Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Vinograd    Visovi

Vinograd                                                                               Visovi

Staza  Terarijum

Staza                                                                                         Terarijum

Pritke  Mećava

Pritke                                                                                Mećava

Tišina vreba  Noć polako pada

Tišina vreba                                                                        Noć polako pada

Val smrti   Poslušno more

Val smrti                                                                               Poslušno more

Duše lete u nebo  Smrt je na usluzi

Duše lete u nebo                                                                          Smrt je na usluzi

Razdvajanje   Svjetlost u tunelu

Razdvajanje                                                                          Svjetlost u tunelu

Satifaction  Cvjetni valeri

Satisfaction                                                                            Cvijetni valeri

Bleki – Dođi … Volim te

 

 

Dođi

da ti kažem

sve ono

što nikad  nisam

a nestala si

u polutami daljine

 

pojavi se

na mojim vratima

nasmijana

pokisla i naga

 

samo raci

moja radosti

moja slabosti

volim te 

 

nemoj

nikako nemoj

da se sjećam

tebe

kao zagubljenog

maglovitog obrisa

 

I ne zaboravi

zauvijek ja ću te voljeti

 






												

Arabeske – U dergjahu srca moga / Zadivljujuća Milost / Song – Lyrics

YAutor

Hajro Šabanadžović

Sunce more miluje     Naša čežnja   Moj univerzum

U dergjahu mog srca

 

U dergjahu mog srca

u dergjahu mog srca

jedna r'jec, imam kuca

la ilahe illellah 

 

Sto je vise govorim

sto je vise govorim

za njom vise ozednim

la ilahe illellah

 

Vali mora zelenog

vali mora zelenog

kriju skoljku srca mog

la ilahe illellah

 

Nikom ne dam horove

nikom ne dam horove

stono prave grozdove

la ilahe illellah

 

Niko vidjeti nece

niko vidjeti nece

sedef kako se mece

la ilahe illellah

 

Niko saznao nije

niko saznao nije

grubi oklop sta krije

la ilahe illellah

 

Junus-Dzemal govori

asik-Dzemal govori

dok u njemu krvca vri

la ilahe illellah

 

Jedan Allah jedan je

jedan Allah jedan je

nema vece istine

la ilahe illellah


												

Bože jedini , molim Te , oprosti meni neukom

 

Lijep je dan. Suce je zasjalo i popelo se usred svoda. Plavet svuda, ja u hladu . Pored mene Kur'an i Biblije. Obavezno štivo bogougodnih ljudi.

Kakav sam ja, to ne mogu sam da sudim. To je zapisano u knjizi koja će mi biti čitana , jednog dana. Molim se , da mi taj dan bude kao ovaj. Mio i radostan.

Kuran otvoren na stanici gdje je smješteno:

31. Poglavlje , Lukman , ajet 27:

“-Da su stabla na zemlji pera, a more uz pomoć sedam mora tinta, ne bi nestalo Božijih riječi. Zaista je Allah moćan vladar.”

Zamislim , puno je na zemlji stabala. A osam mora , bez obzira na veličinu , previše je to tinte.

Neuk, kakav jesam, pomislim : to se ne može istrošiti.

Zatim uzeh Bibliju i čitah.

Umorih se , iako bješe hladne limunade i tek ubranog voća , žega je velika bila, i usnih.

Sunce se zagledalo u čitab i učilo Isaijino pismenju , 25. Poglavlju, stih prvi:

“-Gospode, ti si Bog moj, uzvisivaću te, ime ću tvoje slaviti, jer si velika djela učinio, i namjere Tvoje se vjerno ispuniše!”

Probudi me lagano milovanje povjetarca. Ovorih oči.

Iznad mene se rasula noć. Milijarde i mirijade mirijadi zviježđa svjetluca i žmirka slaveći Gospoda svoga. Ljepota je to uzvišena, koja čini da čovjeku koža nasrne i suze na oči udare. Zanijemim, samo misao titra:

– Prelijep je Tvoj svijet Gospode .

Haleluja i Amin .

Oprosti neukom i učini da ne zaboravim da  Tebe  Jedinog svakodnevno  slavim .


