Bosne zemlje Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Parovi

   Bosna zemlja Božje milosti 2  Kristalna Modra rijeka     

     Bosna zemlja Božje milosti                                                       Kristalna modra rijeka                 

Zadivljujuća GraceSvjetlost i plavet

 Zadivljujuća Grace                                                                           Svjetlost i plavet

Sarajevska Gorica, ciganska mahalaLjubav u duši

Sarajevska Gorica ,Ciganska mahala                               Ljubav u srcu

OdraszSvijet i kojem bi svi voljeli

Odraz                                                                                     Svijet u kojem bi svi voljeli

Prazan halvat , odraz u prozoruMisterija

Prazan halvat,odrazi u prozoru                                                     Misterija

BrezeSvjetla pored Modre rijeke

Breze                                                                                          Svjetla pored modre rijeke

Pogled Djevojke sa francuskom kapomDrvo života

Pogled djevojke sa francuskom kapom                               Drvo života

Plavetna oda ljiljanima od zlataRađanje nove Bosne zemlje Božije milosti

Plavetna oda  ljuljanima od zlata                       Rađanje nove Bosne zemlja Božije milosti

Bleki – Najbolja je žena…

Učili me

i još uvijek

lupetaju

baš su dosadni

još mi tupe

najbolja je žena

vaka i vaka

naka i naka

taka i taka

i jošte pomalo naopaka

po starinski mimo žemskinja

 

meni smiješno

ne računaju neuki

ima jedna kvaka

kakva takva

mahalska je

onako iz sjene

a nježna

vaka naka i taka

baladi nalik

 

najljepša na svijetu je…

Žena djevojčica

Dama

Princeza

Ona

koju srce voli

sa kojom sanjam

 

ljuljačku za dvoje

ispod trešnjinog stabla

pored Modre rijeke

i njene i moje

i Bosanske

bome i Balkanske

 

a tišina sni

Ocean ljubavi

Žene snene

ne bilo koje

većme u duši rođene














												

Priča o Jeseni / Igrokaz na dan 7. Oktobar/Listopad

Danas je Četvrtak 7. Oktobar/Listopad 2021. godine.

279.-dana lagano otperjalo. Nismo ih ni osjetili. Ono kako ko. Šta se može, sve se piše na teret života. A ne bi trebali. Za većinu nepotrebnih, užasnih i tužnih dešavanja su krivi ljudi.

86 dana se ađustira. Ne mereš svakakav pred insanske hajvane.

Ponekad nas , malo češće nego smijemo to sebi dozvoliti, ljudi zadeveraju nekim svojim izjavama.

Evo , na primer mnogi kažu da ne vole jesen.

Kako ga boni nećete voljeti ?

Ili bilo koje godišnje doba!

Prvo, iz ličnih razloga.

Četvrtina svakog života obitava u jeseni. To nama znači ne voljeti sebe za svo to ljepotom bogato vrijeme.

Da malo zraknemu tu ljepoticu ,

JESEN

Prelijepo, umilno , zlaćano godišnje doba –

Nećemo ga prljati uobičajenim osvrtima na insane ili hajvane. ne zaslužuje to.

Rijeke kola , pretrpane nasušnim , životu prijeko potrebnih bogatstava slijeva se u domove potrebitih. Poslije će doći i do većine insama , čak i do domova koji ne vole jesen.

Svi volimo slatko i slano , i ono što manje volimo. Moramo da jedemo.

Godišnja doba se pobrinu da se ostvare Milodarja Boga Milostivog, a jesen je konačnica njihovog djelovanja.

Jesen je ugodna i blaga. Titrava i uzbibana. Prelijepa. Pada lišće zlatno, sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit koji nas opija i zavodi. Boje pripisujemo magiji , Te , nestvarne čarobnice Žene i poželimo da se nikad ne mjenjaju. Ni žene , ni te jesenje boje . Da uvijek nose radost našim srcima .

Zamjerka jeseni je da nosi kišu i tmurne, nešto hladnije dane.

Šta će tek reći kada dođe bjelina snene zime.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život. Jedna radost. Ljubav.

A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba. Moraju se stvoriti ti, plodonosni, budućim životom obilni oblaci. I oni su radi ljudi, kao i sve na ovom dunjaluku i univerzumu.

Ako dobro brojite, kiša i tmurni oblaci su samo povremeni . Mnogo je više jesenjih dana obasjanih suncem nego vlagom.

Hladnije. Šta to znači?

