Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

Moja zemlja

 

Bosna   Čednost

Bosna   zemlja Božije milosti                                                    Čednost

 

Zora na Zemljom Božje milosti    nebo zemlje božje milosti

Zora nad Bosnom                                                                         Nebo  Bosne

 

 

Bosna zemlja božje milosti 2  Svjetlost

Bosna                                                                                  Svjetlost

 

Izvor Modre rijeke              krajolik nad modrom rijekom

Modra rijeka     izvor                                          Krajolik nad Modrom rijekom

 

Postojanost  Nebeska raskoš

Postojanost                                                                  Nebeska raskoš

 

Sanjajući milost  Zegonetka

Sanjajuća milost                                                                 Zagonetka

 

Vodopad ljubavi  Neminovnost

Vodopad Ljubavi                                                               Neminovnost

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti  Hala ti Gospode

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti                                             Hvala ti Gospode

 

Prever – Bašta

 

 

Hiljade i hiljade godina

Ne bi bilo dovoljno

Da se opiše

Kratki sekund večnosti

U kome si me ti poljubila

U kome sam te ja poljubio

Jednoga zimskog praskozorja

U Parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na Zemlji

Na Zemlji koja je zvezda

Bleki – Ne da mi se poslati ovaj Testament

 

 

 

Neću ti reći ništa što već nisam rekao

ili da to nisi spoznala

 

Ne znam reći prelijepa a jesi prelijepa

Ne znam reći čarobna a jesi čarobna

Ne znam reći istina a jesi istina

Ne znam reći duboka kao okean

Ne znam reći fascinantna

 

Mnogo toga ne znam reći

u jednoj riječi

 

Nekim riječima biva suđeno da ne stignu do srca

onih koje treba da nježe

 

A opet nekima se moraju dva puta uputiti

I pride svaki put kada mi dotaknu dušu

 

 

uvijek nadmašiš samu sebe

u najpoetskijem smislu

bojama svoje duše

bravisimo

 

Kako to činiš

Ne znam

Ali znam da ti je duša čista i iskrena

a ti

ti si prelijepa

 

Ti prosti Ja konju

što mi riječi teku same od sebe

odavno nemam prilike uživati u tuđim riječima

a da ih već nisam pročitao

u slikama koje ja nisam vidio ili narisao

 

 

Ja, svojima snima ne dam da potonu

jer čeda su moja

 

iako snim za neko nježnije veče

radovanja naših susreta

uopšte neće loše zvučati

kao milost

koja rastanak nosi

 

Godine um pomućuju

i kada počnem zaboravljati

da pišem i slikam

i kao svaki sanjar

postanem

Tišina i sni

ne plaši se

 

O jedina

tada

zaviri u bjelinu mojih očiju

vidjećeš ljubav , tišinu i sne

i riječi dvije

 

Hvala ti

 

Bleki – Bila jednom bajka jedna

Marina Cvetajeva i njena bol

 

Ona je darovala svijetu prelijepu poeziju. Iskrenu, neposrednu, prodornu …

​Marina Cvetajeva – je najveća ruska i svejtska  pjesnikinja dvadesetog vijeka . Njenu tragičnu sudbini oplakali su svi dobri ljudi koji je poznaju.

Besprijekorno i čarobno talentovana talentovana,   piše poeziju već sa 6 godina, i   na ruskom,  i na francuskom i na njemačkom!

Prvom zbirkom pjesama, koju je  objavila  sa 18 godina, je naprečac privukla pozornost javnosti i poetskog miljea.

O njenom životu i poeziji uglasb+vnom je sve rečeno. U predahu je pravila zabilješke, kratke misaone crtice, o onome šta je tišti, okupira o čemu razmišlja.

Odlučili smo se da vam predstavimo ​25 citata ove prelijepe i jedinstvene žene i umjetnice , koji otkrivaju svu dubinu i mudrost misli  osjećanja koji su se ispleli oko njene tragične sudbine:

1. “Voljeću te cijelo ljeto” – zvuči ubjedljivije od “cio život”, i što je najvažnije – mnogo duže!

2. Ako biste sada ušli i rekli: “Ja odlazim, zauvijek” – ili “Mislim da Vas više ne volim” – čini mi se da ne bih osjetila ništa novo: svaki put kada Vi odlazite, svaki sat, kada Vas nema – nema Vas zauvijek i Vi ne volite mene.