												

Bleki – Vidjeh joj bjelinu u očima

 

Ležah kraj potoka
zaključan u dverima smrtnosti
dama sva u bijelom
vrč vode sa izvora modrog zagrabi
mislim evo spasa

bijela nevinnost otkri grudi
bjelokosne
zali ih vodom
hladnom
ote joj se glas čarobni
zanijemiše slavuji
čuše pjesmu o ruži
suzama zalijevanoj
i onom nesretniku
što ne vraća se

vidjeh bjelinu u očima
prepoznah je
moja draga
mene nevjernog čekala
oči i život  isplakala
i evo samrtni roptaj
me nosi voljenoj
da joj ljubavlju život vratim






												

Birvaktile zapis o Lepoj Breni , ZOI 84. i još koječemu / Slučajni susret u prolazu

 

Dani  veličanstvene  i neponovljive Sarajevske Olimpijade 1984. su već  odavno utihnuli . Fanfare decenijama nijeme. Bob staza propada. Bore se navukle. Bogdica žale i sjete u oku zaiskre pa se gasnu.

Bili su to mnogo sretni i bezbrižni dani. Ono kako kome.

Titov duh je još uvijek snažano bdio i zvjerinje se, pognutih glava skrivalo u podzemlju. Neki su se godinama  pržunali.

Činilo se da je sve u redu.

Avaj, avaj i avaj.

Čuti ko fol pjesniče, furaj dalje, svaki dan  je blagdan, poetiku , ljepotu traži.

Nađoh ih u kutku jednog prelijepog oka, što sjene tuge iskri.

U časopisu Svijet je upriličena mala, uobičajena , pomalo  vehta komunjarska zakuska.

Gost je bila, tada, najpopularnija medijska ličnost Jugoslavije, koja je tek trebala da potvrdi svoju potonju  više decenijsku dominaciju.

Jedan od Svijetovih promotera je bio  Cakan Ćemalović , naš drug. Dobili smo jednu bjanko pozivnicu. Nije trebao;  i jedna je previše za nas sedam. Nije to za nas, koji smo svikli u nježnosti i tišini đardina, u mirisu đula,  ljubav uz muziku i smjeh radovanja  sniti i voditi.

Dobro  ste  anlaisali ako ste skontali. Ako niste , mi smo vam svakako imali namjeru reći.

Radilo se o Fahreti Jahić,  Tuzlanki na stalnom službenom putu u Beogradu i koja je prozvana Lepa Brena. Ona je u stvari postala lepa Brena davno prije toga. Od rođenje. Nije ona  bila Brena i  Lepa,  nego prelijepa.

Tih dana je imala  koncert u Sarajevu da upriliči olimpijadu.

Autori ovih redova,  ni zere nisu bili ljubitelji te vrste mrzike, pardon muzike,  koju je hablečinama prodavao Slatki grijeh i selendra od glavnog grada Juge.

Ali urođeno poštovanje prema ženama , njihovim velovitim nikad ugaslim  ljepotama,  su ih prisilili da izvlače kraću viljušku,  koji će  bakso,  otići na taj kokuzni domjenak. Nije bitno ko je određen, jer se nikome nije išlo. Svi su se radovali neodlasku.

Njima ,   u  prozaičnosti neukim ,  TV je bila strana ptica selica. Vazda  ista izvlakuša: odakle nam vrijeme frajeri.

Brenu su pamtili kao ljepušlastu , malo punačkiju pjevaljku u šljokicama, koju je neki kreten  sa TV pokušavao ismijati.

Odabrani nevolijnik je krenuo na mjesto zločina.  Odabrani nevolijnik je krenuo na mjesto zločina. Dobio je upute da se ne ponaša kao onaj krelac iz bele selendre. Ih , njemu će neko reći kako da se ophodi prema ljepot  bićima !? Ipak zakleo se na crvenu maramu i plavu kapicu da će biti dobar.

Malo on  kasnio, ali i Fahreta  kasnila iako se nisu dogovorili, tako da im niko nije zamjerio. Zakuska vehta, iako je niko ne dira. Ne smije,  ni zrno kikirikija faliti,  dok se Ona ne pojavi.  Nigdje cuge, samo šenkrat eno kiselico i po koji šenkrat plaho iz tikve cijeđeni jabolkov  sok. Ni kafu ni divku ne nude.

Siromašni, bolan, ovi komunisti. Kod Mare Gatare uvijek dobiješ kafu i kolač. Ako nisi previše sujetan , još svašta nešto pride. Od Mare Daskare ne moš izići tako lako , osim sa kojom nateklinom. Ljudi se navadili ići na džabalesku  kafu. Mari to ne smeta. Doljevuša. Odere ih ko blentovije i ništa smisleno ne izgata. Tak'e vam sve gatalice. Mara daskara jopet ne pušča vanka dok joj dotični jetim   ne presloži daske više puta; šenkrat plaho, iako garant ,  nije bila Slovenka.

