Putem hodim razigran razigran mjesec mi se smješi srebrenim kristalima obasjan veče miriše na nas prelijepa od snenosti tvoje mjesec veče i ja mislimo na tebe dušo moja dušo moja tobom nasmijani vidimo da rasplićeš kose čežnju da nam šalješ ko će od nas srce da ti krade
magla nam se ispriječila kako doći do čardaka srca tvog srca tvog zlatni ključ ja ti nosim u srcu svom srcu svom a se ljubav njime zove pa je evo tebi vjetrom šaljem da otključaš dvore tvoje da me čeka da me čeka duša mila duša tvoje da ti dođem da ti dođem da te ljubim da te grlim nestašluke da ti kradem razgovore da mi daješ srca tvog srca mog
Svijet se oglušio, za mene ostao slijep
Nije htio da zna ni tko sam ja
Da se usudio, samnom da podijeli bol
Ne bih postao to, ne bih postao to što sam sad
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam jednom htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja
Ja sam se nadao i dugo, dugo, dugo čekao
Ali nitko da zna, ali nitko da zna tko sam ja
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam uvijek htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja…
Kada vam Yossamin ponudi Dušu od kristala u crno bijeloj akrilnoj tehnici primarno shvatite šta je umjetnost.
Crno i bijelo ,za koje ne(u)ki kažu da i nisu boje; uzeti kao osnov slike koja u naslovu nosi svu težinu i ljepotu ljudskog bitka?
Zahtjevno , vrlo zahtjevno za kistom iskazati misli i osjećanja, glede jedne od najnezahvalnijih tema u životu , a i u slikarstvu..
Obično se crno bijelom tehnikom sluće grafičari, karikaturisti, ilustratori ili pak mlađahni slikari domino iluzija.
A šta se to pak zna o duši?
Kako izgleda,od čega je tvorena?
Kako i odakle funkcioniše?
Kako lebdi,treperi , diše ,raduje se ili boli?
Zna se vrlo malo.
Možda je jedina pouzdana informacija da je tajna njenog stvaranja u Boga i od Boga data.
Poznavajući Yossamininu nepokolobljivu vjeru u Stvoritelja znamo da je dobro promislila , prije nego se upustila u ovaj delikatan poduhvat. Vjerovatno je imala na umu ( i provjerila :- sigurno je sigurno) sve njoj poznate karakteristike duše i sigurna svoje umjetničke kvalitete nadala se da će gledaocu uspjeti predočiti barem dopadljivu viziju nečega što se inače ne da pojmiti.
A duša je,kažu, čista, prelijepa, čedna, tanana, krhka, nježna, blaga, prozračna, rosna, a opet izuzetno čvrsta,savitljiva . nesalomljiva i vječna.
Polazeći od postavki da njena umjetnost na estetski uzvišen , jedinstven i osebujan način predstavlja Božije kreacije:
nije začuđujuće što je odabrala nenijansirano crno za poleđinu, temeljnu boju ,sukladnu univerzumu, kao osnov na kome će graditi poetiku i kompoziciju slike.
Crnilo je boja onog ničega iz kojeg se stvorio nama poznati univerzum , nebesko prostranstvo i vječnosti .
Isključivo je taj beskraj moguće obitavalište duše koja je prema Božjoj zamisli jedina vječna odrednica čovječijeg bitka.
A u tom beskraju treba se usuditi i materijalizoivati nešto što skoro niko ne uspijeva : DUŠU.
Ne zna se koliko Yossemin zna o kristalu,obradi kristala , geometriji ili atomskoj fizici, ali nepogrešivi intelektualni , intuitivni i umjetnički nagon je vodio njen um i ruku da dušu predstavi kao prozračnu cvijetno kristalnu četvorodimenzionalnu kreaciju , koja odgovaraju savršenstvu simetrije kristalnih oblika kao jednom od najdubljih prirodnih zakona.
Yossemin ne zapada u grešku prihvatanja uobičajenih šablona simetrije opšte prihvaćene ornamentike.
Ona gradi svoju ezoteričnu simetriju nježniju , krihkiju i nadasve autentičnu arhitekturu , na nikad viđen način.
Slijedeći osnovne principe atomskih sistema i mreža ona iz jednog početnog oblika , prelazi u nove i uvijek ljepše i krhkije oblike, stvarajući nizove razgranatih zvonastih cvijetova (zvončica/kampanula , encijana , orhideja, lotusa…) i kreirajući vrlo krhki , prozračni cvjetajući oblik ,nalik na izuzetno efektno aranžiran kristalni cvijetni buket.