Da li je to radi oblačenja koje krpice više?

Ne , mile naše. Nije.

Domovi su puni jesenjeg obilja, ljudi su sitiji i usporeniji. Ali nije vrijeme za pripremanje uslova za zimski san. Za spavanje,To nije za insane. Njima je nanijećeno ono najljepše. Vrijeme je za ljubav.

Milostiv je odredio da uvijek bude vrijeme za ljubav. I svako godiišnje doba ima svoj način da nas zavede i uputi na ljubav.

Jesen to čini raskošem boja i plodova, kišom i hladnijim vremenom.

Tada poželite da imate nekoga, da se stisnete uz nju, zagrlite , milujete , mazite. I još svašta nešto. To svašta nešto ostavljamo u privatnosti domova. Toplih od jeseni i ljubavi. Možda blagorodne jesenje noći ( a bome i dani) doneseu nove plodove, koji će u naše domove unijeti ciku i vrisku, i radovati nas krož život.

Mi se nisamo ni dotakli jeseni i njenih milodarja , a moramo prekinuti, da bi mogli uživati u jeseni kako dolikuje našim ljubama.

Molimo vas , nastavite razmišljati o jesenjoj ljepoti i darovima tamo gdje mi stadosmo.

Mjesečeva bajka

 

 

Autor Hajro Šabanadžović
 

 

Mjesečeva Bajka

Plišana magla nad Modrom rijekom

Rođendansko  slavlje

Krajolik čežnje

  

Bosna zemlja Božije milosti i ljubavi

Umilna noć Grada čednosti

   

Val

Nježnost lebdi

  

Svileno ljeto

Plišani dodiri


Razigranost

Iskrena ljubav


Ples svjetlosti

 Snoviđenje

Tisuću velova jedne žene

Nesalomljiva Krhka ruža

Maksumče

Ja Konj

Tango zvani čežnja

Svjetlost i nježne boje

 

Nebeska čarolija

Anđeo Nebeski

****

Sjećaš li se Malena

kako nastaje

Mjesečeva bajka

 

Plišana magla nad Modrom rijekom

Rođendansko  slavlje

karjolik čežnje

ludi

 

Bosna  zemlja Božije milosti i ljubavi

obasjava

Umilnu noć Grada čednosti

 

Val

Nježnosti lebdi

nošen Svilenim ljetom

Plišanih dodira

 

Razigran u Iskrenoj ljubavi

poput Plesa svjetlosti

u Snoviđenju

 

Tisuću velova jedne žene

Nesalomljive Krhke ruže

zavedu Maksumče

zvanog Ja Konj

 

I plešu

Tango zvani čežnja

 

u Svjetlosti i milosti

čarolije

Anđela Nebeskog


												

Vesna Parun – Anđeo ljeta

 

Dugo je, dugo sazrijevalo u krošnjama, u dušama
to bijelo podne svijeta, plod glasova i tmine.
Taj sjaj povrh svega, zrcaljen u ružama što
osluškuju slasti pehara iz davnine

i disanje, i strast zelenih pčela noći
zabrujalih u tijelu vrelog suncokreta…
Dok dan nevin tka u putenoj samoći tananih priviđenja klas,
anđeo ljeta

zastavši na zlatnim ljestvama od pruća,
u san i oblak zaljubljen,
još traži u tajnoj kuli prostora
nezasićen val.

Na dnu moje jave kristal nadahnuća
blješti kao uštap oznojen, u raži.
A uzlijeće iz ruku čežnja,
crni ždral.






												

Otvoreno pismo Fadilu Novaliću jednom od glavnih uvlakaća Izetiju jr.

Iz Arhiva

BY ADMIN7. OKTOBRA 2018.ONI NAMA, MI NJIMA

Otvoreno pismo

Fadilu Novaliću jednom od glavnih uvlakaća dinastiji Izetija

Ovih dana dobih  pismo koje mi je tvoja kreatura uputila.

Iako me ganula pažnja , nisam ga pročitao .

Ponosan sam na sebe.

Iz reakcije drugih ,zaključio sam da bi to dovelo do iritacije moga nerva simpatikusa,

i shodno tome povraćanja. A kao penzioner ne bih imao šta povratiti.

Pismo sam bacio tamo gdje tvoje riječi i ličnost pripadaju.

U klozetsku  šolju , da tamo , do mile volje , ćenifaju sa završnim produktima mog časnog

metabolizma , gdje ti i tvoje pržunsko društvo već trideset godina pripadate.

