To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobjegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Ljepa maska se promjenila, ali, kao i uvijek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje riječi koje je koristio oštri sever da opjeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mjera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamili su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donjela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sjećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije vidjela.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.
Cvijetni san
Violetni san
Ljubavno lelujanje
Iza vrata snova
zaključavam
kap istine
krhku ružu
da ne odluta
iz duše moje
a ja
uprtim
dašak nevinosti
i tko da zna
Nebeska ruža
Danas je dan za ljubav i radost. Kao i svi dani u životu.
Poklonite jedni drugima koju lepršavu riječ,koji mirisni cvijet.
Zagrlite one koji su pored vas. Recite im da ih volite.
Onima koji su malo dalje poručite da mislite na njih. Pošaljite im riječi milosti , ljubavi i nježnosti.
Ako sijete dobro i ljubav , oni će vam se vratiti.
Sjetite se Blekija:
Ako ljubav u srcu osjećaš ,
šta će ti više.
Sve ostalo će se posložiti.
Dobro , on je mahalaš i vi odmah pomislite kaao je njegovo posložiti višeslojna i višeznačna riječ.
Pa šta?
Šta ima toliko loše u toj višeslojnosti i slaganju? Ako ćemo iskreno , to slaganje samo ljubavlju, milovanju i milošću odiše:
Eh, da mi se posložiti sa ljepotom
a je u srcu nježnošću nosim.
No, to je stih za neku drugu bajku.
Što bi peote rekli:
Ljubav nije san ,
ljubav je svaki dan.
U prevodu:
E, vala , mogli bi i vi nešto prevesti , a ne samo se preslagati.
Jube mila.
Kada se budem opraštao ja pjevaću ti o ljubavi i životu ,
i zamoliću druge da ti pjevaju o ljubavi oprostu i odlasku.
Niko ne zna zašto se nešto dešava, slijedom kojim se dešava.
U nebeskoj harmoniji svako , pa čak i najbolnije Zašto? ima svoje Zato!.
Ali voljene u nestanku najmilijih najviše boli upravo neznanje tog zašto i zato.
A onda shvatimo da nismo previše zatečeni viješću da je naš Dobri Čovjek usnio.
Malo tužniji jesmo , ne previše. Jer …
Tako odlaze dobri ljudi. Tiho , mirno , dostojanstveno. I iznenada.
Sada ih vidiš sa blagim osmjehom na licu, dobrotom u očima , ljubavlju u srcu i nježnošću u rukama , plemenitošću u duši , a već tren poslije usniju .
Dok ezan miruje , zvono katedralskog tornja skoro nijemo otkucava ponoćnu uru , a Nebo ih sebi pozove , da tamo sanjaju neke nedosanjane snove.
I u odlasku svome Dobri se mole , da praznina koju ostavljaju neće previše boljeti voljene, jer živjelo se i voljelo. Radovalo i milovalo.
Nas je život nekako ” naučio ” da u svakom “nestajanju” i bolu , ljubav i život slavimo.
Ne znamo zašto , iako nije baš vrijeme za poeziju i muziku , u nama se javljaju sjećanja i neke slike koje iskre uz pjesme koje nam , zaista , sasvim nenadano odjekuju u mislima.
Slutimo da ih Dobri šalje voljenoj Ženi , da premosti nenadane sate bolne i neutješne praznine, koji se javiše nakon vijeka ispunjenog života.
Djeva u bijelom
snena od dodira
raznježena od davanja
lebdi tišinom purpurnog svitanja
reče joj
ti si moje more Jadransko
more plavetno more beskrajno
dok se plavet njena talasala
poslušna kao uzburkano more
Prvo se javi kristalni Biserin glas i krik:
…Nikad više, milo moje, nikad više!…
Nikad više onog leta,
nema zašto cvet da cveta. …
Otišlo je, milo moje, otišlo je!…
U mislima bdije lik umorne i tužne žene u crnom, sa šeširom i koprenom , čija se krhka ramene , prigušenim jecajima tresu , dok crni flor prinosi usnama i bolnom srcu svom.
Ova njena noć nije za tango
draga mi je tužna
boli je život
a ne bi trebao
prelijepa je
dahom proljeća diše
ljetni plam joj venama teče
raskoš jeseni boji joj dušu
čednost zime je njena bol
a sve se stopilo sa rosom
rijetke rubinove ruže
prelijepog tijela u cvatu
dok večeras sanja dragog
koji je skršio ljubav njenu
za par nebeskih oblaka
ne večeras nikako nije noć za tango
Taman se prvi glas gubi i muzika tiša, javi se recital pjesnika Dedića …
Nisam ti dospio reći
Što si mi sve dala,
Sada je već kasno,
Al’ mislim da si znala….
