Ah ta plavet
More


















Pjero,Klitandru nimalo sličan,
smota paštetu,tom posluvičan,
a bocama zagleda danca.
Kasandra u dnu avenije
nepriznate suze lije
na razbaštinjenog bratanca.
Arlekin,fakin , tuda mine,
smišlja otmicu Kolombine,
i, zanesen,uvis skače.
Kolombina ,začuđena sanja
da osjeća srca vjetra posred granja,
a u svome srcu neki glas što plače.
68
Pepeo mog tela kad pokopan bude
k’o mirisna zamka privlačiće ljude.
Čak iskreni vernik zastaće nesvesno
da udahne vazduh kada prođe tude.
69
Idolima davah svoju veru čednu,
sad sliku o meni načiniše bednu:
U plitkome vrču čast mi potopiše,
prodavši moj ugled tek za pesmu jednu.
Ej Konjino,vranče Sarajesko milo
mogli smo bar još jedared mamicati
ja joj mamo mamice a ti uh uhkati
joj mamo mamice nije mi se snilo
Aj lele aj lele aj lela
bajunete hek hek hek
ljeto je i avgustovski mjesec sjaji
cigani plešu jadu se i životu raduju
šta sa mnom da mi snovi samuju
šta ti srce mili preda mnom taji
aj lele aj lele aj lele
bajunete hek hek hek
nemoj mi tu sada mrijeti mili moj
život samo jedan i mene imadeš
nemoj smrti da mi ljubav kradeš
nemoj molim te crniti život moj
Aj lele aj lele aj lele
bajuneta hek hek hek
diž se mori mango sarajeska mila
hebeš štuke hebes žene hladne
sve su one tebe mojega gladne
ali ne dam te Garavuša ja ne bila
aj lele aj lele aj lele
bajuneta hek hek hek

Biciklista
Autor
Vedad Šabanadžović
Oduvijek smo facinirani danima.
Kamufliraju se i uvijek se vrate u nekom drugom danu.
Napriliku pretprošli 3. Listopad je zavaravo raju da je petak,, slijedeći da je subota. Pa se zavukao u nedelju. I eve'ga blista u srijedu pa četvrtak.
Garantujemo, do godine neće biti ni , ni utornik, ni treći dan po redu, a sigurno ni četvrtak već…
Zinite da vam sve izdeklamujemo.
Privodi se kraju ovi stađun. Nije bio previše tegoban, ni takrali.
‘nako u prosjeku.
Ali par milijardi i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.
I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A tri četvrtine čovječanstva u buli i umire .
Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija.
No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.
Niste čuli za to udruženje.
Joj levata ,majko mila.
‘Vako vam to ide.
Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.
I ljudi dobijaju ocjene. K'o prvačići.
Ali ima samo jedna caka.
Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru.
Ovaj put ih ima dvije i opisne su.
Proš'o i pao.
Nema treće i nema popravni.
Vrlo jednostavno.
Ocijenjeni idu u različitim pravcima.
U hladovinu ili pržun.
A pržun vam je vrelina pakla.
E sad znate ko su u udruženju pržunista.
To su oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i razroka pijačarska fukara i talđija haških ustaša , bezusni upravnik konc logora. U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.
Eto sada smo vam natakarili sve podatke.
Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.
Ima ih kamara.
Resto neka se fata minderluka i uživa.
Joj rahatluka u hladovini.
Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …
Dalje ne smijemo nabrajati.
Ima svega lijepoga.
Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.
Uostalom šta vam imamo govoriti.
Uzmite kitabe pa se malo nauka primite.
Valjaće vam, a bome i trebati.
Što bi poete rekle:
-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.
U prevodu, ili naravoučenije ako vam je lakše anlaisati,jer ovo je basna pošto se manje više pričalo o hajvanima:
-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno svaki hajvan , k'o biva na roštilj dođe.
