Autor
Hajro Šabanadžović
Ljubav 1 Ljubav 2
Ljubav cvate Ljubav iskrena
Ljubav povjerenja Ljubav radosti
Ples zaljubljenih duša Praznik ljubavi
Prava ljubav Zaljubljene duše
Iskre ljubavi Plam ljubavi
Ljubav i strast Svijet ljubavi
Ljubav i trnje Zaljubljenost
Ševo uspomena
to tvoja krv teče
a ne moja.
Ševo uspomena
stegao sam svoju pesnicu.
Ševo uspomena,
lepa mrtva ptico,
nije trebalo da sletiš
i zoblješ iz moje ruke
zrnca zaborava.
Nisam Junak
labudičina kći mi ljubav bila
jedina
osmjeh gasi
nestala je sjena njena
pa je tražim
maksumče mi u grudima
tiho plače
godina mu ravna nije
pa je sanjam
teče suza
bistra voda šadrvana
očima mojim
a je volim
a se krvlju duša boji
i žubori što te nema
Isus Krist po grčkom Hristos,latinskji Iesus Christus, latinično Ješua rođen je (navodno) u Betlehemu oko 4.godine prije sebe.
Neki ga prozvaše i Isus iz Nazerata,po mjestu rođenja.Morali su da naprave razliku.Bilo je puno Ješua u starom zavjestu,posebice Isus Navin.
Mi ga znamo kao Ješua Hanocri, po Josifovom obiteljskom imenu,koje mu najbolje priliči.
Sretan je on čovjek bio.
Bog Jedini Milostivi Gospodar svijetova ga postavi za svog pomazanika na zemlji ,da bude ravan drugim mesijama i prorocima,svojim očevima Nou,Abrahamu,Davidu,Sulejmanu i mnogim drugim.
A onda se Ješua Hanocri zadnjeg dana mjeseca, kada lipe cvjetaju i zanosno mirišu,godine 325. rastužio.
Nikejski sabor je donio odluku da je on bog.
U Nikeji ,u Bitiniji (današnja Turska) održan je prvi ekumenski crkveni sabor. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki od 20. maja do 30. juna 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja u aleksandrijskoj Crkvi vezano za pitanje da li Isus ima istu ili sličnu bit sa Bogom Ocem.
Na ovom saboru je ustanovljen Nicejski simbol vjere, dogma koje su se imali pridržavati svi hrišćani. Na utvrđivanje dogme je uticala i careva podrška, potpomognuta brojnošću legionara koji su okruživali sabor, kao i najava da će episkopi koji se budu protivili mišljenju Konstantina i saborske većine biti smenjeni i proterani. Tako je, tek nekoliko decenija nakon što je priznato kao državna vera, hrišćanstvo zagazilo na stazu netolerancije i progona različitih mišljenja
Prema Nikejskom diktatu i prvoj crkvenoj buli,naš, narodski Ješua Hanocri postade Isus Krist utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime povijesnog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist (grč. Χριστός Hristos, »Pomazanik«, što prevodi aramejski Mešija, to jest »Mesija«) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenog imena. Odnos ljudske i božanske naravi u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.
Ostalo sve znate.Vatikan je velikodušno preuzeo Konstantinov pristup religijskom principu. Netolerancija,krv ,lomača i klanje.
Vatikanu je uzurpirao i slavu , ali ne i riječ i nauk mesije Isusa Hrista.
Mi ćemo pokušati, u stađunu koji slijedi, da vam njegove moguće riječi prenesemo u znamenju zvanom Jevanđelje po Isusu ili narodski rečeno Drvodeljina poema.
Kad si pored mene
kao noci ove
i sreca i tuga
sve se ljubav zove
Refren 2x
Verujem u ljubav
za nju dajem sve
i suze i vino
ispijam zbog nje
Kad si pored mene
kao noci ove
i osmeh i bore
sve se ljubav zove
Refren 2x
Kad si pored mene
kao noci ove
i pesma i ceznja
sve se ljubav zove
Refren 2x
Šaban Šaulić – In memoriam
Šabac, 6.septembar 1951. – Bielefeld, 17.februar 2019.
Ima imena i imena. Slavnih i manje slavnih. Vrijeme prolazi, utihnu ,ili ih zaboravljamo ili im nismo skloni.
A opet iam ljudi koji svojim djelom čitavog života obilježavaju jedno podneblje, jednu zemlju ,čak i kada ona više ” ne postoji”.
Šaban Šaulić je pjevač , kompozitor, producent novokomponovane muzike bazirane na tradiciji muzike naroda Jugoslavije.
Možda je , baš on začetnik , po mnogima od muzike odrođenog i mrskog turbo folka. Možda nistvoljeli ono što je pjevao i skladao , ali morate mu odati počast na istrajnosti i popularnosti, ali i koezistentnosti stvaranju nota koje su ,vrlo često, prelazile granice novokomponovane muzike.
Prozvali su su ga kraljem novokomponovane narodne muzike. Vjerovatno sasvim zasluženo, uz mali otklon. Bio je tu njegov imenjak Šaban Bajramović , ali njega zabopravljaju jer je više težio izvornom , autentičnom romsko/ciganskom izrazu.
Poznavaoci te vrste muzike ocjenjuju, da su njegove pjesme Dođi da ostarimo zajedno i Dva galeba bela najbolje , ikad , među otpjevanim novokomponovanim populističkim pjesmama.
Ima još ontologijskih pjesama:
Snijeg je opet Snježana,Lijepi dani mog djetinjstva, Samo za nju…
A krenuo je kao osamnaestogodišnjak sa pjesmom Dajte mi utjehu.
