Autor
Hajro Šabanadžović
Iluzije
Mala maca u cvijeću Žena u cvijeću
Pudlica Žena sanja / Maglica
Plamen Svijet pločnika
Krv Ljubav i žar
Krvavi velovi Bijes
Ona bez imalo srama Balončići lete
Okus ženskog tijela Zvizdan
Profil Zvjezda tjera mjeseca
Ya no estas mas a mi lado corazón
En el alma sólo tengo soledad
Y si ya no puedo verte
Por qué Dios me hizo quererte
Para hacerme sufrir mas
Siempre fuiste la razón de mi existir
Adorarte para mi fue religión
En tus besos yo encontraba
El amor que me brindaba
El calor de tu pasión
Es la historia de un amor
Como no hay otro igual
Que me hizo comprender
Todo el bien, todo el mal
Que le dio luz a mi vida
Apagándola después
Hay que noche tan obscura
Todo se me va a devolver
Siempre fuiste la razón de mi existir
Adorarte para mi fue religión
En tus besos yo encontraba
El amor que me brindaba
El calor de tu pasión
Es la historia de un amor
Como no hay otro igual
Que me hizo comprender
Todo el bien, todo el mal
Que le dio luz a mi vida
Apagándola después
Hay que noche tan obscura
Todo se me va a devolver
Siempre fuiste la razón de mi existir
Adorarte para mi fue religión
En tus besos yo encontraba
El amor que me brindaba
El calor de tu pasión
Priča o jednoj ljubavi
Nisi više pored mene, srce
Samoća je u mojoj duši
I kako te više nigdje ne vidim
Zašto je Bog odredio da te volim
Da još više patim
Uvijek si bio smisao mog postojanja
Tebe voljeti za mene je bila svetinja
u tvojim poljupcima je bila
Ljubav koju si mi dao
Toplinu i strast
Ovo je priča o ljubavi
Kojoj nema ravne
Koja me naučila da razumijem
Svo dobro, i svo zlo
Koji su dali svjetlost mom životu
i zatim je ugasili
Aj zašto je život postao tako mračan
Bez tebe ljubavi ne mogu živjeti …
Uvijek si bio smisao mog postojanja
Tebe voljeti za mene je bila svetinja
u tvojim poljupcima je bila
Ljubav koju si mi dao
Toplinu i strast
Ovo je priča o ljubavi
Kojoj nema ravne
Koja naučila da razumijem
Svo dobro, i svo zlo
Koji su dali svjetlost mom životu
i zatim je ugasili
Aj zašto je život postao tako mračan
Bez tebe ljubavi ne mogu živjeti …
Uvijek si bio smisao mog postojanja
Tebe voljeti tebe za mene je bila svetinja
u tvojim poljupcima je bila
Ljubav koju si mi dao
Toplinu i strast
Autor
Hajro Šabanadžović
Otmjenost đardina
Kovitlac slapova i brzaka
Pr0ljetni plam
Zaboravljena čednost
Plišane misli
Urešen dan
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
da uvik
zauvik
Na srcu mi lezi jedna stara rana
koja nece iz njedara nigdje
pa se srce pita moje
bez nje zivjeti kako li je, kako li je
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da je odsanjam
Na srcu mi lezi jedna stara rana
daj opusti srce je moli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da je odsanjam
Ref.
“Green Green Grass Of Home”
The old home town looks the same as I step down from the train,
and there to meet me is my Mama and Papa.
Down the road I look and there runs Mary hair of gold and lips like cherries.
It's good to touch the green, green grass of home.
No, they'll all come to meet me, arms reaching, smiling sweetly.
It's good to touch the green, green, grass of home.
The old house is still standing, tho’ the paint is cracked and dry,
and there's that old oak tree that I used to play on.
Down the lane I walk with my sweet Mary, hair of gold and lips like cherries.
It's good to touch the green, green grass of home.
No, they'll all come to meet me, arms reaching, smiling sweetly.
It's good to touch the green, green grass of home.
[spoken:]
Then I awake and look around me, at the four grey walls that surround me
and I realize, No, I was only dreaming.
For there's a guard and there's a sad old padre –
arm in arm we'll walk at daybreak.
Again I touch the green, green grass of home.
No, they'll all come to see me in the shade of that old oak tree
as they lay me neath the green, green grass of home.
Zelena zelena trava moga doma
Stari rodni grad izgleda isto kao kad kročih iz voza,
i tu srećem moju mama i tatu.
Niz put vidim Mary sa kosom od zlata i usana poput trešnje.
Dobro je a se dodiruju zelena, zelena travu doma.
Da, svi će doći da me pozdrave, čvrsti zagrljaji, slatko nasmijani .
Dobro je a se dodiruju zelena, zelena, trava doma.
Stara kuća i dalje stoji, boja joj je napukla i suha,
i to je to starog hrasta koji se upotrebljen da ona igra
Niz stazu hodam sa slatkom Mary, kosom od zlata i usana poput trešnje.
Dobro je a se dodiruje zelena, zelena trava doma.
Da, svi će doći da me pozdrave, čvrsti zagrljaji, slatko nasmijani
Dobro je da se dodiruju zelenu, zelenu travu doma.
