Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

violetna-misterija   plisani-dodiri

Violetna misterija                                                                   Plišani dodiri

travnjak-obasjan-nocu  ples-svjetlosti

Travnjak obasjan noću                                                   Ples svjetlosti

dugini-zastori   bura-u-suncanom-danu

Dugini zastori                                                                     Bura u sunčanom danu

dan-radovanjadan-radovanja-ii

Dan radovanja

violetno-gore-i-dole   mjesecevi-velovi

Violetno gore i dole                                                     Mjesečevi velovi

azurna-tisina   krhki-dan

Azurna tišina                                                                 Krhki dan

zar-ptica  slava-stvoritelju

Žar ptica                                                                           Slava stvoritelju

Bleki – Putovanje po tragovima jedne čedne duše

 

 

 

 

Mila

Hvala Ti na slici

Molim te budi strpljiva

Ti  , oprosti mi ako griješim

 

Htjedoh  ti pričati o impresiji

koju tvoje slika prinosi mojim čulima

 

a shvatih   to su riječi neukih

nisam od njih

damar   ti znam

htjedoh reći dušu

orhidejo sjajna

a dato mi je malo znanja

o tebi

jer tako želiš

 

Kako započeti putovanje a nemati početka?

Nemoguće!

Danima gledah i sliku i ne nalazih početka.

 

Odustah.

Skoro.

Jer usnih…

 

Jedna Bijela gospođica

u san mi dođe

zasjeni me dobrotom i iskrenošću

dražesnom,

elegancijom  skromnosti

 

za ruku me primi

ne reče

više osjetih misao

zagledaj se u moje oči

potom pogledaj u sliku

suza moja

pričaće ti priču

 

Naivan kao uvijek

pogledah sliku

ona titra i mijenja se

začuđen okrenuh se

da pitam…

 

Ona koja sanja nestade nestade

kao Poova Anabel Lee

ne uspjeh da joj kažem Ti

a to govorim samo onima koje volim

 

Jedna druga dama

slikarka duše

Profesorica moga šegrtovanja o životu

u nekim vremenima  pređašnjim

kojoj sam godinama govorio Ti

i volim Te

me učila životu i slikama

 

Ima slika i slika

najljepše su one proročke

Umjetnica ih završi

u srcu joj nježnost

jer bol je svoju izlila

rodilo se još još jedno čedo

odrastanjem o ljubavi nekoj da priča

 

molim

ležaljku  prihvati

najpogodnija je snovima

Bijela gospođice

 

dok nevinost spava

slika se mijenja i raste

 

i vidjeh

ljubav veliku

i osjetih tugu

ogromnu

jer bajka prastara

počinje da priča

 

bila jednom ljubav jedna

za malo savršena

ali nezavršena

 

iz jedna čaše kristalne

dva su cvijeta

život pila

 

jedna čaša od kristala

jantara i žada

u violet ljubavi uranja

 

jedna čaša zlaćana od radosti

dva cvijeta

zelenih korijena

 

dva su cvijeta prelijepa

jedan od srca

krvlju rumeni

 

dva su cvijeta bezbrižna

drugi  od bježanja

trnjem posvećeni

 

jedan cvijet je kreposni

od nježnosti

tišine što  snije

 

drugi cvijet je  nevjerni

od lutanja

putanjama brda prelama

čaša  ljubavna  ispijena

na dna svjetlosti

duše jedne tanane

 

zaljubljena

neslomljena

salomljena

 

violet voljeti je zaboli

od  bola poludi

kapljice tuge zarobi

 

iznad čaše velikih nadanja

okamenjene gromade bitiše

u nježnosti  purpura

 

od čaše ispijene

od violeta boli

okamenjene gromade purpura

razli se nebo plavetno

 

nebo plavetno

njene duše nevine

u led se pretvori

led u redovima

bol u kolonama

očiju zatvorenih

ona dobrotom vlada

 

smjernost  usud

bila jednom ljubav jedna

ostala je cura čedna

žena divna

djevojčica mila

krhka srna

u istini bola

ljubav davnu sniva

 

ne virujte neukom

prorok

nevira ni

 

a ća mu ga znan

nisan kritik

sanjar san

 

samo jubav svuda

radovanje tristeccu

vidim snim

 

 

 

 


												

Basna o Noju

 

Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo. Tražile  tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .

Kažu one;  makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati.  Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i  zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja. A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom  glađu. Možda ima, onako figurativno, ali  sa njegovom alavom  izabranom  ribicom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.

Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj,  u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,  ništa  i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miša poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade  od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav.  Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.

Mogo bi ja,  kaže Baška Baša, nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.

 

P

Bleki – Došla si

 

 

Dugo razmišljamo da li je primjerno sada pristaviti ovaj zapis,

kada je rana još jako svježa, a konci nisu izvađeni,

ili ga ostaviti za neka potonja , misaonija vremena.

 

A opet,sve nešto mnijemo ,čovjek je stvoren od žurbe i zaborava,

a ponekad od iznenadnih nestajanja.

 

Često razmišljamo kakav je taj osjećaj nekamo pripadati,

nevremenom zaboravivši kako to izgleda.

 

Pomislimo , Galerija će biti mjesto koje se može pripadati.

Jedno vrijeme je i bila.Dok si ti bila u njoj.