Ćini se da nije bilo ničega što nije mogao da otpjeva, specifičnim glasom i posebnim osjećajem za melodiku, da sjetu i tugu utka u damar i da je učini prihvatljivom malom običnom čovjeku ,kafanskoj loli, a bome i srcelomiteljskih pjesama koje su mamile osmjehe , srca i suze ženskog dijela slušateljstva.
Šaban Šaulić!
Čivijaš iz šabaćke jatagan male. Iskustvo odrastanja mu je pomoglo da opstane i traje tačno pet decenija na vrhu estrade kojoj je pripadao.
Nedavno je priznao da je prije 30 godina prestao da lomi čaše i srca u kafanama.
Bio je ispunjen, brižan i voljen čovjek. Supruga Gordana,troje djece, unučad , miran porodični život,
Uglavnom.
Izazov kafane i estrade , putovanja i koncerti ponekad su uzimali svoj danak.
Nažalost , ovaj put i njegov život.
Slava i hvala dobri umjetniče.
Dva galeba bela u crnoj noci
leteli morem a bura je bila
vetar ih baci na jednu stenu
a on tu osta slomljenih krila
A ona ode, ostavi njega
da ceka svoju poslednju zoru
jedino malo naso je snage
da se pozali voljenom moru
Refren
Reci joj more da nju jos volim
za zlu je sudbu svoju ne krivim
ah zar se tako sad ljubav deli
ja da umirem a ona da zivi
On nije hteo zoru da ceka
on nije hteo sunce da sine
s visoke stene baci se galeb
voljenom moru u plave dubine
A zivot ovaj i dalje tece
nova se zora nad morem budi
jedino istina ostaje samo
i ptice vole kao i ljudi
Refren
Princezo mila,
Da,
i ovaj dan ,
kao i svaki drugi je savršen.
za ljubav i snove
i rastanak
Tuge su tako snovite u ovi vakat.
Sve počinje da treperi,
krajolik diše novom nježnošću,
đardini jecaju od čežnje
prelijepih krhkih boja.
Priroda bacila mamac.
Zove nas.
A u nama eho prošlih vremena.
Uspomena , što raduju i bole ,
rovare…
Nema predivnih Anđela ,
koje su me primale za ruke,
grlile, voljele,…
A kojima sam srce poklanjao.
Eh, prelijepi život odi dalje.
Proći će ta sjeta ,
bol prošlih vremena,
jer sutra će biti ljepši dan .
Valjda!
A onda?
Tko da zna…
Mila,
ničim se ne opterećuj,
ni prošlošću ,
ni elegantnim cvjetanjem.
Svaki dan vrijedi živjeti.
Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.
I volio te.
Sada želim samo radost na tvom licu.
Eh, da ti povjerim jednu tajnu.
Ne brinem se ja za svoju d'bru djevojčicu
prelijepu krhku ružu.
Jaka je moja malena.
jedinstvena kao žar ptica.
Vratiće se još jača ,
nesalomljivija i vedrija,
da radost sije.
Volim dopisati
šta ću takav sam
ne volim zalazak dodira
Volim te Sunčice.
Javi se ponekad ,
tek da znam da lepršaš.
Prevod i slike Hajro bleki
Noć želja
Nevinost i strast
Plavetni san
Ružini titraji
Adagio
Non so dove trovarti
Non so come cercarti
Ma sento una voce che
Nel vento parla di te
Quest’ anima senza cuore
Aspetta te
Adagio
Le notti senza pelle
I sogni senza stelle
Immagini del tuo viso
Che passano all’ improvviso
Mi fanno sperare ancora
Che ti trovero
Adagio
Chiudo gli occhi e vedo te
Trovo il cammino che
Mi porta via
Dall’ agonia
Sento battere in me
Questa musica che
Ho inventato per te
Se sai come trovarmi
Se sai dove cercarmi
Abbracciami con la mente
Il sole mi sembra spento
Accendi il tuo nome in cielo
Dimmi che ci sei
Quello che vorrei
Vivere in te
Il sole mi sembra spento
Abbracciami con la mente
Smarrita senza di te
Dimmi chi sei e ci credero
Musica sei
Adagio
Adađo / Tiho
Ne znam gdje da te pronađem
Ne znam kamo da te potražim
ali čujem glas
vjetra o tebi
ovo duša milosna
čeka na tebe
adađo
U noći bez dodira
snovi bez zvijezda
slike o tvom lice
polako blijede
ali opet se nadam
da ću te naći
adađo
Zatvorim oči i vidim te
Mislim da nalazim put
do vrata moje
agonije
osjećam ovu muziku
koju sam smislila za tebe
Ako znaš kako da me nađeš
ako znaš gdje da me nađeš
grli me u mislima
ugasi sunce
ispiši ime na nebu
reci da si tu
jedino što želim
to si ti
ugasi sunce
grli me u mislima
izgubljena sam bez tebe
Reci mi da si tu, a ja ću ti vjerovati
jer muzika to si ti
adađo
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: »Noć je posuta zvezdama,
svjetlucahu modre zvijezde u daljini.«
Noćni vetar leprša nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima poput ove bila je u mom naručju.
Ljubih je, nebrojeno puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad sam je i ja volieo.
Kako da ne volim njene velike spokojne oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Sosjećati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je Ijubav moja nije sačuvala,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini neko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Moj pogled je traži kao da je želi približiti .
Srce je moje traži, a ona nije uz mene.
Ista noć u bjelo odjeva ista stabla.
Ni mi, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njenog uha
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih poljubaca,
Njen glas i čisto tijelo. Njene beskonačne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja očajna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i ovi posljednji stihovi koje za nju pišem.
Prevod Hajro bleki