Eh da si mi vjerovala
ti bi meni srce dala
a ja bih ti odao veliku tajnu
samo jednom se živi…
Da , znala je ljepota mila ! Žene uvijek znaju kada su dušom i srcem neizmjerno , za čitav život , voljene.
Kao muzika stara
život priča
u kosi njenoj
srebreni mjesec se zapleo
osmijeh zvjedica na usne položio
grudi joj se nemirno bibaju
kao lahoraca nježnog let
grč obnaženom nevinošću vrišti
Zatim se u sjećanje uvlači krajolik mora Jadranskog , mora dubokog , poput neba dalmatinskog plavetnog i prelijepog , ponekad gorkog. A usud djeva , labudica bijela i garava , zaleđena u pokretu , zaleđena u vremenu , kraj jezera suza i boli , iz oka jednu suzu gorku pušta , da joj niz lice slazi , dok glas onog dugokosog ubija um:
…Ti ne plači koju jubin tako
život da bi za još uru s tobom
nije ovo partenca od voje
jube moja, dušo, duše moje…
u bajci
šta je snivan
ima jedno poje
posađeno maslinan
gori,
više mista
priko ceste i pruge,
kamenon gromadon štićeno
od bure sa sjevera,
šikaron zareslo tuđe poje
na zapadu
neda vitru da ga tuče,
od istoka sunce ga zoron ranon
obasjava, miluje
i grije,
a more mu lelujavo,
s juga,
miris slani kapi donosi
u litnjoj vrelini sutona
Ne ide nam ovo opraštanje od dobrog čovika kaki je to u narodu običaj . Ali nismo krivi ća nas njegova muzika tura u sićanja lipoga života , ća ga je vridilo živit, ća ga triba štovat i za kim ne triba žalit, jer bija je , ća ga morbin slutidite : prilip.
I ća očekivat od artišta Dobrog nego da će potpuri i svoj odlazak završiti sa svojim vjernim prijateljima, sarajavskom rajom, koja ga gore čeka.
Kemica uzima gitaru i kotrlja napolitanski sevdah kroz noć punu blistavih zvjezdica koje ljubav slave:
…Dušo moja, i kada krenem
Tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene
Ostalo s tobom da te prati
Ostalo s tobom da te ljubi
Kad budeš sama i bude zima…
Odlazeći čovjek otkida lati stihova poklonjenih jednoj djevi , u nestvarnoj Galerija Bosna zemlja Božije milosti:
volim te ludice mila
oprostićeš
mi umor moj
na počinak moram poć
oćuti nam nevinost svitanja naših
i molim te
ne vlaži lice rosom
kunem se
ja čekaću te
I sasvim normalno , za kraj prijatelji Davorin i Indexi i nježna balada skladana za ovi neveseli čas njihove nikad završene ljubavne poeme.
Pimpek podiže ,ovaj put umjesto klipače , čašu sa kurvazijeom i nazdravlja. Čaršijac i mahalaš u njemu ,imputira da je život ponekad sličan prefiksu u imenu oporog pića.I pjeva:
Idi sad, druže moj
ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj divi
putu mom tu je kraj
umoran ovdje ja ću stati, želim mir
Kad ne bude mene
kad me skriju paprati, travke i šaš
kad ne bude mene
ljubit’ ću je pjesmama svojim…
Niko nije znao da je Dobri srcem i dušom pisao prelijepe ljubavne pjesme samo za nju , jedinu ljubav svoga života.
Niko ne zna koliko sam te volio.
Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ti odlaziš
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelom bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Ja , eto , voljno i skoro od riječi do riječi , prenesoh poruke koje dobri čovjek posla voljenoj ženi . Osim jedne. Njom će je , kao i uvik , djetinje , nježno i mazno , u noćima dugim i hladnim , u snu grliti i grijati :
“Ti ne brini i ne plači dušo duše moje
dobro sam, nisam sam , ima nas dvoje
dva dječaka tvoja koja pomno paze na tebe
ljubavlju ne damo da ti vrime ledom srce zebe.”
A danas je kao i obično sunčan i prelijep dan , kao stvoren za tugu i bol , ktomu i za sjećanje i ljubav.
Dan sa snovima
leprša
Tišina sni
i kad kiša pada
i kad tuga bane
život je prelijep
ponekad bolan
i pitaš se
a gdje sam ja
jer
sutra je novi dan
uvijek sunčan nasmijan
Neka je blagoslov i mir Božiji s tobom , dobri čovječe !
*
( Nadam se da će nam se oprostiti ako se neka greška ili nesuvislost potkrala i što smo dio te pjesme objavili za kraj ovog sjećanja.)