Nevoljnik pognute glave ka vratima, nije navikao na suhoću i praznoću tahtali podmetača, ljut ko puška. Ko ga navrati na ovaj praznjikavi belaj?

Na vratima se natandari na neko djevojče. Vitko i čvrsto, ima je, što jes jes. Doklen mu pogled doticao izgledala je kao rajsko stablo . I još nježnije. Nije oči nekoliko pristojnih  trenutaka odmico. Ni nos, koji se zaglavio između dvije okrugle ,uzbibane, mramorne ljepote, micao.

Ni mrdo nije , kao da su mu vali jedro poderali.

Joj , majko moja kako ta diše , miriše  i biba se.

Na trenutak je mali oblak zamalo zaklonio  veliko Sunce.

Diže glavu i vidi djevojčurak nenašminkan, malo ublijedio , tek mrvicu snježnog rumenila na rupicama što osmjehom zrače.

Štrecne se i naježi . Vidi u njoj Lucu od prije trinaest godine. U srcu mu tuga. Njegova Luca u zadnje vrijeme poboljevala svako malo otkako im kćer usnila. Ne sluti na dobro. Ali osmjeh je ne popušta. Samo ista tuga u oku,   šarenom  i nježnom, ko u  ovog djevojčeta ,  iskri.

On joj skoro zbunjeno kaže, izvini malena moja i sklanja se da krasotica prođe.

Ona ga žačuđeno gleda , veća je od njega barem dlan. Sreća da je niske kundure nosila. U očima joj zaiskri neka blagost , samo na tren, pa se prosu led. Šta on to meni moja malena? Kojim pravom?

Nešto u pogledu te bjondinske ljepote, mrven šatirane, ga duboko kosnu i zaboli.

Taj pogled je njemu poznat. Vidio ga u pogledima mnogih Grlica malih. Neznanih i znanih. I u Frkinom i u Lucinom, Zlatinom, Lele Jele Jelene i Dijane male Meleke. Iako se nejasno sjeća vidio je taj pogled u  drugih anđela  Cvetajeve; Joplinove, Sonje S. Magi, Meri, Rade i Nade S., Milice M…Da nasluučivao ga je i u Ljiljane M.

Ugh. Brr. Grr.

Pa još jednom.

Joj , jebote i jebote i jebote.

-Sad i psuješ pjesniče ko fol.

-Moram, o Bože jedini , to  bole stravične čini.

Nemojte nas, još i vi  neuki stišavati i učiti pristojnosti.Toliko boli u očima tih malenih djevojčica ima, da se nebo od suza rasteže i zemlju zavjesama mokrim , nepoderivim  pristiska.

To je pogled žene djevojčice, uplašene srne , koje zla svijetina slama i prije nego što su spoznale njegovu ljepotu. U tom pogledu može se vidjeti  zaključana svjetlost i ljepota univerzuma.

Ono  nešto  preostalih sanja čini pogled milosnijim.

Nevoljnik se okrene  Cakanu , pogledom ga pita ko je ova klinka?

Ovaj nešto šareti, ali se ništa ne razumiju. Gomila se sjati oko  zbunjenog djevojčurka i nasta opšta gungula.

Dobri tužno  slegnu ramenima ; šta se tu može, a ža’ mu tog djetata,  što se svi ahari  ko retardirani roj stršljenova sjatiše i bakću oko njega. On nema vremena za prazne hastale, grupna guranja  i šupljanja. 

Na tren zastane , uputi poslijednji osvrt pogled na ljepotnu  plavet , cugne dobar gutljaj curvoasiera iz pljoske koju je uvijek sa sobom nosio, zapali jednu Gitanes , još jednom slegnu ramenima i otklima glavom , želeći malenoj svo dobro svijeta ,

Okrenu joj leđa i ode.

Morao je raport konziliju podnijeti, ali nije znao kako. Ono k'o fol.

Sa vrata:

-Nisam vam ja ni vidio tu vašu Lepu Brenu. Prazna im sofra , ko poslije brst naleta  Debe i Ome iz mlađih dana ili Hirošime 1945.

Lenji samo aa.

Herco ništa , na slamčicu pije pivo i diše, srce samo što ga nije strefilo .

Mojsije zabrinut, novu harmoniku juče sprco na Bistriku , sa željezničkog mosta , a ne zna mere li skupit penezi za novu. Nešto mu računica ne štima. Ne obraća pažnju  ili nije čuo.

