Autor
Hajro Šabanadžović
Ples svjetlosti Krajolik čežnje
Svijetlost u violetnoj noći Majsko cvijeće
Neuzvraćena ljubav Jesenji osvit
Vali se pjene Jesenja radost
Nebeska čarolija Svitanje nad Sarajevom Gradom čednosti
Nježni obrisi Jesenja idila
Lepršavi svijet ptica Srebrena mjesečina nad Modro zelenom rijekom
Djelić krajolika otrgnutog iz snova Zelena piramida
Drugi u pomno postavljene mreže
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak još te nešto veže,
što — to se jedva među nama zna.
Između drugih kad me vidiš ljudi,
u govoru se često spleteš ti,
mnogo me puta tvoje srce žudi,
tražiš me okom u kom strah se skri.
Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
sama, zamišljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati prošlost ta.
Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me oštro sudiš i sad još;
kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
kad tebi kaže da sam loš.
Među nama se diže tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih želja plamen neće njena
visina spriječit, da ne sukne on.
Da pamtiš ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misliš na njih, al’ mene po sili
pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.
Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
danima sanjam da ginem
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo su plavetni do blijedila
Vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje plaveti
bijela svjetlost prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle granata
ko je ona svjetlost
Sebe ne vidim
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
U nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja mi se smješi
Tu se san završava.
Lijep je dan. Suce je zasjalo i popelo se usred svoda. Plavet svuda, ja u hladu . Pored mene Kur'an i Biblije. Obavezno štivo bogougodnih ljudi.
Kakav sam ja, to ne mogu sam da sudim. To je zapisano u knjizi koja će mi biti čitana ,… jednog dana. Molim se , da mi taj dan bude kao ovaj. Mio i radostan.
Kuran otvoren na stanici gdje je smješteno:
31. Poglavlje , Lukman , ajet 27:
-Da su stabla na zemlji pera, a more uz pomoć sedam mora tinta, ne bi nestalo Božijih riječi. Zaista je Allah moćan vladar.
Zamislim , puno je na zemlji stabala. A osam mora , bez obzira na veličinu , previše je to tinte.
Neuk, kakav jesam, pomislim : to se ne može istrošiti.
Zatim uzeh Bibliju i čitah.
Umorih se , iako bješe hladne limunade i tek ubranog voća , žega je velika bila, i usnih.
Sunce se zagledalo u čitab i učilo Isaijino pismenju , 25. Poglavlju, stih prvi:
-Gospode, ti si Bog moj, uzvisivaću te, ime ću tvoje slaviti, jer si velika djela učinio, i namjere Tvoje se vjerno ispuniše!
Probudi me lagano milovanje povjetarca. Ovorih oči.
Iznad mene se rasula noć. Milijarde i mirijade mirijadi zviježđa svjetluca i žmirka slaveći Gospoda svoga. Ljepota je to uzvišena, koja čini da čovjeku koža nasrne i suze na oči udare.
Zanijemim, samo jedna misao titra:
– Prelijep je Tvoj svijet Gospode .
Haleluja i Amin .
Oprosti neukomn i učini da ne zaboravim da Te slavim .
ž
I ovaj današnji je prelijep kao i svi drugi dani. I prolazi.
I danas se neko zaljubio, rođendan slavio, milovao…
Mirisni cvijet poklanjao i obljubljivao.
Sjećate se Prevera.
Poklanjam ti ružu za jedan dan
Ljubav za uvijek.
Malo je slagao.
No , bitno je da je u tom uzvišenom trenu vjerovao u svoje riječi.
Da li baš?
Oko je nestašno , i srce varljivo , a…
Danas je poklonjenih ruža sve manje. A djeve kao i uvijek prelijepe i mirisne .One ljepše i mirisnije polako venu ,a prekrasne su u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.
(Jal’ blentovije , jal’ levati, zauzeti prepisivanjem i šupljim arapskim „pjesnicima „ prepisivačima, hanefijama.Savjete još šupje nam dijele. Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)
Svakog jutra procvjeta jedna milosna ruža.
Savaki dan jedna djevojčica plače jer nema kome da je pokloni.
Noći i noći su probdjevene , u suzama.
U očekivanju da dan zamiriše svatom , uvijek se djeva pita:
-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!
Vapaj , krik , jecaj milosti niko da čuje.
Ne razumijemo .
Gdje su ruke milosne.
Gdje su sanjari kreposni.
Gdje je taj neki od muškaraca ,
kukavica biti.
Ljubav je bit i Milost svega.
