to tjera da budu zli jedni prema drugima

i ne vole Te.

 

Da vole Uzvišeno Biće Tvoje  ne bi zlo  drugim činili,

bez obzira koliko ono sitno izgledalo.

Jer i grudva snijega počinje od jedne pahuljice,

od grudvi nastaje smetovi i lavine.

Kad lavina krene nikoga ne ostavlja.

 

Da vole sjećanje na Tebe

voljeli bi roditelje  , žene i djecu i dobre ljude.

Boli to nevjerstvo Gospode Milostivi.

Boli  izdaja Sveopće Ljubavi ,

a Ti i dalje praštaš i voliš.

 

Znam Gospode, sebi se odredio da budeš Milostiv

i zauvijek voliš stvaranja svoja, jer ne želiš drugačije.

Praštaš i stvaraš nove svijetove nezamislive ljepota,

jer tvoja Uzvišenost samo ljepotu i ljubav u svemu vidi.

 

Hvaljen si Plemeniti Gospode moj ,

što mi nadu i život ljubavlju obasjavaš.

Molim te podsjeti i kazni  me ako ljubav prema Tebi ,

samo i za tren podredim nečem drugom.

 

Ne žalim se  Gospode Plemeniti moj.

Samo ne  razumijem , ne shvatam zašto se ljudi,

svakim danom sve više udaljavaju

od Tebe neiscrpnog izvora ljubavi.

 

I molim Te Jedini ,

naputi me da Ti se svakog dana,

jutrom i večerom molim za spas zagubljenih  ljudskih duša,

jer želim da u mojim grudima zauvijek živi tvoja ljubav.

 

Amin Gospode

 

















Toše Proeski – глас за сите времиња

 

»Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima».

Misao koja je  bila moto jednog divnog bića, ostaće kao uspomena i savjet generacijama što dolaze

I sjećanje na jednog vrsnog mladog čovjeka ,čiji se život iznenada ugasio..

Slavuj  anđeoskog glasa  , koji je pjesmom i plemenitošću spajao prostore prelijepe nam majke

Jugoslavije,je na današnji dan 16. Oktobra / Listopada 2007. prije 15 godina iznenada utihnuo.

 

Toše Proeski!

 

Šta reći a da o njemu nije rečeno ili bar manje poznate činjenice?

 

Toše je bio veoma jednostavan i dobar  čovjek, ponosan na svoje korjene.

Porijeklom je bio Cincar. U njegov glas,nemire i traganja kao da se uvukao lutalička kob i majstorluk predaka.

Želio je vratiti staro porodično prezime.

Zvao bi se Toše Proja Proeski.

Prerana smrt ga je omela u planovima.

Ostala je velika praznina u muzičkom svijetu , koju još uvijek  niko nije popunio.

Izgubila se i  humana poveznica koja je spajala  ove prostore.

 

Kažu – zvali su ga “makedonskim Pavarottijem” i “makedonskim Oliverom.

Vrlo neuko , nestručno i blijedo.

Toše je bio Toše Proseski , sasvim dovoljno za nezaborav.

 

Život ide dalje, ali ostaje neprolazna pjesma meštra veoma senzibilnog  glasa,

i ostavština mnogobrojnih i prelijepših kajdi, zapisanih u duhu i dahu iskona ovog podneblja.

 

Sretan bio , gdje god sada bio ubavi mladiću.

 


												

P(o)razan život

Ego . mržnja, kompeksi i ogorčenje su poslijedica praznog života. Prazan život je alter ego ljudi koji uprkos svim činjenicama , dokazima uporno guraju u prvi plan sbvoju neinteligenciju i neukost.

Od tisuću ispitanika njih 998 će vam gvoriti i pametovati o životu. Onaj hiljaditi će zaustiti da nešto kaže i odustati i žurno krenuti naprijed . A onaj jedan jedan će odmahnuti rukom i reći da nema vremena za gluposti i krenuti za prethopdnim.

Ovo nema veze sa pitanjima koje je boje trava ili nebo jer to je individualna percepcija. Isto tako nema veze sa dugovječnosti. Ima veze sa životom i njegovom kakvoćom.

Ko traga za smislom života taj uglavnom propusti život. A hrabre i inteligentne jedinke jednostavno nemaju vremena raspravljati se sa magarcima jer život nikoga ne čeka , samo odi dalje bez pardona .

Ako se ne živi isto kao da ne postojiš. Neki kreten je rekao : Mislim dakle postojim. Joj ublehe kažu mahalaši i dodaju: Živom dakle postojim.

Ako se ne živi isto kao da ne postojiš.

Ali to nije sve.

Neuki (oni koji nisu sposobni razumjeti istinu ) se udruže sa onima koji su zaslijepljeni egom , mržnjom i kompleksima ( ogorčenje praznoćom života ) želeći biti u pravu i kada su svjesni da su fulali istinu (život ).

Život je jedino mjerilo vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva,a život (sadašnjost) prelijep.

Kada neukost i komleksi postaju bučni i nerazumljivi , razum se povlači . Mir , tišina i guštanje u čarima života vrijede više od svih nebitnih prepirki i šupljanja.

Zragahzći za smislom života ljudi ne shvataju svoju neukost ; ko su , šta su i šta žele. Kako takvi ljudi mogu drugom savjete dijeliti i govoriti ko je i kakav je .

Takvima oduzmi mobitel, kompjuter i televizor i shvatiće ( ako im neukost i ego odzovole ) svu ispraznost svoga bivstvovanja.

No , molim , oprostite mi moju eventualnu neupućenost i smaranje , jer ponešto znam , a mnogo više toga ne znam i još uvijek učim .

.