Princezo mila,
Da,
i ovaj dan ,
kao i svaki drugi je savršen.
za ljubav i snove
i rastanak
Tuge su tako snovite u ovi vakat.
Sve počinje da treperi,
krajolik diše novom nježnošću,
đardini jecaju od čežnje
prelijepih krhkih boja.
Priroda bacila mamac.
Zove nas.
A u nama eho prošlih vremena.
Uspomena , što raduju i bole ,
rovare…
Nema predivnih Anđela ,
koje su me primale za ruke,
grlile, voljele,…
A kojima sam srce poklanjao.
Eh, prelijepi život odi dalje.
Proći će ta sjeta ,
bol prošlih vremena,
jer sutra će biti ljepši dan .
Valjda!
A onda?
Tko da zna…
Mila,
ničim se ne opterećuj,
ni prošlošću ,
ni elegantnim cvjetanjem.
Svaki dan vrijedi živjeti.
Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.
I volio te.
Sada želim samo radost na tvom licu.
Eh, da ti povjerim jednu tajnu.
Ne brinem se ja za svoju d'bru djevojčicu
prelijepu krhku ružu.
Jaka je moja malena.
jedinstvena kao žar ptica.
Vratiće se još jača ,
nesalomljivija i vedrija,
da radost sije.
Volim dopisati
šta ću takav sam
ne volim zalazak dodira
Volim te Sunčice.
Javi se ponekad ,
tek da znam da lepršaš.