Nevidljivi valeri tonova
što damarima biju
iznjedre bol do mučnine
spajajući vapijući
jedvačujni
a tako prodoran
kristalno čist krik
tegobnog derta.
Krik istine i bola
satkan od nježnih suglasja ljubavi
mirisa sevdaha
sjetne čežnje
biserne školjke žalosti i tuge
neočekivano rodi glas.
U jadu vremena,
u jadu jada,
u jadu sjemena,
u jadu pada,
suze i bola
ljubavnice i prijateljice,
golubice i grlice,
princeze milosti,
karaljice vrišteče boli
rodi se glas
Marije Frke Frkice
mile djevojčice
kao pahulja bijelih kristalni let.
I pad je let poručuje pjesnik.
U padu leta je ljubavi svijet
dodaje ljubavnik njen.
Kad me ti gledas postajem sva lepa
kao trava koju umiva rosa
I kad sidjem niz reku, visoke trske
nece prepoznati moje slavno lice.
Stidim se svojih zalosnih usta,
svog razbitog glasa, svojih grubih kolena.
Sada kad si dosao i kad si me video
osetih da sam jadna i da sam posve gola.
Nijednu stenu na putu nisi sreo
tako golu pred jutarnjom svetloscu,
ko sto je ova zena koju si pogledao,
kad si zacuo vedro pevanje.
Ucutacu zbog ljudi sto prolaze,
da ne bi mozda primetili moju srecu
po sjaju sto izbija iz mog visokog cela
ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noc je na travu se spustila rosa,
gledaj me otvoreno i govori blago
jer vec ujutro, silazeci niz reku,
ona koju si ljubio odnece lepotu.
Danas je nedelja , 16. Novembar / Studeni plaho predvidljive 2025.godine .
Konstelacija dana: 320. se preselilo u zatišje, 45 se sprema na jednogodišnji počinak.
Ljudi nas izluđuju višom svrhom.
Viša svrha!
Da vidimo šta je to viša svrha?
Ako odeš u Visoko ti si postigao višu svrhu, jer si se popeo na najveće i najstarije piramide ikad zasađene čovječijom rukom.
Kada smo došli na vrh , odjednom nam neka energija smutila mozak. Namah smo se malo zabrinuli za svoje umne sposobnosti. Mi stvari krstimo i po svom nahođenju vidimo . ali mislimo da to ponekad i nije preporučljivo.
Tako smo za sofizam mislili da je to turanje izuvenih nogu na sofu. Đe'š ba ubučen u kuću ulećet. Nije higijenski , a i papanski je , da se ne lažemo i paganski bljutavo.
Paradoks je skonto neki glupak , k'o da mi ne znamo da nam trebaju pare za doxu. A on ga do besvjesti vrti tražeći višu svrhu. Jetimu jadni , iskompleksirani mater te nije rodila da joj kvazi paradoksima siluješ jezik.
Za eklektičku filozofiju smo mislili da je izmislio neki elektičar. Nema veze sa vodom , ali ako je dirneš strefi te struje. Stvar slobodnog izbora.
Letologiju smo opet skontali kao nauku o let lampama. Ako nekog mlatneš ili ošuriš let lampom on zaboravi bilo koje sjećanje i riječi za uobičajen način govora i nauku .
Onda , dok smo silazili sa osunčane strane piramide sunca, pomislimo da je bolje da nas mrze zbog onoga što jesmo , nego da nas vole zbog onog što nismo.
I nasmijemo se sami sebi. Ko da je nama stalo da nas bilo ko od hablečina i levata voli. Zato nikad ne poklanjamo tuberoze , radi TBC . Sigurno je siigurno što bi rekla opatice.
A odavno smo skontali da nas ženske vole. Valjda radi Visokog i piramida.
Što bi poete rekle:
Pi ( 3, 14) je zakon.
U prevodu:
Pi’ ne pio , doći ćeš na njen izvor jer je E + mc2
Valja ova rajo ?
Donald Trump je onomad optužio Hillary Clinton i Baracka Obamu da su stvorili ISIS
Kada je ISIS zaprijetio da će uništiti zatvore u Saudijskoj Arabiji , oglasio se ćelavi kauboj. Dobro, nije ćelav u smislu kosmatosti . ugrađuje kosu. Ali ćelav je u mozgu. Tamo se ne može platiti ugradnje bilo čega. Da bi se nešto u ugradilo treba imati podlogu. U Trumpa toga nema.
Pretendent za republikanskog kandidata za predstojeće predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama Donald Trump je na predizbornom skupu u gradu Biloxi u Mississippiju optužio američkog predsjednika Baracka Obamu i svoju oponenticu iz reda demokrata Hillary Clinton da su odgovorni za uspon terorističke organizacije ISIS, javila je Anadolu Agency (AA).