Ome  već odavno nema.  Žaluje. Kosa se nenadano prije 13 godina istopila ko lanski snijeg. Još je nije odbolovao , a i  žena mu ultimatum heknula: Konzilij ili ja.

Baška Baša prorijedio, tek mazno neku novu raspuščenicu, a i “producent postao”.  Razne pahuljice padale na  producentsku  čupri.

Samo Deba konstatuje:

-Nikakva šteta. Pjevaljka ko pjevaljka. Jednom pjevaljka uvijek pjevaljka. Kad vidiš jednu, ne trebaš gledati drugu, Sve su iste.

Da mu kažeš da nije tako,  ne bi shvatio ili prije će biti, ne bi htio da shvati.

Svaki je insan za sebe i svaki seharu svoga živote na svoj način na grbači prti i tegari.

-Imo si pravo ća si se vrno. Mi se ne barkćemo oko luftiguz astala. Javi se Mojsije ko muhur.

Te godine, na latinski badnjak pride  dan poslije  je umrla moja Luca. Predivna , mistična žena.

Uh tih nogu, majko mila. Naš dobri duh i moja ljubav. Nevoljniku, ovom dobrom,  , malo , puno, beskonačno  više od ljubavi i lijepog života bila.

 Nakon mnogo godina  olimpijski nevoljnik će  čuti neku skoro pa ženu, kako pjeva pjesme : Ja sam žena, Okrećeš mi leđa  i Ja nemam dom  .

Baš tim redom.

Shvati da je  ono preplašeno djevojče, ona preplašena srna , bačena u svijet vukova bila Fahreta Jahić. Radi slave prozvana Lepa Brena. A nije bila  ni Brena ni Lepa , bila je prelijepa. Doduše sve je podložno ličnoj estetici i percepciji. 

Njemu drago , što je prepoznao grlicu olimpijskih dana. Žao mu što je narod nije upoznao bez šminke i reflektora .

A pjesme,  baš kao da ih  njemu  pjeva i ruži  ga.

Čuj molimo te, Lepa Brena djevojčica ; a ona stasita,  prekrasna , žena.

On se  slučajno , u okretu , na izlazu natakario  na  krhku,  nježnu i prelijepu djevojčicu. Sada mnije i bolje što je nije upoznao ili ko mahalska odrtina nešto poetično lan'o i povrijedio mirisnu i krhku ljubičicu  i poremtio konstelaciju zviježđa..

Nije joj ni imao ća pripovidati , neki savjet ,neku nježnu riječ pokloniti. Bio je u svom halu. Sudba ima svoje zakone koji se ne mogu promjeniti.

Ostaće zapisano da Dobri  olimpijadu   skoro nr bi ni zapamtio da nije bilo tog susreta.

Na katolički badnjak 1984. godine,  mu na rukama  sa osmjehom u očima umrla malena Luca, tačno šest mjeseci po smrti malene im Nadin.

Desetak mjeseci prije Dobri je  sreo Prelijepu Fahretu, zvanu Lepa Brena.

A i boli se nakupilo, nema više gdje stati,  Malena Velika jube moja.

Zbog dobrote  Dijane ,Luce, Frke , Mirjane, Lele Jele Jelene,Ljetnog Proljeća i svih njegovih  Grlica a  ih je usud nestao  iz  života Dobrog ., u njegovom toplom srcu će uvijek  biti  mjesta za svako  krhko proljeća  i  preslatko dijete u oblacima,  nalik mirisnoj ljubičici , tananom pupoljku ili procvjetaloj plavetnoj ruži. I uvijek će će jednoj  – ja došla – ruci koja se prema njemu pruža tražiti toplinu i mekoću radovanja .

La vita e bella.


												

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 (II)

Autor

Hajro Šabanadžović

Nebeska vrata

Staza do raja

Ružin bokor

Cvijetni vodoskoci

Ružičnjak u zelenom danu

Jesenji beskraj

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s jubavlju

“Neka me još malo sa tobom tu,

zemaljski raj da plodim.”