Ali, morio nas osjećaj privremenosti.

I bilo je neizbježno.

Lepršave grlice moraju tragati pute  svoje .

Otišla si.

 

Zaledili smo se. I slikar i pjesnik. Napose dobri čovjek.

Bili smo tri kristalne statue.

Stajali na vrhu stepenica i čekali da nas tvoja misao čušne.

 

Imali smo samo par zajedničkih poveznica:

-Sjećanje na tebe , slike, par ukosnica,jedan kalendar,

jedna čioda, nekoliko zagubljenih staklenih krhotina, nešto zapisa i mnogo…

 

Vrijeme nije teklo. Samo se praznina njihala i postaja sve dublja.

U početku smo osluškivali hoće li zacvrkutati umilni glasić:

-Ja došla.

Nisi dolazila.

 

Ja sam vrtio glavom, a Galerija je odmahivala:

-D'bro.Dobro.Doći će.

Ne znam zašto, ali vjerovao sam joj.

 

I onda kolovoza jedne odgovornije  godine čusmo:

-Ja došla.

 

Odgovorismo:

D'bro , dobro…dobro nam došla.

(Morali smo upotrebiti riječi hroničara. Jer to smo postali.

Bilježnici protoka praznog vremena.)

 

Vjeruješ nam na riječ , jer osjetila si;

i Galerija i mi smo se istog trenutka odmrzli,

procvjetali i zasijali tugom.

Naša Djevojčica je znala da je trebamo i došla je.

 

Nećemo reći u zadnji čas, jer čitav život je pred njom.

Ali reći ćemo, nikad nije ni odlazila,

jer nama njeno srce pripada.

 

O,  kada kažemo volimo te, ne plašimo se ljudi.

A ti ne boj se. Ne bi bilo pošteno.

I zato navrati, pođeđe , ili još samo jedared .

Kad vakat bude za oproštaj .

 

Tako ti je mala moja,

Bog je milostiv.

 






												

Bleki – Ljuljačka trešnjinog behara

Nevinost

Rubinova fantazija

Čarolija sutona

Stablo

Poslijednja molitva

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara onog ljeta Gospodnjeg

koje nikako da mine a si ti

čedna  u bijeloj vjenčanici

prozirnom  nebu   hitala

 

Sunce nisko polegnuto na rubinovom nebu

kroz krošnje ti miluje kose ruste

oreol anđela il svetice blještiš

a moje srce ljepotom sleđeno drhti

boji se  uže će ko život pući

 

Mnogo ljeta Gospodnjih minu

obojenih onom  sa kojom  ljuljačka leluja

ispod onog istog rubinovog neba i Sunca

iako  trešnja oronula raspukla se davno već

ćutim tvoj  smijeh a me ljubavlju doziva

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara a ja  klečim

na kiši kraj puteva

što steru vrijeme

molim se

zaboravu da mi te vrati

 

Bože ljubavi  i milosti

oprosti mi  tugu moju

život je prelijep

vraća sve

i behar i ljubav

i nerazbor

 

 






												

Dragutin Tadijanović: Miris Ljiljana





Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.

Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.

Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava. I smiješi se.

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Miriše.






												

Od zlog  oca i pokvarene matere/Igrokaz na dan 19. novembar/studeni

Danas je srijeda  19. novembar/studeni, 323. dan  posilne 2025. Do kraja godine preostalo je još  42 dana.

Vrlo tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.

A oni nama o tankoćutnosti.

Kao da znaju šta je to!?

Da znaju, ne bi im pučanstvo svake mikrosekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka masna psovka.

Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri.  Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku ,nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori , pogančeri i ubice.

Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež i garibi. Misle da  vjekovnu glad očeva svojih  mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.

Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.

Ništa dobrog od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece.  nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu  imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.

Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i  pljačkaju.

A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada, jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove  sa Ebu Lehebom pušu.

A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?

Nešto vrlo strašno i pakleno.

Što bi poete rekle:

Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zlog  oca i pokvarene matere.

U prevodu:

Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali  ima jedna mala razlika;recimo otklon. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.

Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio bi još bolji. A hoće. Protokom vremena  tijelo narodskih katila samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu, jal paklenu vrućinu. I tako skonča.Pitajte umrle krvnike, mrzitelje i djelčitelje Bosne. ne možemo reći pokojne ili rahmetli , jer sami sebi su odredili vječni nespokoj i vječni roštilj.

Smrt je mnogo bliža nego se misli

 

 

Ah, te životinje.

Prelijepe , umiljate i nepredvidljive.

A mogu biti i malene a ubitačne.

O mnogima ne razmišljamo kao potencijalnim uubicama.

Mnoge nas mimoiđu, a da nismo ni primjetili da nas je smrt za dlaku mimoišla.

A opet , nisu ubilački nastrojene. Samo odbrambeno.

Ljudi iznova dokazuju da su i imbecili i najkrvoločnije zvijeri na ovom dunjaluku.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

violetno-gore-i-dole   azurna-tisina

Violetno gore i dolje                                                                 Azurna tišina

 

 

dan-radovanjadan-radovanja-ii

Dan radovanja

 

mjesecevi-velovi   travnjak-obasjan-nocu

Mjesečevi velovi                                                            Travnjak obasjan noću