I odakle ti pravo da se meni  uopošte obraćaš?

Moja majka nikada ovce ni koze nije čuvala,čak ni veš pod istim suncem sa tvojom nije sterala.

A i ja , u svom časnom životu sa protuvama i sitnim , prodanim dušama poput tebe se ne družim.

Ja nisam licemjer,bogohulnik,kriminalac,pljaćkaš i abrotus ljudskosti sa svinjskim okicama i

osobinama.

Sa bagrom poput tebe uopšte ne kontaktiram,jer se mi u mahali nikada nismo družili sa papcima

i borcima protiv antifašizma (parafraziram tvoje riječi).

Svi koji me poznaju biće zgroženi mojim javnim obraćanjem,

jer znaju  da sam se stidio i crvenio dok sam   ovaj tekst pisao.

Molim sve dobre ljude da mi oproste.

Ali moralo se, jer neljudi samo takav jezik razumiju.

Razumiju , ali ih nije briga ,jer  stvaraju novi   begluk tame.

Eto , i ovaj put se sa konta penzionera se skinulo par miliona maraka i potrošilo na pisma,

koja lažu i  slave nerad  i pljačku mafijaške udruge.

Ali to nije sve.

Da pije vode , podnio bih krivičnu prijavu protiv dušmana Bosne i Hercegovine za neovlašteno

zloupotrebljavanje i korištenje moji ličnih podataka u nečasne svrhe.

Ali bagra se udružila i ne možeš joj ništa, a prestar sam za Sizifov posao.

Novaliću, jadni čovječuljće i putniče za pržun,

narod više interesuje  imovinski kartoni : tvoji,tvoje djece, tvoje porodice , bliskih prijatelja,

tvojih nalogodavaca …

To bi bilo poštenije i više bi nas radovalo od fiktivnih , izmišljenih  brojki i laži.

I molim te, nemoj da mi tvoja klika i ti više dajete penziju ,

jer i inače  nedostaje kontejnera po glavi gladnog penzionera.

Dajte malo mjesta sposobnim,poštenim, časnim i bosanski opredjeljenim ljudima da vode brigu o

Bosni i Hercegovini, njenim građanima , a time i o  penzionerima.

**

Pismo je nuđeno na više adresa, ali niko nije imao bijelih bubrega da ga prenese.

Adresa i identitet autora pisma poznati redakciji-


												

Kada cirkus postane vic ili opšti kupleraj

Iz Arhiva

BY ADMIN7. OKTOBRA 2019.ONI NAMA, MI NJIMA

Bilo jednom na tv…

Baš je ovi narod čudan.
Ko dosadni komarci napali jadnu Hankiju.
Tako se u naše doba zvale nedorasle spremačice.

Ova tvrdi da posprema nešto ,tamo gdje od njenog pospremanje bježe pametni,časni,vrlo stručni, cijenjeni i vrijedni ljudi.

Lako je njima,oporbi.
Ogromna većina je napada.
Svakodnevno.
Znači u množini su.

A ona jadnica usamljena.Sve oko sebe rašćerala.
Jes’ muž je brani.Ma , to je onaj što mu matera slala vreće sa narodskim blagom.
Da sve bude legalno i na broju ,napravio se i video zapis. Oni imaju sve zapisano.
Crno na bijelo.Vole video zapise.I ponoviti ako treba.Dva videa su više nego jedan,po cijeni jednoga.
I narod sve plaća, bome i zaplaćuje.

K'o da joj muž ima kakvu brojnu zaleđinu. Mislimo ljudsku.
Za finansijsku bi morali pitati vlast onoga ,što mu je njen muž uvlakač.
A ljudska mu zaleđina tanka.Stranačke poltrone,potkupljivu i korumpiranu vlast ,
koju on smješta,postavlja i razmješta po podobnosti i finansijskim pokazateljima.I istu takvu IZ.Sve u svemu šačica ljudi.A drma narodom već trideset kuka.
Vrlo zanimljivo.Jašu ih ko tovare, a blesavi narod ih ponovo bira.

I sada Hankiji  nalaze mahane.Teško joj ime .Ne možemo ga zapamtiti.
Te pao joj perčin,te mikrofon ovođe,te lančić nije u redu,kao ni knjige.
Ni kragna na mantilu joj nije ista.Ni riječi joj nisu iste.
Dakako će biti?Jadnica promjenila odeždu.Preznojava se svako malo.
Vi mislite klimaks.Mere biti.Mi tipujemo na nelagodu i nervozu kako potrošiti pare, a resto zaštekati , za crne dane ,da narod ne sazna da ona nije za kontejnera, kao većina.

