Ljuljačka trešnjinog behara

 

Nevinost

 

Rubinova fantazija

 

Čarolija sutona

 

Stablo

 

Poslijednja molitva

 

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara onog ljeta Gospodnjeg

koje nikako da mine asi ti

čedna  u bijeloj vjenčanici

prozirnom  nebu   hitala

 

Sunce nisko polegnuto na rubinovom nebu

kroz krošnje ti miluje kose ruste

oreol anđela il svetice blještiš

a moje srce ljepotom sleđeno drhti

boji se  uže će ko život pući

 

Mnogo ljeta Gospodnjih minu

obojenih onim  u kojoj  ljuljačka leluja

ispod onog istog rubinovog neba i Sunca

iako  trešnja oronula raspukla se

ćutim tvoj  smijeh

 

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara a ja  klečim

na kiši pokraj puteva

što steru vrijeme molim se

zaboravu da mi te vrati

 

Bože ljubavi  i milosti

oprosti mi  tugu moju

život je prelijep

vraća sve

i behar i ljubav i nerazbor

 

 

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši