T.S.Eliot – Jutro na prozoru

 

 

Zveckaju tanjirima od doručka u suterenskim

kuhinjama

I duž izgužvanih uličnih ivičnjaka

Svjestan sam sumornih duša tolikih služavki

Koje potišteno naviru   iz obližnjih kapija.

 

Mrki talasi magle k meni vitlaju

Unezverena lica sa dna ulice

I gnev uličarke u blatnjavoj suknji

Jedan besciljan osmjeh što lebdi u vazduhu

I nestaje u visini krovova.

Bookmark the permalink.

Komentariši