          Ne, nije zbog napada. Garant. Boli nju čošak za to.

 

Kakav čošak,pita Mujo,nije ona muško.

Nikad se ne zna,odgovara mu Suljo.

Nauka može svašta, a SDA i IZ  sve zataškati i sakriti, dobacuje Haso.

Gdje svi turci tu i mali Izeti , sva trojica horski,naglas.

 

Šta je ovim ljudima.Ovo ništa ne pije vode. Niko nikog ne takari ,samo laju.

Valja meni na štraftu, u ovoj SDA zemlji meni mjesta ni, dosta mi je više ovog  općeg kupleraja bez takara, donosi ,kao uvijek lucidna Fata, jedinu ispravnu odluku.

 

Eh, kada bi svi bili ko Fata,ljepota od života.

Niko ne bi blejio u  televiziju i šutio.

Svi bi tandarali,nije važno koga.

Krenulo bi se redom – od vlasti , Ebu Leheba i njegove žene sa usukanim užetom i njinim podaničkim imbecilima zahiragom, malinarom , kapijašem, kribalijom…Sve sam goli putnik za pržun.

Tako Knjiga kaže.

Nadalje nije bitno.

Narod bi se krvopija kutarisao.

 

Ako Bog da i hoće!

 

 

 

Novinarstvo i autorstvo

Iz Arhiva

BY MAGAZINRESTLOVI

 Vidimo provriše vam mozak pričama o autorstvu.Ko vele to je izvor novinarstva,a oni su novinari.

Biti novinar ne znači biti svjestan ni po jednoj odrednici.To jedino može biti znak da su se ukrcali na vlak kojem je mašinovođa vlast.

Kad bi ih upitali šta znači autorstvo natakarili bi  neku nesuvislu definiciju koju mi ne bi razumjeli. A to sigurno ne bi bila validna definicija.

Mi vam nismo teoretičari i prepisivači, pa ćemo vam o autorstvu pričati onako ljudski i konkretno.To se najbolje radi tikanjem.

Čitamo i prelistavamo portale  i medije svakodnevno.

Pročitamo rečenicu dvije ,slegnemo ramenima i to je sav naš komentar na pisanje portalđija i “novinara”.Takozvanih novinara. Isti i isto pišu i za matične kuće.

Hajde,računamo to su neka djeca koja se uče zanatu i rade kako im se rekne.Šta će,djeca moraju slušati, iako mnoge stvari rade bolje od nadređenih.

A nadređeni ,pojam plagijat zabunom preveli : blago jato , što mu znači narod pun “glupaka” i neće skontati šuplju priču.Nisu li oni nasljednici post moderne?

Mi skontali da plagijat potiče od latinskog glagola plagiare koji znači oteti.To znači opljačkati tuđu umotvorinu.Ali šta mi znamo.Nismo postmodernisti.

Mladi se nadaju da će jednog dana moći slobodno da pišu šta žele.

Jes ,naravno ,mogu to.

Ako imaju svoje portale.A ako imaju svoje portale ili im babo krade državu ili ih  država finansira radi baba.Ni tada oni ne mogu pisati šta žele.Moraju pisati šta im babo ili insuitucije kažu.

Oni drugi kojima babo ne krade, takođe  mogu biti autori,ako im Lutrija BiH pokloni bingo.To znači nikad.

Okrenemno se kolumnašima,mislimo ljudi imaju svoje stubce , valjda imaju šta reći.Oni pokušavaju da šupljom pričom nametnu neke svoje mentalne sklopove ,koji sa umom imaju veze ko Mara sa nečim.

Oni koji pišu za čitaoca kojeg ugnjetavaju , spašava to što ne moraju da čitaju ono što pišu.Inače bi , sami sebe , morali proglasiti ludim.

Jok ,nemaju ama baš ništa reći.Sve prazno i samo još praznije, koliko se to može biti.Porazno da ne može poraznije.Njih u njihovim školama nisu učili o smislu,temi,predmetu ili funkciji pisanja.Ali to je samo djelić izražavanja.Ostatak je atavističko naslijeđe poimanje života.

Ako su nečiji preci ili barem babo: prangijaši,guslari,četnici,ustaše ili hajdučki pljačkaši o čemu ono može pisati.Da oni su nedefinisani rod. Pogledajte im izgled,frizure,lik i gard.