Trešnju sam sanjao
bjelinom okovanu
kraj Modre rijeke
ljepotu sleđenu
a tugom sni
nema joj ljuljaške ljubavi
zlo je skršilo
maksumče
obećanje dade
jednom
u vremenu kojeg nema
za jednu
jedinu trešnju
njenu raskošnu noć
djetinju kapljicu
krvi
jubavi srca svoga
čitav život
darujem
Ptice lete jatu svome
reka zuri moru svom
kad god vetri grane lome
suza sja na stablu tom
Mene nema ko da zali
sto mi tuga srusi dom
mene nema ko da trazi
da se vratim nemam kom
Sta je list u sumi lisca
zrno peska morskog dna
jedna kap u okeanu
majko, majko, to sam ja
Mene nema ko da zali
sto mi tuga srusi dom
mene nema ko da trazi
da se vratim nemam kom
To runo što se s kovrdžama sliva!
Ti uvojci puni nehajne arome!
Da naseliš tamnu sobu – željo živa! –
Sećanjima što ih tvoja griva skriva
ko rupcem kroz vazduh zamahnuću njome.
Azija, Afrika, prašume, ljanosi,
svet jedan daleki, jedva postojeći,
živi ko u šumi, u mirisnoj kosi!
I kao što neke muzika zanosi
rastem, draga, s tvojim mirisom ploveći!
Tamo! Gde čovek i drvo, puni soka
onesvešćuju se usled klime žarke,
nosite me, kike, ko val hitra skoka!
Iz tebe, iz mora crna i duboka
naziru se jedra, veslači i barke:
Brujna luka, gde bi duše naše pile
u obilju boje, zvukove, mirise;
Gle, lađe, klizeći po moru od svile,
dižu moćne ruke, da bi zagrlile
nebo u kom večna toplota širi se.
Duh moj u okean crni neka zađe,
Danas je Petak 4. Novembar / Studeni 2022. godine.
Po računici , koju nismo provjeravali, to je 308, dan u godini. Po računici koju smo skontali do kraja te iste gopdine ostalo je još 57 dana.
Danas ćemo vam ukrasti malo više vremena . Nije vaše, plaćaju ga.
I nemamo namjeru uvodnik danas završiti. Bilo bi vam previše.
Nešto ćemo ostaviti za sutra, jer kako predviđaju nećete mrdati iz kuće.
Osilili se ovi metorolozi
Čak smo današnjem piskaranju dali ime;
Valeri i topli dom…
Danas je petak; peti dan ove nam prelijepe godine.
Vrijeme je malo kaharli i takarli. Onako vizuelno i za mrzovoljce..
Inače je uvijek kako treba da bude.
Prelijepo.
Neka ,tako nekako i treba da bude.
Mislimo takara. Poslije bude opuštanja i milina.
Joj , mamo mamice.
Što bi stari rekli , takav mu vakat . Takarli i valja se mamicat.
Vi će te napokon imati koji slobodan slobodan dan više i uživati u svetosli svoga toplog doma.
Jes kako ,ne. Ne da vam troglavita ažbaha nacionalista disati . Krvopije pretške vreće zlata majkama vraćaju.
Napolju je neko zakukao; sneg će opet voljena.
Možda , hoće možda neće , u svakom slučaju jedno od dvoje zaboljeće. Nije bitno kako se ona zove : Snježana , Nada , Mila , Malena , Krhka, ili…
Zakukaju, zaboli, tuga se ukleše. Zasnježi, debelo zasnježi, tisuću pahulja ljubavi, skoro dušu zaledi, ali se ide dalje.
Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave, to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje.
Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova.
Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:
Valeri.
Jesu puno rekli, svaka im čast.
Mnogi ljudi se nisu susreli sa tom rječju. Nisu imali vremena ili ih je ljubav nečija zavela i prevarila, Te volimo i o njima pjesme pjevamo. One su od dobrih i njih sanjamo.
Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda. U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; u njima je glavna lova.
Njima svaki dan postaje isti; dosadan , slijep i tmuran.
Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne prvi. Mogo bi se kamen vrnut.
Riječ do Milostivog doći. Ožalostiti ga. A On i previše prašta.
Do jednom . A onda teško i kuku . Zna se kome. Onima.
Kraj I dijela / Nastavak sutra