Nije to ništa novo za ovog nepristojnog i nepismenog kauboja koji je do ženske stvari dolazi franšizom za izbor Miss USA i za izbor Miss Universe ili plaćanjem prostitutki. I uspio je,iz trećeg pokušaja.Njegova treća žena je Melanija je u to vreme bila i deo “Trump Model Management”.U prethodna dva slučaja nije uspio i morao se oženiti jednom seljančicom i nekom nedefinisanom ženom.
Ova Melanija je naših kulturnih prtostora rod.Mislimo to i bukvalno i fizički.Godišta je 1970.-og, a prezimena Knavs.
Konzilij Deba,Lenji i bjelavski tovariši se dobro bakćali krajem sedamdesetih sa slovenačkim tovarišicama.Zapravo one ludjele za njima pa ih Slovenci u ludare i prevazgojne zavode slali.Jedna od njih se prezivala Knavs .Ime nije važno.Mi smo đentlmeni.
Liči nam Melanija i na lenjog i na Debu,malo i na Hercu,a dosta na Baška Bašu.Jedino nije mrgud ko Mojsije in brkata ko Oma.Ali sin joj pljuniti Oma.Nečemo joj mater u ovu priču petljat.Dakle djevojka sa štrafte,modne dakako,manekenka ukrala srce kauboja.Nije to u Americi ništa čudno.Ima ih skoro pa transvestiti ,a u utrkama su.
Zamislite mi nešto skontali.Njoj četrdeset pet godina.U ženskom smislu puterica.On stariji od njenog oca i matere,dakle đuturum.Kaže Deba, da je vala i deset vijagri u jednom pakovanju sručil u bedasti blesimetar, ne mre ti taj Mojcinom svrabežu opepeljit. Moramo mu vjerovati. On je stručnjak za takarli poeme. I mojce; dakako.
Nekad kada je bio mali miš,mi skontali da će kauboj postati veliki igrač.Ali nije.I on kao i George Buš je samo potrčko , ili kavaz po bosanski , bilderbeg grupi i trilateralcima, i napose cionistima.I opasno im šteti.Daje izjave koje skreću pažnju na kralja Midu i Saudi Aramco. Sreća Mida se u međuvremenu preselio u pržun.
Kad god se pomenu teroristi normalan svijet prvo pomisli na petrodolar i preteće građevinare.Oni ih osnivaju i finansiraju.Jadna američka vlada samo provodi politiku koju im sive eminencije zacrtaju.Dakle ni Obama ni Hilarionka nemaju veze sa osnivanjem ISIS, već Trumpovi nalogodavci. To prikrivanje i falširanje ,eće kauboju na dobro izaći.
Dalje pokazuje i latentnu glupost u svojim istupima:
„Ja sam za potpunu zabranu daljnjeg dolaska muslimana u SAD, dok se ne uspijem razumjeti razloge mržnji muslimana prema SAD i Amerikancima.“
Prvo,ništa on tu ne može učiniti.To je želja neba.Treba malo istine u mrak amerike unijeti.On i njegovi šefovi iz republikanske stranke su razlog te mržnje, a on to ne razumije.Ili je totalno glup,ili se pravi totalno glup što mu je skoro isto.Demokrati su iste fele.
Američki sistem Kurto i Murto.
„Trump je u dosadašnjoj predizbornoj utrci za republikanskog predsjedničkog kandidata u niz navrata izazvao oštre reakcije američke i svjetske javnosti svojom rasističkom, islamofobičnom i radikalnom retorikom, a sinoć je iz Mississippija poručio da je Obamina administracija morala poslušati njegove savjete prethodnih godina i prisvojiti izvorišta nafte, a ne prepustiti ih ISIS-u.
Morate priznati da sam predvidio mnoge stvari. Tri godine sam govorio uzmite, prisvojite, zadržite naftu. Zar ne? Svi su govorili da ne mogu, jer je to suverena država. Nema tu nikakve države. Oni su stvorili ISIS. Hillary Clinton je kreator ISIS-a, zajedno s Obamom”, tvrdi Trump.“
Kauboj bi u cijelom svijetu,posebice u islamskom htio zavesti Divlji zapad i zakon Lincha.Ne znamo šta sa ovim Linchburg ima.Skontaćemo ko što oni pokušavaju skontati nas.Mirišu nam na Cvjetajevne stihove o lijevoj i desnoj ruci,ali ne ljubavnim,već zlim.
I bolje da kauboj ne dolazi u Bosnu.
Melaniji kratka poruka oj mamo mamice i šenkaratiše lepi pozdravji.
