Autor
Hajro Šabanadžović
Izlet Mir
Planina Snježni veo
Obrisi Tišina
Tama Zeleni vodopad
Klizište Duša ranjena
Boje badnjaka Svijet igrački
Oblaci ( Autor Vanja Šabanadžović ) Visovi iznad oblaka
Suze liju Svijeće radosnice
U šumi blista
mjesec bijeli,
od svakog lista
glas se seli
kroz snene grane..
O moje lane.
U dno zrcala
smirene bare
sjena je pala
vrbe stare
gdje vjetar zove…
Čas je za snove.
Beskrajna sada
meka tišina
kao da pada
ozgo s visina
gdje zvijezda sja se..
To divan čas je.
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Nevinost Srce a jabuka grešna Veliki ekran Nestvarni krajolik
Nebo Krhko i prozirno Ples Buran život
Očaj Mir i poljubac Đardin Faberge
Hedviga Eva Marija Kasler bijaše njeno pravo ime.
Eva Marija sasvim ugodno bi zvučalo i kao Ave Marija,ali ništa ne radimo zbog dnevnih potreba.Kad slažemo mi to složimo onako kako dolikuje: ljudski , iskreno,od srca.
09.11.1913,- Rođena je austrijska glumica Hedvig Eva Marija Kasler : sa hrvatom Zvonimorom Rogozom je 1933. godine snimila film Extaza .Većina ga smatraju prvim erotskim filmom u povijesti kinematografije.
Historija kinematografije je zapisuje kao prvu ženu koja se je viđena potpuno naga.
Gledali smo taj film. On je snimljen u crno bijeloj boji.
Jadna krhka bijela grlica na obali pri samoj vodi.Plaši se da uđe.Vi osjetite strah i jezu koju djevojčica osjeća.Nijema molitva ka nebu ali ipak mora ući. Nema druge
Šta će ,gleda u nebo ovo joj se smiješi jer vidi njene grudi ljepše od Afroditinih. Strše ko dva nestašna oblačića na njegovom plavetnilu. I oblak kao ni mi ne skrećemo pogled sa đardina koji svježinom i mirisom popunjavaju krajolik.
Kažemo ne stidimo se jer nismo voajeri. Imamo osjećaj da smo u Luvru ili Pardu; ma ne ni tamo;već u nekom muzeju samo nebu znanom. Gledamo pramajku Evu koja sa čednošću one druge majke Marije prilazi vodi i uranja se i gubi njoj.
Ulazak u vodu mijenja sve. Nestaje grlica krhka i javlja se labudica. Sve radost i zanos ovog svijeta je tu. Labudica bijela je razigrana i pohotna Eva koja sa vodom ljubav vodi prvi put i nimalo se ne stidi. Čini se da ima boli.Da li se sa žaljenjem sječa raja.Kto to zna.
Režiser je doziva,kaže ispucali smo film .Vremena 1933. g. su bila kokuzna . Hedvigu nije briga,hoće da uživa . Na njenoj strani je Eva i Keslerova. Hoće da se igraju i jure. Matrija je malo zatečena i u nedoumici. Možda sve ovo nije vrijedno neba. Uzalud se brinula
Ovo su savim naivne i dječije poetske scene i predstavljaju najpitkiji dio filma.
A oni nama bez imalo stida : erotika.
Erotika je u vašim umovima ,odgovaramo im ;estete koji su o ljepoti učili od žena.
Ameri se namah zaljubili u našu krasoticu i priveli je preko bare sebi.
Očarala ih se “najlješa žena Evrope”. Kažu joj; sada si Hedi Lamar ,američka glumica.Tako oni rade. Ukradu,premijene ime i etiketu i svojataju.
“Najljepša žena Evrope tog vremena“je imala šta pokazati.Vjerujemo da je mnoga srca slomila.Naše nije,samo ga je dojmila.
Nismo imali prilike pogledati ostale žene Evrope te epohe tako da ne možemo suditi o tačnosti navoda.Ali bila je prelijepa po mjerilima svih epoha.
