Autor
Hajro Šabanadžović
Himna jeseni Đardin krhkog cvijeća
Svjetlosni kolaž Jesenji kovitlac
Zlaćani đardin Velovi lebdeće jesni nad Modrom rijekom
Jesenji oblaci II Snenost
Vali se pjene Snijeg se nadvio nad jesenjom čarolijom
Naznake Jesen u kovitlacu prvog snijega
Čarolija lebdećeg đardina Blijedo i žuto
Rajska kiša Iskričava staza
Pihtijasto zimsko sunce II Snježni vodopad II
Zadrhtaću bez aumnje
ако се ikad budemo sreli
u drugom životu
u svjetlosti udaljenog svijeta
Zaustaviću se
oči tvoje prepoznati
tamne kao jutarnje zvijezde
znajući da su pripadale
zaboravljenom sumraku з
prohujalog života
Reći ću ti:
čar lica tvoga nije samo njemu
u njega se utkala žarka svjetlost
pogleda moga u susretu
u nepamćenom susretu
a moja ljubav mu je dala
tajnu koja se izgubila
Sjećam se toga dana…
pljusak je bjesnio, pa je utihnuo
i ponovo počeo,
ćudljiv s duvanjem vetra.
Uzeh svoje ćemane za sviranje.
Ovlaš sam dodirivao žice
nehotična muzika je pratila
ritam naleta vjetra i kiše.
Ona je bila krišom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobjegla, dvoumeci se.
Vratila se, radoznalim pogledom
ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho ušla u sobu i sjela.
Pognute glave hitro okrece iglu u tišini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kiše.
Jedan čas kišnog popodneva,
pung senki, pesme i tišine.
Ništa više.
Te noći ispjevao sam
jednu pesmu za tebe
ali ti nisi bila tu.
Pronašao sam reci
koje sam uzalud vazdan tražio.
Jest, iz njedara noćne tišine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom.
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reci mi izmicu.
Sada kad si kraj mene.
zadrhtaću bez sumnje
i gledaću u tebe
kao u skupocjenu relikviju.
sjećajući se svakog dana
ljubavlju orošenog.
Paganski hram vatre
Paganski Hram vatre
Autor
Vedad Šabanadćović
Dani nam se polako kroz misli vuku ,
ali nam se rasuli u stavrnosti , ne meremo ih dohavizati .
Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.
Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.
Mi u huble natakarimo vid, sve zvijezde do jedne protabirismo,
ali jok ni na jednoj ništa ne piše .
Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na jedno jedino slovo.
I zato se lagano vratimo na zemlju.
Sa strahom.
Čak i ako nas ovi sadašnji dani ne pokupe , dogodine ili neki drugi put će to učiniti
Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana.
Mniju, dani nemaju duše.
A griješe. Višestruko.
Što bi poete rekle:
Ko ne misli taj i griješi.
U prevodu:
Nemojte griješiti jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.
Bijela dama
Mjesečava Bajka
Čarolija u suton
Čarolija
Krajolik snova
Vjernost MBS
Čarolija MBS noći
Cvijetni vodoskok
Duša MBS
Sunčica
Hajro Bleki
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
Bože milostivi
oprosti joj
dijete je
i čuvaj je od zla.
Ciganska strast rastanka!
Tek se sretneš – već moraš poć!
S licem u dlanovima, Ciganka,
Ja mislim, gledajući noć:
Nitko u našim pismima pravo
Prepoznao smisao ne bi,
Kako smo vjerolomni, a zapravo –
Kako smo vjerni sami sebi.
Danas je nedelja 9. Novembar / Studeni ove ašičare 2025. godine.
Kao i obično dan traje 24 sata. Ništa neobično. Nažalost ništa neobično je i to što neki odu prije isteka tih 24 sata. Njima nije nikakva utjeha što će ih nadomjestiti nove bebe.
Kada bi se plač svih novorođenih beba skupio na jednom mjestu, bila bi to ludnica od kaka'fonije . I vako i nako.
Danas je 313. dan u godini , do kraja te iste godine ostalo je još 52 dana. Lete dani ko da im se negdje žuri. A ne žuri. Nisu levati i blečci da žure. Eto njih dogodine. Lagano i bez žurbe , da odežuraju svoja nonstopna 24 sata.
Joj , što bi to bilo dobro , kada bi ljudi imali dežuru ko godine, ali pod uslovom da ne odlaze. E , tada vjerujemo da bi imali vremena za najpreče stvari. Žena , djeca , roditelji i tako to. I žene ne bi bile primorane da rintaju dvadeset sati na dan. Samo bi muške blentovije radile.
Ali u Bosni skoro svaki drugi insan radi kao i godina. Godišnje 24 sata. Neki ni toliko , od rata. A to vam je napriliku , preko dvije i po decenije. To nije dobro, jer zato nemaju ni godišnjeg odmora, ni regres.
Država skontala fol. Ma kakva država , nacionalistička troglavata čudovišna ažbaha. Što manje ljudi radi, manje će na poslu neraditi. A oni ih inače ne žele plaćati, jer pučke plate treba opljačkati sebi.
I vi mislite da je njih stid! Kako će ih biti stid kada nemaju, niti su ikada imali obraza. Što znači da su bezobrazni. Odavno smo nanijetili da vlastodršcima kažemo da su bezobrazni, ali nam se stih i rima nisu do sada nikako poklapali. A, sada će nam biti lakše upotijebiti tu riječ.
Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza.
Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza…
Ne bojte se, nismo skrajnuli. Samo se vježbamo , da ne zaboravimo.
Što bi poete rekle:
Odakle im obraz , kada im majke proturaju vreće sa narodskim zlatom.
U prevodu:
Šta ćete, majke ko majke. Kakve majke i očevi takvi sinovi.
Nemojte nas poprijeko gledati. Nije naša umotvorina. Narodska je .
