Ljubavi jedina
Poklanjam ti ovu
Ružu crvenu
Za jedan dan
a Ljubav
Za uvijek
pB
Umorni đardin tišinom
samuje
nestali mirisi krhkih ruža
sleđeni
među prstićima stopa maleckih
zavejani
jesenjom tamom ledenom
prekriveni
bistrim suzama šadrvana
bojeni
patinom nerazuma ničije krivice
slomljeni
Prolazi moja mladost
dolaze druga vremena
ono sto je nekad bilo
toga sada vise nema
Ref. 2x
Ali pamtim jos
one livade, one reke
one sume i puteljke
staru majku sto se smeje
i ognjiste dok me greje
Sada imam sto sam htela
o cemu sam nekad snila
trebalo bi da sam srecna
a ja sam to nekad bila
Ref. 2x
Dosli su novi dani
drugim se zivotom zivi
uzela sam sto sam htela
drugi mi nisu krivi
Ciganine, ti sto sviras
zasto moju dusu diras
da li znas za teske boli
sto mi tuga srca mori
da li znas za moje boli
sad moj dragi drugu voli
Ref.
Nekad sam bila ja
srecna i voljena
dok druga zena
nije moju ljubav uzela
Druga ga miluje
on za njom luduje
a moje srce usamljeno
za njim boluje
Nekada smo sretni bili
nasu ljubav nismo krili
mislila sam, dani srece
da nikada proci nece
Ref.
Ciganine, sviraj, sviraj
pesmom moju dusu diraj
nek’ mi tvoja pesma kaze
kad’ me ljubi sto me laze
Danas je Utorak 3. februar oliti veljača , ako van je tako slađe , nasušne 2026. godine . Sutra će biti okruglo 35.-ti datum. Ispada svaki datum okrugao. I jeste. Kad ga zapišeš onda ga i zaokružiš . Veoma jednostavno. I šta će biti nego okrugao.
Kad nešto zaokružiš znači zaokružio si. To je tako jednostavno da ne znamo zašto se bunite. Evo naprimjer daćemo vam primjer.
Recimo nama je 367 sedmi dan u godini sasvim okrugao. Jer smo ga zaokružili.
Znamo , nemojte namah : taj dan ne postoji!
Ali ako ga zaokružite , pitaćemo vas , molićemo lijepo zašto taj dan ne bi postojao?
A treba , nasušno nam je potrebit taj dan i još otprilike 365/366 takvih dana.
U tom nepostojećem zaokruženom 367 danu bi postojalo sve ono što nam treba . U njemu ne bi bilo ni zeru onoga što nam ne treba.
Evo recimo treba nam Ljubavi. Mi pristavimo ljubav u taj dan. Treba nam Mir. Mi obojimo dan mirom i on mirom miriše.
Evo na primjer treba vam još Ljubavi. Nećemo upisati Ljubav. Nje imamo u srcu savim po mjeri , samo spava . E u tom danu koji treba dodati, zaokružiti , izmisliti , probudićemo ljubav iz dubokog zimskog sna.
Trebaju nam sni. U tom danu nećemo snova. Dosta ih sanjamo tokom onih drugih , sasvim normalnih , takarli dana. U ovo neopostojećem danu se sni ispunjavaju, dešavaju. Samo ih zamolimo da se ostvare . Barem tog prelijepog sunčanog dana.
Kako znamo da će biti sunčan?
Ne znamo , uopšte ne znamo. Možda će biti i kišovit i snježan. Ali nama će biti sunčan, jer nama je svaki nepostojeći , a zaokruženi dan sunčan i prelijep. Kao i život.
U tom danu nema , nikako ne smije biti ono što nam tugu i bol nosi. Uzmemo gumicu u ruku i dogovaramo se.
Nema ratova – brišemo.
Nema vlastelinske bagre i fukare – brišemo.
Nema bijede i boli – brišemo.
Nema …– brišemo.
A ako… – i sva ako , i sva ali, i sva zašto , kako i… brišemo.
To je bar lako , pisati i brisati , dodavati i oduzimati..
I onda vi nama 367 dan nije okrugao.
Kako neće biti okrugao , zaokruženi dan u kome je sve zaokruženo , i po Božijem naumu i ljudskom dostojanstvu , i mjeri.
U tom danu postoji samo Stvoritelj, Ljubav , Milost i dobrota.
I vi nama to je nepostojeći dan!
Nemojte tako. To bi bio najljepši od svih dana. Trajao bi vječno.
Toliko lijep da bi se i svi drugi dani malo po malo uljepšavali i ugledali na njega.
