Neko nježan
i uman
jednom mi reče
kad žele ljubav ubiti
a kao ne žele da povrijede
samo je stave na čekanje
ah da sad se sjetih
reče to Maksumče
u nestanku svom
No comments
Daily Archives: 9. Februara 2026.
Drugi način – Lile su kiše / Song Lyrics
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema,
i onda si znala šaputati dugo bez kraja
dragi, i sutra bit ću tvoja.
Čudna je tama, tebi ni traga,
samo pustinja stara.
Nekog trebam ja,
bilo da si ti
neka, druga moja sreća
da nisam sam –
sve mi značiš ti.
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema…
…na pločniku mrtva priroda,
mrtvim bojama uprljan kist,
još jedna je moja ljubav
uvela kao žuti list.
Znam, dug put me čeka
životu dok pronađem sklad,
a bio sam tako blizu cilja…
…Svrativši nedavno na stari grad.
Sjećaš li se dana kada smo se sreli
na starom gradu
okruženi oronulim zidovima katedrale,
obasjani sjajem svijeća,
povezani muzikom.
Opet sam ovdje,
opet slušam Baha,
gdje si ti…?
Da li je trebalo da kažem tad
da svratiš opet na stari grad?
Te blijede slike katedrale sive,
igra svijetla, vizija
vedra i naga kao val.
Zaboravio sam Baha u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen,
suze trag, pogled blag.
Od tonova čudnih rodi se glas
i tvoja duša dobi stas,
laka kao san,
nježne ruke tople kao dah
i jedan tango, dodir plah,
svijet od svijeća, ruke od papira,
slika sreće i sjećanja,
plamen svijeća, zvona zvuk.
Bijeli dan i dodir grub
opet sna i jave rub,
nad mojom glavom ptica guk,
oblaci, nebo i dugi put…
Ljermontov – GOSPOĐICI . .
Lepotom ti me ne privlači!
Moj duh se gasi i stari.
Ah! mnogo leta pogled jači
Već umom mojim gospodari! …
Moj duh se gasi i stari.
Ah! mnogo leta pogled jači
Već umom mojim gospodari! …
Zbog njega svet sav zaboravih,
Za onaj tren nezaboravni;
I sad sam kao prosjak pravi,
Usamljen lutam, tuđin davni.
Ko putnik kad u noći mrkloj
Ugleda oganj gde se vije,
Pojuri za njim… segne rukom
I – svrši usred provalije! …
I subota je dan za bubanje / Dnevni igrikaza na dan 9. Februar/Veljača
Danas je Ponedeljak 9. veljača/februar 2026. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.
Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje , do kraha ovog najnovijeg vakta.
A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo još 325 dana.
Tko će ga znati?
Po raznim kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.
Današnji dan odlućio da bude od oo oo pa sve do 00 00 ; ako nas sjećanje ne vara.
Danas je Četvrtak, jalijaši bi rekli zrna , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali. Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.
I vikend je skoro pred nama. A čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja jko i četvrtak udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan – udrani.
Kako udarni?
Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.
Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.
Joj levata, majko moja.
Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite ga kući . Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.
I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija , a život dostojniji življenja.
Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitav bogovjetni život. I Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vode vječno teku .
I neka su. Šta bi mi blentovije radili da nam ih iz raja nisu poslali. Ne smijemo ni pomisliti.
Što bi poete rekle:
Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.
U prevodu:
-Ne mo'š joj pera odbiti.
Istina se ne može sakriti
Uvijek akturelno
Iz Arhiva
BY ADMIN9. FEBRUARA 2020.ONI NAMA, MI NJIMA
https://www.facebook.com/milojkopantictvreporter/videos/198016297793459/
Šest godina pričamo o ovome , što je časni i istinoljubivi čovjek Milojko Pantić skraćeno progovorio u jednom dahu.
Niko se ne obazire.
Riječi istine niko ne želi da primi.
Čak ni oni kojima se prvestveno obraćamo;
Gladni,goli,bosi ,opljačkani ,orobljeni i porobljeni narodi!
Fašističko, mafijačka bagra i fukara im naopaku svezala i smotala mozak i sada je ko fišek košpica.
Ima ga , možda je ukusan , ali ga nestane u desetak minuta laži potčinjenih, kupljenih i grlatih medija.
U Bosni se dešava samo nastavak zamisli Milošević – Tudžman , kroz nacistički savez oblokane
Kitarović i pederastog Vučića,i poltrone pijačarsku bagru i robijaškog piceka, Dodik – Čovič, kojim su
se svesrdno priključili golje i robijaši Izetiji i njihov klan.
Pogan i fukara učini sve da se narodi Jugoslavije nepovratno zamrze , a u sjeni toga oni uporno 30
(trideset ) godina, uporno i iznova dogovaraju preraspodjeluvlasti za nove pljačke i daljem
potčinjavanju naroda zasnovanoj na mržnji i “nacionalnom” jedinstvu .
A narodi klepnuli ušima, muče i neprijatelja traže u susjednom “toru”.
Nismo sudije, ali goru vlast od ove nisu zaslužili, jer gore nema.
Smrt fašizmu, Sloboda narodu.
Neka je vječna hvala i slava Josipu Brozu Titu.
Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03
Bosna zemlja Božije Milosti – Galerijau 14 02
Autor
Hajro Šabanadžović
Životoslik Meri Cetinić II verzija Životoslik Meri Cetinić III verzija
Životoslik Meri Cetinić IV verzija Milozvučni velovi
Zavodljivo plavo oko Plave ruže
Galerija Zamak Yossemin X
Autor
Hajro Šabanadžović
Tirkizna bajka
Tango zvani čežnja
Plavetni ledenjaci
Jutarnja šema
Plavo i nježno
Iskrice u sivilu svakodnevnice
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Niko ne zna koliko si me voljele
Bleki – Tuga ne stanuje ovdje
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu Čednosti desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
neda oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
krv potocima vrije
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Bleki – Samo ti
A dalazim kroz noć
iako znam ko si ti
šta nudiš
sjenko moja
nesanico
mojih damara
i nikad neće proći
tvoga tijela sjaj
u mojim skutima
i kad ne bude mene
anđeli će ti pjevati
volio je žene firaunku
suncem obasjanu
a lišće šumjeti
samo ti
ti ti
smo ti