Recital
Onda sam budan i pogledam oko mene, u četiri siva zida koji me okružuju
i shvatim, da sam samo sanjao.
Za tu je čuvar i tu je tužni stari otac
ruku pod ruku ćemo hodati do sudnjeg dana
Opet ću dodirnuti zelenu, zelenu travu doma.
Da, svi će doći da me vide u sjeni tog starog hrasta
dok me budu polagali u čistu zelenu, zelenu travu doma.
Iz Arhiva
Kuku Bosni i kuku nama.
Ima li ikoga ko će zaustaviti silne i bahate abortuse ljudskog roda : Izetija/Jahaićija Yr., Dodika i Čovića?
Gdje su ilmije i sveštenstvo da štite svoje narode ,od strahovitih pljačkaških nasrtaja , poniženja,obezvređivanja i genocida nad vlastitim narodom ?
Gdje je ta sitnošićarđijska opozicija??
Šta rade “nesvrstani” popušlići?
Šta čeka međunarodna zajednica , osim što mentoriše još jedno kalnje?
I zašto narod šuti pognute glave k'o sinje kukavice i zombiji.
Nije valjda da svima odgovara nestanak Bosne ili još jedan rat.
Rat koji će biti monstruozniji i krvaviji nego ijedan prije,jer bi se borbe i klanja vodili do istrebljenja,barem jednog naroda, u združenom zločinačko-genocidnom poduhvatu.
Ipak, svi zaboravljaju jedno:
Bosna je zemlja Božije milosti i zločinačko poganstvo će se njima injihovim porodicama i sljadbenicima obiti o glavu .
Aleluja !
Amin Gospode Milostivi.
Autor
Hajro Šanaadžović
Jesenja fantazija Buđenje proljeća
Rujanje Ljetna čarolija
Jesen lebdi Snježni đardin
Danas je Subiota 29. Oktobar / Listopad, 302 . dan 2022. godine. Do kraja godine ostalo je još samo 63 nježna dana.
Vi nikad ne mislite da se, recimo, na današnji dan, prije hejbet godina desilo nešto što će bitno uticati na vaš život.
Eto recimo priča o surboti.
Uticala je na čitavo čovječanstvo. A ljudi nikad nisu čuli za nju.
Eto , ni vi ne znate da se nekad subota zvala surbota.
Ako nama ne vjerujete pitajte žene. One još i dan danaske kukaju zbog tog izbačenog slova R.
Kažu oštećene su, debelo su oštećene. Nama ih žao i vjerujemo im. Kako im bolan nećeš vjerovati. A bome nam i nas žao. I mi uskraćeni.
Znate ono:
Raj je bio uređen kako treba i po tabijatu. Ali ona “firaunka” Eva, naša pramajka nam natakari praoca Adama, ko najvećeg levata i dobiše izgon iz raja.
I gdje će ih poslat?
Baš na Zemlju. Ne znamo zašto je ona izabrana od tih silnih mirijadi planeta , sunca i mjeseca.
Kažu ima vode i đardina, lijepog cvijeća i trave. I svega nečega baš za insane sve predodređenog. Pravi raj.Rečeno im :
-Idite dole pa tamo jedite zabranjeno voće koliko vam ćeif.
Ali svi detalji na Zemlji nisu bili ugajguljeni i morale se na brzaka stvari sređivati. Tako se dogovoreni takrli dani,do u tančine. To su oni oni dani za branje voće, ali samo ako u njihovom nazivu ima slovo R (er ) . Ako nema, strogi post ili na mah pržun.
Eva ko Eve , nekako proturila surbotu kao šesti dan u sedmici. Vidi se namazanija mastima od onog blećka Adama. On neki jadnićak, izgleda bio. Na sve što Eva kaže on klepi ušima. Zato je prvo matrijarhat nastao. Garant.
I sve je dobro štimalo i za njene nasljednice dok se Jevreji ne pojaviše. Oni surbotu prozvali sabat.
Žene zavriskaše kakav vas crni sabat snašao, to je naša suRbota.
Nema to veze sa Isusom ili black sabatom . To ima veze sa farizejima. Kažu oni škrti , škrtiji od prosječnog Jevreja barem dva puta i gledali da uštede gdje god stignu, čak i na slovima. Moš'te mislit’ koliko su štedljivi bili. A bili i ilicemjeri. Zalagali se za neku vjersku čistoću. I tako je dugo moralo da se brani i ne pratikuje branje voća subotom. Zabranili i bilo kakav rad. Znači i ljenštine. To podrazmjeva da ima i nema onoga što je u raju zabranjeno.
Ali tu nije kraj. Starorimske, starogrčke i sve ostale starožene se pobunile i zavele višeboštvo. Tada se svaki dana moglo brati voće. I bez obzira što je pola dunjaluka prešlo na monoteizam i dan danas vlada neznabožački sitem branja voća.
I ko kaže žene nisu moćne. Jesu , samo zaboravile svoje moći. Dobili smo dojavu da Lizistrata , negdje na visinama kuka, ko godina, za njenim slavnim vremenima.
Što bi poete rekle:
Kukala il’ ne kukala, muškarcima je podrezala kosu.