Riječ sluša samo onoga koji je u harmoniji sa Bogom jedinim,Milošću i Ljubavlju. A toga veoma rijetko ili nikako ima na medijima.

O stvarima o kojim bi lepršavo mogli pisati: ubistvima,krvi,čerečenju, silovanjima i pljačkanju naroda nije im u interesu.Treba se malo primiriti.

Autor ne piše radi sebe samog.On piše radi “glupog” čitaoca.A svojim pisanjem pokušava da ga napravi još i budalom.

Njaki ,muzičar njače o muzici.Njemu u mladosti najveći idol bio recimo: Mišo Kovač. Imao on Indexe, Zaima,Kemu;Maka,Mešu ,nećemo nabrajanja.Sve je to čista poetika i muzika. A taj neki “autor” nekog polovonog nacionalistu u srcu nosi i ne zaborvlja.

Pregrmjeli bi to ,ali se ni u muziku ne razumije , a  hoće da bude smiješan. A krampa nam smješnija. I svaka mu čast što jest, jest .Nepismen je i priznaje to. A kada nekrologe piše ,ko da je riječ o nekoj trač partiji bez veze, u kojoj su on i njegovi glupavi vicevi glavni sudionici.

Opet jedan drugi ima ; ne možeš mu pobjeći od korijena “bošnjačkih”. Od Plav ili Gusinje mu pismenost došla.Ono “od”znači tri četiri cigar pauze ,minimum, do nabrojenih kasabica bez asvalta.

Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a stariji zaboravili,a neki neće da se sjete jerbo  stid ih korijena;mi vam moramo objasniti.To vam je napriliku vako.

Spremite se vi na polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.Jok bolan šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.

Mora se prije svanuća krenuti,i hoditi, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo cipele i ljudske čarape.Ne možeš u opancima ili kalošama u grad sići.Zatim ogledalo, češalj, safun,peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke),pribor za brijanje i potkovica za sreću.

To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister mlaćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.

No ,da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.

E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I oni nama došli prodavati murafe. Neće moći.

Evo recimo u onom bajatom Dnevnom avazu nama žao bilo onog novinara od glasa Vlastimira Mijovića. Njega , ko malo dijete pred sebe stavi onaj stranac Radonjčić. To je onaj koji bosanski jezik govori lošije od bilo kojeg  visokog predstavnika i diktira mu šta će i kako će pisati.

Mijović ko fol glavni i odgovorni urednik,a njega uređuju čovjek koji ni njegov jezik ne zna. A i svoj zamuckuje.U novinama , za tog  redovnog nacionalističkog i inog ( normalno ne poštenog ) talđiju, mogu raditi samo ljudi, koji se u jezik razumiju manje od njega. Tako su mu urednice žene sa sekretarskom školom, a urednici muštre kojima je udarna vijest: jel’ se ko razveo ili napio. Ovo je njihovih pet minuta.

Identična stvar, kao u dnevnom glasu papanluka, je i u svim ostalim medijima. Polupismeni pljačkaši ili slugani nacionalista,vazali troglavatog  predsjedništva ,nam pamet sole i nude poganluk žute i neke svoje,blijeđe od blijeđeg  ,  štampe  .

Više ljudskosti, hrabrosti i ljepote ima u jednoj Lamiji Mehmedović ili djevojčici,amerikanki Amber Mc Danijel nego u svim kolumnistima bh portala.

Nacističke loknice, određene sepetarovske,sada kroatjanske gospojice i slične njoj smo već smo već pominjali i nećemo se više poganiti.A oni nisu svjesni svog halnog smrada već i dalje sipaju svoj jed iz srca.Brane se da nemaju para za toalet papira ,da obrišu labrnje opoganjene uvlakušama do ramena.

Svaki  čestiti blog ili web stranica je ljepša,nadahnutija,i hrabrija nego bilo koje novine ili portal.

Mediji javnog mnijenja su u službi haračlija i pljačkaša.Uškropili ih,otfikarili im bijele bubrege, koje nisu ni imali.

U prethodnom dijelu  smo pisali te neke crtice o jadu bh novinarstva.Ne znamo zašto smo trošili riječi.Nije to ni novinrastvo. Svaka tračaruša bi živopisnije prepisala i ispričala ono o čemu oni pišu.

Mara  Gatara bi pismenije i jeftinije gledala u šolju,a Mara Daskara poetičnije preslagala daske za blanjanje i tesanje.