Bolero – Pismo majci / Lyrics

Kazu da se brines i da strepis

koji ce me jadi snaci danas

da l’ ce neko pogledat’ me krivo

da li mogu mirno sniti nocas

Nemaj straha umiri se draga

od utvare to ti srce zebe

tako ipak propio se nisam

da bih umro ne vidjevsi tebe

Pisi stara mati

o svemu sto ponekad te boli

k’o ti umorno lice gleda

k’o te tjesi kada ti to treba

A kad dodje zima i kad je snijeg

kad bijela bura grad opusti

donijet cu ti srce kao brijeg

i oci pune radosti

Al’ nikad vise nece bit’ po starom

ja sam prvu ljubav prebolio davno

ako kazes k’o je sada ljubi

nemoj stara, nemoj reci glasno

 









Najveći gubitnik izbora 2022. je Fahrudin Radončić

Mnogi tvrde ili pomišljaju da su Bakir Izetbegović i SDA najveći gubitnikci izbora 2022. godine.

Mi se ne bi složili sa ovom konstatacijom. Bakir je pored minornih , sumnjivih iskoro nikakvih moralno etičkih kvaliteta i onakve žene bilo suđeno da jednog dana zajedno sa SDA strmoglavo hekne sa nezasluženo visokih pijedastala koje je njihova dinastijska bahatost projicirala. Eh da je u narodu bilo pameti da se to na vrijeme desi i da nikad ni ne pomisle birati Jahićije, pardon zalećesmo se prije vremena odnosno Izetbegoviće.

Radončić ili kako ga Izetbegovići / Jahići tituliraju ” udbin Šćepo ” je čovjek koji je u predvečerje agresije na BiH, sa ruksakom na leđima , kažu po nečijem nalogu ( mi tome nismo nazočili pa to ne možemo potvrditi ), šljegao na sarajevski asvalt.

Kako je čovjek koji se oženio da bi imao krov nad glavom uspio doći do enormnog bogatstva i zahvaljujući njemu do visokih političkih i inih pozicija ne smijemo pričati , jer kao autsajderi nemamo konkretnih dokaza . Stalna Radončičeva sudska ročišta o dokazivanju nevinosti ili krivnje su simptomatična , sumnjiva i nalažu stalna preispitivanje pojma presumpcija nevinosti ali i opomena da se u BiH novcem i pripadnošću određenim krugovima i klanovima može sve završiti.

No , to u konačnici skoro nikad , ništa ne pomaže.

Čim progovori jezičko fonetska vokacija Fahrudina Radončića namah pokaže da je Sarajevu i Bosni strano nametnuto tkivo. Kasno je shvatio da da narod ima pamćenje . Radončić nije ni ono što SDA naziva Bošnjacima . On je ortodoksni Crnogorac koji se javno zaklinje Crnogorskoj himni Oj svijetla majska zoro i novac iz Bosne polako prebacuje izvornoj domovini .

Na pređađnjim izborima Fahrudin Radončić je polučio katastrofalne lične poraze za predsjedništvo BiH i to u utrci sa bezličnim protivnicima.

Kolabriranje sa Čovićem i Dodikom , “druženje ” sa osuđenim narko dilerom Keljemendijem i na svjetskom nivou uvijek sumnjivim Đukanovićem ( između ostalih po BH jstvarnst opasnih likova , narod je konačno ocijenio na pravi način.

Nikako nam nije jasno kako je dotični uspio uzvući silne desetine (?) miliona iz BiH i plasirati ih u mnogobrojne investicije u Crnoj Gori, a da na to niko nije obraćao pažnju.

Nije pomaoglo ni novo ašikovanje ” kofrčavog čovječuljka ” ( nahalska odrednica ) sa Islamskom zajednicom. Milionski iznosi odnarodovane love se pokazao kao propala investicija , što je bilo za očekivati jer su Izetbegovići podjarmili islamsku zajednicu prvih godina agresije na BiH .

Megalomansko zdanje sujetnog , polupismenog i osvetoljubivog osnivača SBB , Avaz kula će , vjerovatno , ostati upamćena kao sarkofag jednoj umišljenoj veličini i dokaz da se čojstvo i pomen u narodu ipak ne može novcem kupiti.

Ipak , Crnogorcu ostaje utjeha da se može povući na Crnu mambu i šmrkati do kraja života. Da ne bude zabune : šmrkati suze zbog polučenih katastrofalnih neuspjeha na političkim i drugim životnim poljima . A šta ste vi mislili? Nalet vas bilo , baš ste minuciozni i maliciozni!

A možda imate pravo jer izbori 2022.

– Radončić ….. o punti

-SBB – ………….. o punti

A dvije nule su oznaka za stat pa plakat,prostor. Više nego bolno i porszno , baš za šmrcanje ; suza dakako. I emojte da bi nešto opskurno pomislili, ako mislite mislite glasno i jasno kao narod o Radončiću i SBB.