Bosna i Francuska revolucija

U naše neuko doba, Francuska revolucija nacionale nam je predstavljena kao nešto dobro za narod, skoro da je bila pokrivena nekim romantičnim velovima i zlatnim kašikama. Nije ni čudo, populisti su bili na vlasti. Diktatura proleterijata ili nešto slično.

Onda smo odrasli. Zakon dijalektike,šta li ! Evolucija nema veze sa našim odrastanjem. Francuskja revolucija je bila sve manje romantična i primamljiva .Sve više smo vidjeli   dikaturu i čuli zvukove giljotine.

Organizatori revolucije su ukazivali na diktaturu krune i bezvlašće naroda. Obećavali su pučanstvu zlatne kašike i vreće sa zlatom , ako im se pridruže u slamanju režima.

Narod ko narod. Uvijek lakovjeran i nikad pametan. Vjeruje svakoj šuši i svakoj fukari, i dozvoljavaju da ih jašu i tandaraju do besvjesti. Srušiše sistem.

Izostaše zaslužene nagrade i rahatluk. Ono bijaše mnogo zlatnih kašika i vreća za zlatom. Ali samo za probrane nacionaliste. Oni su to zaslužili. Prolijevali su muke, znoj i krv naroda kojem ne pripadaju. Ni figurativno ,ni faktički, ni po DNK.

Nemaju ljudski genetski kod. Oni imaju Kod pržuna. Tako im zapisano.

Od tih vremena ,ostade nam dobro poznata . zakonodavna sintagma:

Kriv si dok ne dokažeš nevinost.

Druga , životna sintagma , poznata u svim vrmenima , malo je izoštrena i fokusirana na djelotvornost:

Diktature gutaju svoju djecu i miljenike , ali prvenstvono ubijaju pučanstvo, i smrću i glađu.

Aspekta dvadeset prvog milenijuma nam govori o Francuskoj revoluciji slijedeće:

Francuska revolucija je nešto posve radikalno, te označava epohu neslobode   i nepravednosti, nametanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi, baš kao u feudalnim deklaracijama.

Sljedbenici vatre, pijačarska fukara, ćepenaćke šuše , robijaški piceki i njima slični nacionalisti su  najviši vladar ispod kojega su bili staleži:

1.stalež – svećenstvo.

2.stalež – šljam , gulikože, kriminalci , pljačkaši i ubice.

3.građanstvo i seljaštvo = 99 %.

Prva dva staleža su bili poslušnici,doušnici i izvršioci gospodara života i smrti. Treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo   1. I 2. Stalež  koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od vladara dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika.

Svećenstvo je služilo vladaru svojim duhovnim uslugama,  zavođenja naroda , ispiranju mozga i sijanja straha. Porez nisu plaćali, ali su ponekad svojevoljno davali vladarima doprinose,od skupljene i otete narodske sadake.

U 2. staležu postojale su razlike: postojalo je trezorski,  upravni i ulični šljam  koji su se stvarali u mimohodu,prema zajedničkim afinetitima.Šljam je dobijao titule  za zasluge. Postoje i razlike između višeg i nižeg šljama. Neki  su imali pristup dvorima vladara, a neki ne. U zavisnosti od paske javnog mnijenja. Nije bilo poželjno vidjeti kriminalce,pljačkaše i ubice da se druže sa vladarima.

Neki iz prva dva staleža  su  vrlo bogati, a neki samo bogati.

Pripadnika 1. staleža je bilo oko 3. 000 ljudi.

Pripadnika 2. Staleža je bio neodređen broj, ali se pretpostavlja da ih je oko 15.000 tisuća.Nisu plaćalo poreze ,niti bilo kakve doprinose jer  su vladare služili  vojnim, upravnim, sudskim i drugim uslugama (Ovo drugim podrazumjeva :kriminalne,pljačkaške i asasinske usluge.)

Svećenstvo i šljam su činili  1% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 20%  brutto nafake zemlje .

