Autor
Hajro Šabanadžović
Moja zemlja














Autor
Hajro Šabanadžović
Moja zemlja














Neću da spomenem ime,
Kako se zvala –
Djevojčica s kojom sam brao
U šumi lješnjake.
Nabravši puno krilo,
Pred podne, rekoh ja:
Hodi, lezi kraj mene
U hladovinu, u grm.
A ona, zbilja, dođe… Mene je bilo stid.
Jer zašto sam se morao zacrvenjeti?
Joj, kad bi to baka doznala!
A sutradan popela se na dud pred kućom.
Htio sam gore pogledati
(baš sam ispod nje stajao),
Al sam se plašio:
Mogla bi me kako baka spaziti,
Pa šta bi onda bilo, mislim ja.
Najbolje će biti
Da grijeh svoj ispovijedim
Velečasnom gospodinu župniku.
Maza i deda

Autor
Vedad Šabanadžović
Kad jednom udahneš valcer
prati te čitav život
ako si pametan
mogu ga zvati bolero
a je Ja konj posmatrač
čaroliji što um ludi
tango je bliskiji
ali maksumče je samo pratilac
ljepoti što lebdi
lambada priliči mladosti
koja se još uvijek traži
i gubi u njenoj strasti
Valcer se i na grobu svira
a ga oporučiš
njoj pokloniš klavir
da se zabrine
kako ga do rupe donijeti
svirati poslednji tango
Mali princ se smješka
muziku i ružu nosi sa sobom
ostavljajući ljubav kao zalog
pomjerio bi se stol
ako sutra na njega
ne položim ruku?
pod tuđim tijelom
klonula bi stolica?
pošla bi za mnom vjerna svita
sva slova iz knjiga?
pred drugim okom
prhnuo bi put nebesa
beli anđeo sa zida?
prije bi se rasprsla
nego tuđi pikavac primila
pepeljara?
od olovke bi ostala tačka?
od prazne hartije flor?
a nož kojim sam rezala hljeb
i otvarala pisma
uzelo bi u zube ludo pseto
i nosalo tamo-amo
uzduž sobe tamo-amo
gdje sam vijek prohodala?
1989.


Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” smještena u sarajevskom naselju Dobrinja, danas je nakon duge pauze zbog koronavirusa, otvorila vrata za javnost. Predstavljena je izložba slika, stripa, karikatura i ilustracija autora Vedada Šabanadžovića.
– Konceptualni motiv izložbe, ali i cjelokupnog opusa je bijeg od surove stvarnosti u vesele, iskričave i čudesne svijetove slikarstva, karikature, humora, iluzija, realnih i nadrealnih događaja i likova. Nešto što nam je potrebno baš u ovom današnjem svijetu punom strahova i borbe za zdrav razum – kazao je Šabanadžović.
Vedad je jedan od polaznika nekadašnje Sarajevske škole stripa, koja je djelovala od 2006. do 2008. godine, s ciljem oživljavanja strip – scene u gradu i pružanjem mogućnosti mladim ljudima da se uključe u široki spektar aktivnosti iz oblasti edukacije, umjetnosti i kulture.
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
– Svijetli i suptilni krajolici, nježna i vrckava, skoro nestvarna Maza, te ilustracije junaka iz svijeta stripa, kroz iskričave tonove bosanskog duha, jezika i smisla za humor, satiru i realnost govore o svestranom i kompletnom umjetniku, kome su svi segmenti umjetnosti, poetike i osjećaj za stvarnost do u tančine poznati. Čak i kada njegovi nijemi crteži govore sve jezike svijeta – istaknuto je na otvaranju izložbe.
Izložba će biti otvorena 14 dana.
Danas je subota , 1. Novembar/Studeni, 305. dan 2025. plaho osunčane godine.Do njenog sve izvjesnijeg kraja ima 60 dana.
Još samo dva mjeseca. Ko bi reko. Juče je bilo mnogo više. Prekjuče je godina tek zakoračila. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.
I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu u komadu.
Ovu metaforu smo skontali da se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.
Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati.
Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.
Jes’ im to jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa ko biva hajmo svi na homoprimogeniuse ličiti. Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.
Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijan ko dječija guza. Uzeli kamen odbro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena crvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.
I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko kozičavi mladoženja, koji se brijo tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:
-Joj mamo mamice.
Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.
A oni što naopako uče , nek se ne briju i puštaju bradu. I budu mimo svijeta. Vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.
I te nas hanefijske kukavičke minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti i ljudskosti uče.
Ma , mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. neka se druže sa onima drugima koji se ne briju.
Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.
Što bi poete rekle:
-Joj grdoba majko moja.
U prevodu:
-Nalet ih bilo. Čast izuzecima , koji brade nose iz ličnih razloga i opredeljenja-