Izgubljen u danima prošlim
zaleđen u satima sadašnjim
ne osjećam vrijeme buduće
dok neumitno sjaje odaje sive
Znam lako je tebi pružat ruke
bez praznih noći tuge i kajanja
dok gledaš crne svate moje
kako prežu vrane konje smrti
ne plači jube jedina ne plači
kada smrtni svati krenu tvojim putom
samo mahni nježnom rukom bijelom
očima od kristala klimni zbogom
i ne zaboravi kako se se voljeli
u maslinama podno kavala bijela
okupani mirisima sunca našeg
i suzama mora lipog jadranskog