3. Zaljubljuješ se samo u strano, srodno – voliš.

4. Susreti su potrebni za ljubav, za ostalo postoje knjige.

5. Stvaralaštvo je opšte djelo, stvoreno usamljeno.

6. U svijetu postoji ograničen broj duša i neograničen broj tijela.

7. Voljeti znači vidjeti čovjeka takog, kakvog ga je Bog zamislio i ne oblikovali roditelji.

8. Ako volim čovjeka, želim da mu od mene bude bolje – barem od prišivenog dugmeta. Od prišivenog dugmeta – od sve moje duše.

9. Uspjeh – to je uspjeti.

10. Šta možeš znati o meni, ako nikad nijesi spavao sa mnom i nijesi pio?

11. Nema na zemlji drugog Vas.

12. Ne želim da imam tačku viđenja. Želim da imam viđenje.

13. Slušaj i zapamti: svako ko se smije nesreći drugoga, je budala ili nitkov; najčešće i jedno i drugo.

14. Jedino što ljudi ne opraštaju je to, što si se i bez njih na kraju krajeva, snašao.

15. Vajar zavisi od gline. Slikar od boja. Muzičar od struna. Kod umjetnika, muzičara može se zaustaviti ruka. Kod pjesnika samo srce.

16. “Strpljen – spašen”. Volim ovu frazu, samo izokrenutu.

17. Omiljene stvari su mi: muzika, priroda, poezija, usamljenost. Voljela sam pusta mjesta koja se nikome nijesu sviđala. Volim fiziku, i njene misteriozne zakone privlačenja i odbijanja, liče mi na ljubav i mržnju.
​18. Po jednom sam – prava žena, svima sudim po sebi, svakome stavljam u usta – svoje riječi, u grudi – svoja osjećanja. Zato su mi svi od prvog minuta: dobri, velikodušni, darežljivi, neispavani i bezumni.

19. Koliko bolje vidim čovjeka kada nijesam sa njim!

20. Niko ne želi – niko ne može da shvati jedno: da sam sasvim sama. Poznanika i prijatelja je cijela Moskva, ali ni jednoga ko je za mene – nema, ko bi bez mene! – umro.

21. Muškarci se nijesu navikli na bol, kao životinje. Kada ih boli, odmah im ovolike oči, da sve moguće uradiš, samo da bi prestali.

22. Maštamo zajedno, spavamo zajedno, ali plačemo uvijek sami.

23. Oh, moj Bože, kažu da nema duše! A šta me sada boli? – Nije zub, ni glava, ni ruka, i nijesu grudi – ne, grudi, u grudi, tamo gdje se diše – dišem duboko: ne boli, ali sve vrijeme boli, sve vrijeme cvili, nepodnošljivo!

24. Ljudski, možemo ponekad voljeti deset, sa ljubavlju – mnogo – dva. Nečovječno – uvijek jednog.

25. Želim takvu skromnu, ubistveno – jednostavnu stvar: da kad uđem, čovjek se obraduje.

Anterije i Nevinost

 

Bosna zemlja Božije milosti sanja  Đul bašča    Centofilija   Nebeska ruža

Anterije i nevinost

Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.

Danas ćemo malo prozboriti o anterijama iako je razmišljanje o njima nerazdvojivo vezana za nevinost.

Nevinost je ipak filozofska tema i njoj treba posvetiti posebnu pažnju.

Neki nam kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterijama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom. Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje pa ne upozna niti domozga kako ta ljepota funcionira.

Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

 

Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.

Po najsitnijim detaljima tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.

Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da istakne dio tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio nogu s do svilenkastog, đardina što je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i šara i svih mogućih ženskih nošnji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno-Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golu predstavu.Nisu anterije tako bestidne i nisu za širu publiku.

Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju i nevinost ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe.

To će biti vrlo brzo, već u tekstvima koji slijede.

Nemojte misliti da će se to brzo osmisliti.Svaki naš tekst je samo djelić tkanja priče o anterijama i nevinosti. A mi tek počeli sa pisanjem.

Prozračni pupoljak

 

Pupoljak

 

Anđeoska milina

 

Obasjano gorje

 

 

 

 

Cvijetni miris ljubavi

 

 

 

prozračni pupoljak

anđeoske miline

doleprša

Ja došla

na tren obasja

d'bro dobro

zauvijek osta

u đardinu krhkih ruža

i mirisnih djevičanskih ljubičica

koje krase tajnovite mahale

autizmom skršenog

djetinjeg srca

zar ljubavi treba znak

 

 

 