Gospod Jedini
nam reče:
Ljubav i milost je sve.
I praštanje.
Mnogo praštanja.
U čekanju prolaze ti časni dani.
Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.
Naš kalendar i čast mole oprost.
Sunčica
Ime dato po suncu
Demunitiv
Sjano a nježno
Zavodljivo a čisto
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne poželi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Sporo prolazi dan u čekanju.
Ali to nije čekanje.
Dan ne prolazi, samo sunce zalazi.
Dan, to sam ja.
Dan, to si ti.
Mi ne možemo da prođemo.
Ljubav?
Za to te treba poznavati.
I ti mene.
Ovo je želja.
Želim te.
Sad.
Ali želim tebe.
Samo tebe između milijardu žena na svetu.
Sutra te neću želeti – možda.
Dođi zato, molim te.
Bilo gde bila.
Ne misli rđavo o meni.
Ja te volim…
Danas je Nedelja a .jedan jedini je dan od vakta u kome do njegove ponočnice pada 08.o2.2026.g. Vrlo logično, no besmisleno razmišljanje.
Ono – 02. bi mu trebalo značiti Februar , a mere biti i Veljaču.
A u ovoj veljači još nije zavejalo, niti mačke mjaukale , a keruše zavijale.
Tuga je to . Ni jednom da zasječe, a čini se ništa ni od veljanja.
Bojimo se da nam dani ne postanu kvarni i bezlični k'o mnogi ljudi.
A ima ih da šutke tegare na grbačama silnike i pogan.
Činjenje i nečinjenje mu skoro na istu nebesku deredžu dođu.
Dok si reko keks ili … keksiranje skoro pa prođe najduži mjesec u godini, a i ovaj nasljedni hiti svome koncu.
Uh dobro je da sječanj prođe. Jes’ da ima još mjeseci sa trideset jednim danom. Ali ni jedan nema toliko praznika, okolo i u njemu samom.
Istroši se čovjek,htio ne hitio. Im'o ,nem'o. Zakon kokuzluka i baksuzluka ; i za jene i za potonje. Ko je kokuz na ovom mere biti da ne bude na onom. Ko je baksuz i ima na ovom , i na onom će imati. Hejbet vatre i kipuće vode..
Vazda je bilo : Ko nema nemaće , ko ima imaće.
Zato mu ovaj dođe kao olakšanje. Niks praznika,osim za zaljubljene blentovije.
Oni će se trošiti.'Vako i ‘nako. Ko mace i kuce. I macati i kucati.
Jošte u minusu , tri dana manje , manje troška , ali i amaneta januarskog kokuzluka i pesinluka .
Vjerovatno će biti i hladnije i takarlije , znači manje izlazaka.
A ko kaže da se u veljači samo mačke i kerovi trebaju veljati.
Nama pramajka naštelila da se može vazda veljati. Svaka joj čast.
Nema veze što smo dobili nogu iz rajskih đardina.
Vrnućemo se opet. Ako zaslužimo. A ako ne, ko nam je kriv što smo levati i pogan.
A možda nas opet teleportiraju na zemlju.
Što bi poete rekle:
-Tak'i su vam ljudi ; nezahvalni.
U prevodu:
-Čak ni sveci nisu imuni na smrt, još manje na takar!
Kada para nemam ja
cak i onda kad sam gladan
u reveru ipak nosim
ruzin stan
Njim ja blazim tugu svu
on je lek za sve probleme
s njim u masti gradim
bolji svet
Ref.
Znajte vi da je
vazna ruza ta
jer sa njom je lepse sve
zato volim taj cvet
Kada gradom setam sam
kad mi nista nije jasno
i kad mislim da je kasno
kasno sve
Neznu ruzu uzmem tad
i odjednom ja se menjam
nove nade vec se bude
pored nje
Ref.
Zivot nije tako lak
to su poznate vec reci
a istine tu ima
kazu svi
I dok tebe slama bol
ja se držim, ja se ne dam
ja ne zelim da se predam
kao ti
Ref.
Idem ulicom kroz noc
zadnje svetiljke se gase
ko zna sta ce da donese
novi dan
Kao dobri, stari drug
sa mnom bice moja ruza
sto mi uvek, uvek pruza
topli san
Ref. 2x
Autor
Hajro Šabanadžović
Modra rijeka
Predvečerje Modre rijeke Modra rijeka brod ljubavi
Plemenito nebo Modre rijeke Blagoslov modre rijeke
Modro zeleni vodopad Visovi Modre rijeke