Nježno prelijevajući nijanse srebrenkastih kristalića , kroz savršenu igru svjetlosti i sjenki , Yossemin svoje tkanje bez greške isprepliće jedno preko drugog i jedno pored drugog,
Posmatrač u svakom momentu može pratiti rast jednog cvijeta, i rast drugih , i tim izuzetno preciznim preplitanjem i razlijevanjem cvijetova koji klize od dna ka vrhu slike , stvara iluziju prelaska cvijetova iz jedne u drugu, odnosno iz treće u četvrtu dimenziju.
U pređašnjoj istoriji likovne umjetnosti od majstora renesense (Mikelanđelo, Botičeli, Da Vinči…)
preko impresionista ( Renoar, Dega i posebice Claude Moneta sa slikom Impresija, izlazak sunca iz 1872. ) , Van Gog (postimpresionizam)
Pikasa (kubizam) , Dalija (nadrealizam) ,
plejada znanih i neznanih aspstraktinih slikara, pokušavali su uhvatiti ili bar zabilježiti taj prelazak iz treće u četvrtu dimenziju. Međutim ti pokušaji ostaju na pokušajima , sa vrlo malo uspjeha.
Eee, sada imamo Dušu od kristala , i totalni 4D uradak.
Čak i najmaliciozniji kritičar mora ostati bez riječi.
Nešto novo u svijetu likovne umjetnosti? Duboko smo ubjeđeni u to.
I to nije sve.
U sliku Duša od kristala je unijeto toliko nježnosti, emocija , ljubavi i duhovnosti koja u svojoj težnji za beskonačnošću odiše nekom konačnošću, kao otrgnuti i zaleđeni fragment putovanja jedne duše ka vječnosti.
Ova slika po svojoj ljepoti , sadržajnosti i katarzi jednostavno mora imati autobiografsku konotaciju.
Obzirom da je slika nastala ove godine , a na njoj je isprepleten niz od devet bijelih orhideja , a simbolika nikako nije strana Yossemin, shvatamo da to nije slučajnost.
To nas vraća u prošlost do 2012 godine, kada se jedno Milo, Bogobojazno i Čedno Biće , jedna Čudesna duša uznijelo na nebo.
Podsvijest je vrlo dojmljiva stvar , zar ne Yossemin.
I nemoj da bi plakala mila umjentice.
Duša od kristala je tamo gdje je ništa ne boli i gdje je ništa ne može povrijediti, i ima Moćnog zaštitnika.
A poznavajući je , znaš da ona pomno pazi na svaki korak voljenih.
Danas je Ponedeljak 10. Oktobar/Listopad 2021. godine.
282.dana zaleglo k'o kurbani. Aha, kako da ne. Koliko su bekana povukli za sobom ne m're se izbrojati. Bekani se neće vratiti. Ni slučajno. A dani jopet, evo ih dogodine. Novi novcati. Kao da nisu ni otišli. Ostalo nam još 83 dana do isteka dvadesetdvice pride dva milenijuma.
Nevinašca, reći će neko . I jesu. Njihovo je da se pristave i da ljudima predoče ljepote i na zemlji i na nebesima. Ne bi li ovi tobe došli. Jok , rijetki su ti do kojih nauk dopire.Nemaju vremena da gledaju čudesnost Božijeg djela. Tu savršenu ljepotu i sklad.
Insan je satkan od žurbe. U svom nerazumu ne vidi dalje od sutrašnjeg dana, iako mu se čini da sebi obezbjeđuje starost. O ,mnogo, mnogo oni toga oni obezbjeđuju. Možda se i prave da ne znaju, ali činjenje ili ne činjenje je ulaznica u vječnost. A ona , ko svaka sutrašnjica plaho nepoznata.
Ulaznica ima dvije vrste. Jedna je plamena , a druga lagodna. Pa vi vidite šta vam je raditi?
Ili će te gledati zadivljujuće maglice, plavet , ljepote oceana ili raznolike dunjalučke visove i puteve, razmišljajući o tome , dok uživate u raskošnim đardinma svojih ljuba, ili pak u žurbi trpati u majčine vreće sa otetim narodskim zlatom, nove aferime.
Što bi poete rekle:
Trpajte , trpajte dok merete, ali neće biti dokle i kako vi hoćete.
U prijevodu:
Jadni li su riđobradi, šahovski robijaš i pijačarska fukara. U svojoj razrokosti ne vide bijedu svoju i golotinju roda svoga.
Dobar neki prevod. Da je Bogdo više ‘vakijeh prevodilaca.
Bog Sveopći Dobročinitelj naš u uzvišenosti svojoj nam je podario savršene, zadivljujuće milosti.Gdje god se okrenete ostajete vi vidite ljepote ; univezumu i ljudima darovane. Svaki Njegov, nama poklonjeni dan treba slaviti , moliti se i zahvaljivati se Bogu a Jesam Jedinom. Mi se svaki dan zahvaljujemo molitvom , muzikom i istinom.