Tatjana Lukić – Lutka

 

klanja ti s eneprestance

nasmijana glava

-loptica preko noći ispala

iz čarobnjakova rukava

 

ti si dlan

kojiće joj

zapljeskati

 

iz mraka

cvijet pored nogu

baciti

 

dodirnuti je nećeš

 

tajne sile je u ples pokreću

rumeni joj obraz podaruje glas

učas rasplaču

 

pako polen

koji čekada se bilje njemu uspne

ona šeta zrakom

 

slutiš:

njenim korakom

crni prsti igraju

 

iz tla se pomaljaju

podvlače se pod haljetak

svojim je stazama vodaju

 

i konac nevidljiv slutiš

kojem je svezana za svod

 

poskakuje vrbov prutić

ruhom djeve skriven

 

skloniš li se i zašutiš

-zaklecat će i klonuti

 

samo dok je okom pratiš

traje njezin hod

 

 

Basna o jednom papi, priča je o svim papama

 

„ 7.februara/veljače 1878. umro je papa Pije IX, čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena (papska) država izgubila je najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan (1870). Proglasio je 1854. dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o infabilitetu (nepogrešivosti) pape.“

Tako su nas obavijestili hroničari.

Nama je Pio IX bio odavno poznat i nije nam nimalo drag. Ponekad ga pomenemo,onako uzgred.Najčešće basnovito.

Uostalom to ništa ne znači.Nama ni jedan papa nije ni najmanje drag.Razloga ima hejbet i mi ih malo po malo iznosimo.

Tako  Bosanac radi.Nauk porimio od djedova hiže iz Mila,žena i akšamluka.Polako i bez srkleta, čovjek će stići negdje, prije nego da se žureći osafunja.Ili neće stići.Tada nije do njega.Kažu viša sila.

„Pio IX. lat. Pius PP. IX. (Senigallia, Marche, 13. svibnja 1792. – Rim, 7. veljače 1878.), rođen kao Giovanni Maria Mastai Ferretti, 255. nasljednik apostola Petra, papa od 16. lipnja 1846. do smrti 1878.”

Dva imena i dva prezimena.Po jedno muško i jedno žensko  ime i prezime.Znači bio je napolica.Malo tamo,malo onamo.

Da ga samo malo protabirimo,

Nama nije nam interesantan do 1910. jer ne pričamo o Sodomi i Gomori. Te godine  bježi iz Rima zbog skandala.Ne pominju kakvog.Ono što mi znamo je ružno i nije  za javnost.

1914. godine  se htio  ugurat u skute pape Gurgura XVI, sa željom da se prikloni njegovoj plemićkoj gardi.

Dakle pape imaju dvije garde: plemičku i švicarsku.Plemićku za plemićko druženje.Švicarsku za švicarsko druženje.Oko pape nema pučanstva. Pučanstvu  je nanijećena glad i bijeda, inkvizicija i lomača.

Švicarski nož ima mnogo oštica i djelova.Može se za svašta upotrebiti ,čak i za bušenje  pijanog pluta na vinskim bocunima.

Švicarska garda je papama za osobne potrebe i sobna okruženja. Danas se takvi zovu tjelohranitelji ili stranjski: bodygard. Mi smo Vukovci i bukvalisti. Tjelohranitelj nama znači čovjek koji hrani tijelo.Nije jasno određeno čije.

Vatikan ima tisuću soba.Ali u njima se ne mogu desiti priče iz hiljadu jedne noći. Jer iz tih odaja su protjerane žene. Tamo su se uvijek dešavale neke mračne i pogane priče.Kako i ne bi?

Pape i katolička sveštena lica sami sebi odredili da budu hadumi i tetkice.Blentovije koje višestruko hule.

Ženidba je svetost i blagodat od neba data. Adam i Eva su prvi poznati bračni par. I ako ste dobro zapazili suprotnih su spolova.Ako u svetim knjigama nađete nešto drugačije,nije dobro za vas.

Ili ste skrenuli sa uma ,ili vam se pričinjava ili ste anamo onaj.Njemci kažu cvajtaš.mahalaši manje više slabo govore nacistički jezik, ali uvaj izraz su uhavizali i prihelvetili papama.

Čujemo ni pape ni cvećenici nisu imuni da takarli priče.Onda opet hule,jer su nebu zavjet dali da se neće takariti.Ni sa jednim polom,ni sa srednjim rodom.

Poslije probe, Maria Mastai je dobio nogu iz garde.Nije zadovoljio , odbijen je zbog epilepsije.Kažu, tada je bolovao od epilepsije.

Naši hećimi tvrde : jednom epilepsije,epilepsija zauvijek.Dakle budući papa koji je na svetoj šćemlijici proveo najviše od svih je epileptičar.