Dajte učenicima viših razreda osnovne škole teme koje se obrću na medijima i vidjećete šta značio poetsko i iskreno pismenije.

U ovom drugom djelu se obraćamo baš tim generacijama koje tek u život kroče ,jer je za “ljude od pera tabloidskog” kasno da dođu pameti i nešto nauče.

A ope’ , nikad nije rano početi učiti nešto što može zatrebati u životu.

Autorstvo!

Ako autorstvo hoćeš pokazati ti moraš biti:

1.Hrabar

To znači bijeli bubrezi kitovski, nije važno ako je autor ženska. Evo recimo imala ih Lazarevska, ali je iz igre ispala i izgubila se iz vidnog polja.Kažu sad uglavnom čitabe piše. Šteta,fale nam reske i pametne riječi.

Ne možeš imati nubrege veličine  bibera i autorski rad praviti. Biber služi za začiniti bile bubrege , ne za novinarsko takarenje.

2.Uočiti metu ili temu

Bolje metu nego temu. Ako imaš metu teme se same nižu. Ako imaš temu samo te u opširnost bez konkretnog može odvesti. Ništa tema bez mete. I ništa meta bez teme.

Isto ko bjeli bubrezi bez bibera. Hoće se reći, promisliti o kome se i šta se želi pisati. Dileme isključiti. Nemoj da ti tema sitna riba bude.

Sitna riba se brzo usmrdi i možeš se pozdraviti sa autorstvom i sa radom.

Što krupnije riba to veći problemi i glavobolje.

A tu li smo čekali autore!

Vi se se za hojadanu plašite. Kod nas u mahali hojdanom zvali i anamo onu i nos.

Ako se plašiš, iz autora se ispiši,jer strah izaziva drhtaje, pa su slova nesigurna i mlitava, a sve što je mlitavo, osim šempita i krempita, može i tulumbi , nije za takarli novinarstvo.A ni za žene,hoće se reći za život.

3.Lično informisanje

O temi ili meti o kojoj pišeš moraš znati više i od teme i od mete.

Danas je to bar lako. Poglabaš gugle, natakariš ga i on jadnik nema kud sve iz sebe izbacuje i cvili; joj,mamo mamice.

Ako ti to nije dovoljno ima tu lijeka: tračevi su glavna razbibriga ovog svijeta. Njih zanemari, uglavnom lažu i na njih naivni padaju. Od čega bi google i njegova rogata braća tako bogato živjeli.

Dolazi onaj teži dio. Glavne, vjerodostojne infromacije se nalaze u bibliotekama i arhivima.

E ,od toga današnji autori ko od matematike bježe. Ko je lud bilo šta učiti kad može tuđe prepisivati.

Kod prepisivača je na najvišoj cijeni citatnost i krađa tuđih riječi i misli. Malo pricrvljiš tuđi tekst i rodi se neki novi kretenski hibrid.

Ovo što smo kaz'li nas dovodi do najvećih boljki autorstva.

4.Upornost, marljivot i istraživački duh i obrazovanost

Upornost nosi marljivost.

Marljivost se oslanja na istraživački duh.

Ako ne posjedujete jednu od ovih osobina teško će te dobaviti potvrdu o autorstvu. Ovo dalje ne treba obrazlagati.

Obrazovanost je spalo na niske grane kad su za glavni  nauk neki ganići,izeti,od sile adžije, ilmije,pijačarska fukara i gospojice loknice,jal  ex.ministar 1% ili ona nacistička bagrica. Nema tu ljudskosti ni nauka ni grama.Sve sami poganluk.

5.Nepokolebljivost i istrajnost.

To mu znači nemojte se bojati za hojdanu, takarite što više naučno znanje i furajte pravo.

Narvano učenije basne u kojoj je sve sami hajvani glavni nosioci neljudskosti i riječi:

U novinarstvu kao i u životu ne pomaže ono u krivo, u desno i u lijevo, gore i dole ako sve ne vodi u sridu.

Pošto vam je neki Mujo ili Pero ili Lero rod ; ne plašimo se za vas .Doći ćete vi tobe. Što su ti momci,naši jarani, tandarat znali sva pismenija i nepismenija ;i nisu se nikoga bojali. I dan danas se pominju njihova autorstva i  suautorstva; legalna i nelegalna.

Na kraju , čini nam se  iva pismenija nam liči na bačena slova,jer se kukavičluk , neukost , prepisivački i halni smrad BH novinarstva teško može slovima opisati i zaustaviti.