I tada nam ne bi trebao taj okrugli nepostojeći 367. Šta će nam ? Imali bi 365/366 okruglih nepostojećih dana nalik njemu.
Što bi poete rekle :
Kad na vrbi grožđe rodi.
U prevodu.
Poete pojma nemaju o nauci. Sad se može prikalemiti i crv na amebu.
Takvi su vam ljudi. Uglavnom nerazumni . U prosjeku.
Poklopi ulicu plafonkama
Da ti čijem korake
Pa malo dijete, malo dama
To je formula za uzdahe
S malo šanse sve diližanse
Putuju kroz pustinje
Al čuvaj nadu
Da je bol ne ubije
Ne pričaj ništa, pusti riječi
Ti si meni rekla sve
Ti kad ljubiš k o da liječiš
Jer to oči govore
Kad ne šutiš, e, tad lažeš
A kad lažeš, lažeš sve
čuvaj nadu
Da je bol ne ubije
Il je noć da ljubiš il da plačeš
Sad je li to tek malo il nešto jače
Šta mi znači to, ja te volim najjače
Ti moje srce nisi uzela na malo
Tebi je do mene stalo
Znam da je
Il je noć da ljubiš il da plačeš
Sad je li to tek malo il nešto jače
Šta mi znači to, ja te volim najjače
Ti moje srce nisi uzela na malo
Tebi je do mene stalo
Znam da je
Ne pričaj ništa, pusti riječi
Ti si meni rekla sve
Ti kad ljubiš k o da liječiš
Jer to oči govore
Kad ne šutiš, e, tad lažeš
A kad lažeš, lažeš sve
čuvaj nadu
Da je bol ne ubije
Kada pomisliš
zaboravljaš me
pitam se koliko je to razumu blisko
dan bez tvoje riječi je tužan
pun strahova
šta je sa tobom
prozaičan
da li si dobro
zabrinut
kako se nosiš sa samoćom
i teretom koji nosiš,
a pomoći nema
pitanjima nedorečen
brineš li se o sebi
ili se samo daješ
djetinjim srcem
Tako to ide
život je prelijep
svaki dan ustajem
i liježem sa tobom
svaki dan je u molitvi
gledajući tebe
ruke tvoje male
nadajući se milosti
I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta…
Želje! … Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe – najbolja ljeta!
Ljubit… al koga? … Privremeno – ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se – prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.
Strasti? – Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.
Muzika dana
Danas je 3. Veljača 2026. Latini bi rekli februar,normalno po Vukovom zboru.
Odmah nam u očima nešto zasmetalo. Nešto škripi
Jesu ovi Latini čudan narod. Mimo svijeta daju nazive mjesecima.
Razmislite , zar nije lijepo reči veljača. Ima mnogih značenja.
Eto kažu da je veljača od dužih veljih dana. Jopet neki kažu da je ime nastalo po blagdanu veljak ( svičen – Sviječnica 2. veljače/ februara).
Mi kaki smo naopaki imamo svoje tumačenje. Mislimo da smo u pravu kao i uvijek.
Uobičajeno je da u februaru veje kao ludo , a minusi su toliki da se čovjeku naopako smrzne jezik. I on umjesto da kaže veju veju pahulje , smrznutim jezikom izgovara velju velju pahulje.
A gdjegokare kontaju velji , velji su minusi.
A ima i seksista koji tvde da to ima veze sa fucanjem pasa i mački. Pa im je takarenje velje od najveće insanske zamisli o veljanju. U prilog svojoj svojoj tvrdnji seksiti dodaju argumnent. Trebao bi se naziv mjeseca primjeniti u veljavaljalica
Znamo na šta ciljaju, nalet ih bilo. Da se i ljudi pridruže veljem valjanju. Joj, jesu blesavi milju gradi naopako. Mošte mislit. Minusi preko dva'set stepeni , snijeg do za grla, a insanski hajvani prave prtine da bi se velje valjali.
Latini ne samoo da su čudni , oni su lukavi uvijek bili. Za svaku zgodu po jednu poskočicu skontali. Ili se to vabi poslovica. Nemamo pojma nismo mi za poslovice oliti poskočice. Mi smo za… Ha , zinite da vam rečemo.
Vako su Stari Latini skontali . Veljača i Siječanj odnosno Februar i Januar ne postoje .Kontaju šta će im ta dva beterna mjeseca. Zato ih nema u Rimskom kalendaru jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda ( Decembar bio je posljednji mjesec u godini).
Što bi poete rekle :
-Joj blentovija , majko mila.
U prevodu:
– Džab , džabe im je. I kad minusi i snjegovi zapadnu do preko krova i mace i kuce , a bome i pametni insani se veljaju kad im se ćefne.