Vladarima je pripadalo 70 % brutto nafake zemlje.

Volimo čiste računice. Zato moramo dodati da je preostalih , ogromnih 1% bilo u rukama 3. staleža.

U 3. staležu razlike su bile veoma jednostavne.Glavnina njih je živjela na u gradovima, u uđericama,skloništima od kartona i lima.Imali su pravni status kmetova i sužnjeva. Njihove obaveze je regulisao  službeni sustav. Prava nisu imali,osim da obilaze kontejnere i da  gladni umru.

Obaveze 3.staleža su bile mnogobrojne. bile su: plaćanje zakupa borabka po vedrim nebom,porez na kontejner, državnih poreza i obaveze Džamiji i Crkvi.Nisu imali prava na lov. To nije bilo ekološki održivo.  Jedino treći stalež morao  plaćai poreze ; šest vrsta poreza, od kojih su najteži bili: neposredni porez, porez na život (vrsta glavarine), ”  porez na prihod, vjerski porez, kao i razna davanja gospodaru u obliku novca, rada, poklona , mita i sl.. Tako je oko 70% svojih prihoda treći stalež morao davati bilo gospodarima zemlje, manji dio vjerskim instirucijama.

S izuzetkom lihvarenja i kamatarenja i djelomice obrtničke proizvodnje,   gotovo da ni ne postoji industrija tvorničkog oblika što je bio veliki deficit u usporedbi s sa kasnijom ili prethodnim crvenim revolucijama.U zavisnosti kako se stvari posmatraju.nejko bi reako ugušena u privatizacionim pljačkama.

Oformila Velika liga nacionalista  koja je obuhvaćala seljaštvo, i koje također nije bilo svjesno što se zbiva jer nisu imali sve informacije. Seljaci su bili prestrašeni. Iz straha su se okretali protiv crvenih gospodara,koji mjjenjaju imena u narodska.Lafajeti u Lafajetbegović.

Crveni se zdušno pridružuju nacionalističkim goljama,kuki i motici.Došlo je do eufotije činilo se da je revolucija pobijedila.

Donosi se Deklaracija o pravima čovjeka i građanina   U njoj je zapisano da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Nigdje se ne pominja ksanija praksa ,da su pojedinici iz gospodarskih redova mnogo slobodniji i ravnopravniji od ostalih. Deklaracija je štitila neotuđiva prava čovjeka, slobodno vlasništvo, sigurnost i otpor protiv tlačenja;narovno samo za one slobodnije i ravnopravnije. Ističući da svaki suverenitet počiva u nacionalnim narodnim vođama,a ne u nekom drugom ili trećem. Svi su jednaki pred zakonom i svoju jednakost i nevinost moraju stalno dokazivati svojim gospodarima. Proglašava slobodu govora i pisanja i jamči nepovredivost prirodnog vlasništva. Jaes kada bi imali para da kupe olovke i da posjeduju prirodno vlasništvo.

Ova deklaracija u našem obliku je prenešena u svim postavkama zapadno evropske,kasnije i svjerske demokracije,posebice u  Deklaracije nezavisnosti, največeg svjetskog porobljivača i teroriste SAD-a.Pokušalo se ovo iskustvo fransuskih revolucionara pretočiti u neku morbidnu islamsku deklaraciju,ali u njoj nije bilo zere pameti pa je propala i povučena iz javnosti.

O revoluvijama bi se moglo pričati mnogo toga.Osnovno je da su sve one nacional-šovinističke,prevrtljive i idu na štetu pučanstva i da se uvijek rađaju pokvareni umovi koji zaudaraju na mućak i pržun.

Neko nam reče ,da ova naša vremena, u Bosni , od stvaranja nacionalnih torova,  podsjećaju na vremena prije ,za  i poslije francuske revolucije francusku revoluciju.

Pa šta? Ničija nije do zore gorila.Pitajte Mariju Antoanetu i Luja XVI. K'o da je nečija glava otpornija od drugih!

Bookmark the permalink.

Komentariši