Ќе ви кажам два-три збора
Така беше ко сто мора
Една зима – ѕивра ладна
Тој ко птица дојде гладна
Немав ништо да му дадам
Жолта дуња, бело грозје
Немав зборој да го лажам
Морав само да му кажам
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Како река сум
Река без вода
Како мајка сум
Мајка без рода
Како песна сум
Песна без зборови
За тебе сѐ уште неиспеана
Не знам зошто
Не знам кога
За нас двајца нема Бога
Беше гром од ведро небо
Цел ден мислам јас на него
Немав ништо да му дадам
Освен малку горка тага
Немав зборој да го лажам
Морав само да му кажам
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Јас сум ангел знај
Ангел без крила
Модро небо сум
Небо без птица
Само жена сум
Жена без љубов
е несреќна жена
Ти бегај, бегај од мене
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Бегај од мене, птицо малечка
Ptico malecka
Reći ću vam dvije tri riječi
Bilo je kao stotinu mora
Jedne zime – jako hladne
Došao je poput ptice gladan
Nisam mu imala što dati
Dunja žuta, grožđe bijelo
Nisam imala riječi da ga lažem
Morala sam mu samo reći
Makni se od mene, ptičice
Bježi na vrijeme nisam za tebe
Ja sam poput rijeke
Rijeka bez vode
Ja sam poput majke
Majka bez roda
Ja sam poput pjesme
Pjesma bez riječi
Još uvijek neispjevana za tebe
ne znam zašto
ne znam zbog čega
za nas dvoje nema Boga
Bio je to grom iz vedra neba
Cijeli dan razmišljam o njemu
Nisam mu imala što dati
Osim male gorke tuge
Nisam imala riječi da bih ga lagala
Morala sam mu samo reći
Bježi se od mene, ptičice
Trči na vrijeme nisam za tebe
Znaj anđeo sam
Anđeo bez krila
Ja sam plavo nebo
Nebo bez ptica
Ja sam samo žena
Žena bez ljubavi
nesrećna žene
Bježiš, bježi od mene
Makni se od mene, ptičice
Bježi dok je vrijeme nisam za tebe
Bježi od mene, ptičice
Trči dok vrijeme nisam za tebe
Makni se od mene, ptičice
Danas je još jedan svježi Februarski dan 2026 .poslije obilne kiše.
Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2026. godina po bilo kome, ili bilo čemu.
Nekome je to prva , nekom luda tinejđerska, nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti 511, 666. ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektnijih prethodnika i potomaka.
Ono tada su ljudi mogli nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.
Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša, čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.
Šta to? Kontate vi.
Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.
Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.
Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:
-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente podave podave .
Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas je 125, dan u godini. Po računici koju nismo blesimetrom skontali, do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.
Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.
Pa vi vidite šta vam je raditi. Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.
Što bi poete rekle:
Snijeg pade na behar na voće.
U prevodu:
Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.
I tako to.
Ne boj se kaži mi
Vidim ne laži mi
Piše ti sve u očima
Dobro te poznajem
Tajne ti odajem
I ti to znaš?
Srce je kolijevka
I ti si dovijeka
Jedino ‘to mu daje san
Još malo ostani
Samo me zagrli
I šapni mi
Šapni mi Šapni mi tu
Mjesec je na jastuku
Šapni mi Šapni
Tako da znam
Ljepše smije nego ja
Šapni mi šapni mi sve
Više nemam te zar ne
Šapni mi Šapni
Da te ne čuju svi
Koga sada ljubiš ti
Umjesto kišr pada snijeg.
Umjesto bjeline sivilo.
I tako dan za danom.
Al znam ,
Sutra će biti lijep dan
Obojen mirisom proljeća.
Svjetliji.
Ti ćeš biti u njemu
ljubavi jedina.
Touch my soul
and fierce thy way
I'll never live in darkness
again…
Touch my soul
Release me
I need you!
Touch my soul
Teach me to love
Love has a way
a feeling they say.
Touch my soul
Teach me, teach me
to love.
When silence will speak
I know you are near.
Haa, I need you
Haa, I need you
Haa, Haa, I need you
Haa, I need you, Haa
My hungry heart
needs some love
for going on
and living
My hungry heart
needs some touch
to realise
what love is.
Touch my soul
Teach me, teach me
to love.
When silence will speak
I know you are near.
My hungry heart
needs some love
for going on
and living
My hungry heart
needs some touch
to realise
what love is.
Dodirni mi dušu
Dodirni mi dušu
Dodirni mi dušu
I uputi me svojom žestinom
Nikad neću živeti u tami
Opet …
Dodirni mi dušu
Oslobodi me
Trebam te!
Dodirni mi dušu
Nauči me da volim
Ljubav ima način
Osećaji sve govore
Dodirni mi dušu
Uči me, nauči me
da volim
Kad tišina progovori
Znaću da si blizu.
Haa, trebaš mi
Haa, trebaš mi
Haa, Haa, trebaš mi
Haa, trebaš mi, Haa
Moje gladno srce
Treba malo ljubavi
Da nastavi
I živi
Moje gladno srce
Treba malo dodira
Da shvatim
Šta je ljubav.
Dodirni mi dušu
Uči me, nauči me
Da volim.
Kad tišina progovori
Znam da si blizu.
Moje gladno srce
Treba malo ljubavi
Da nastavi
I živi
Moje gladno srce
Treba malo dodira
Da shvatim
Šta je ljubav.
Dom svoj sam odsanjala.
Šarene prostirke, njegove dolaske.
Čokoladu po džepovima, na oknima bijele dane.
I kad svane kave bijele.
Oproštaje pred vratima.
Praznike i nedelje,
paketiće ispod miške;
miris sapuna i ljiljana, malo svađe
i velike ruke muške.
Mirenja i pomirenja
preko dečijih poljubaca.
Tople vode subotama.
Žute kvake na vratima.
Sve sam tako odsanjala ulicama.