No čovjek je pedantan i uporan.Sa četrdeset godina 1818. Godine završio je  teologiju ,a porodica mu naštelila zaređenje za svećenika 1919.

Tek zaređeni ,malo bajati neženja , bez iskustva, u poslu,normalno, je insistirao je da mu  prva služba bude u sirotištu Tata Giovanni u Rimu. Ne znamo da li je to zbog imena ili zbog sklonosti prema djeci.Odmah je ostavljen je za rektora.Mnoga su djeca zakukala i vrištala u tom sirotišti. I  prije Đovanija i poslije.

Kroz život Giovasnni Farrettija redala su se petorica papa ,tri Pia VI-VIII,jedan Lav XII i Grgur XVI.Leo ga postavlja za biskupa,Gegur za nadbiskupa i kardinala ,a lobi  porodice Ferratti za papu. Šef lobista, dekan kardinalskog zbora daje  „ nesvtrstani“  prijedlog da se za papu  izabere najmlađi biskup.Vi ste već skontali ko je to.Tako je nastoličen Pie IX.

Kažu imao je liberalne stavove.Mi znamo koje.One nazadnjačke,jer ga inače konzervativni kardinali ne bi izabrali za papu.U misi pristupnici „godpodar grada i svijeta“ je svašta obećao  i sve  urnisao.

Prisvojio je svejtovnu vlast,ali je odbio biti na strani Italijana u borbi za samostalnost.Narod se pobunio ubio mu premijera vlade  i on bježi iz Rima,prerušen ,u šta drugo nego u ženu.Narod proglašava Rimsku republiku,ali papa Pie IX zove Francuzi koji u krvi guše mlađanu italijansku republiku.Tako se Pie IX pokazao kao pravi patriota.Vatikana i inkvizicije ,dakako.Svoje pučanstvo je klao.

Poslije se razletio na sve strane.Padavica čini svoje.Stalno je padao.Interesantno  i neuobičajeno za epileptičare,nije se povrijeđivao tamo gdje nije htio i uvijek je zalijegao je na stomak.

„Bulom “Ineffabilis” od 8. prosinca 1854. papa Pio IX. definirao je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga  savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta.“

Vidjeste li ovu pamet.

“Ciglih” 1857. godina vaskoliki svijet zna sve o bezgrešnom začeću i cijelim svojim bićem vjeruje u nevinost blažene Marije , majke Isusove.

Onda se izrešetani maloumnik,epilepsijom dakako, javi, da on svoj muhur da.

Može mu se,  on je „gospodar grada i svijeta“.

Jes kako ne.Mere bit da bidne da je  gosdpodar bludnica i službenik  antihrista,kako mu poruči Jovan Evađelista.

Slaveći desetogodišnjicu svog akmakluka ,odnosno dogme o bezgrešnom zaćeću izdaje ecikliku Quanta cura. Pie IX  se bori protiv svega naprednog ,sa biberom po pilavu,  „ čuveni „  dodatak Syllabus . Njime je  Giovani Marija  želio svijet vrati petnaest vijekova unatrag,u vrijeme Konstantina I i Nikejskog sabora. u vrijeme.

Osuđivao je racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo, slobodnu misao ,ljubav i milost.

„ Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a pristaše ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg će Giuseppe Garibaldi nazvati „vampirom Italije“.“

U međuvremenu ozvaničio je rad pedantnog salezijanskog reda,čije je  “osnovno poslanje (karizma) kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.”

„  Kažu da je pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak  – don Boskov papa.“ Vrlo dosljedno i pedantno.

Papa Pie IX nije završio posao.Trebao se obezbjediti da postane blaženi.

„Papa Pio IX. 8. prosinca 1869. otvara Prvi vatikanski sabor (20. ekumenski). Već na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazočnosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na površinu je izbilo vidljivo neslaganje između pristaša i protivnika papine nepogrešivosti. Posebno su bili zapaženi govori đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim stajalištima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogrešivosti, koja je izglasana 13. srpnja 1870. s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra – lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik (pontifex maximus) svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati.“

Obezbjedio je blaženstvo,ali i gnjev cijele Italije i  Evrope  i oni su  1870. godine sveli  Vatikan  u njegove današnje granice.Trg sv.Petra i tri četiri kvadrata više.Pio IX je slobođen  rada na svjetovnom planu

Smatrajući se zatočenikom Pio IX. više nikada nije napustio Vatikan.

Godine 1985. papa Ivan Pavao II.,jedan od najvećih mrzitelja Bosne, donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a 3. rujna 2000. isti Papa ga je proglasio blaženim.“Herojski život“ Pia IX je na vlas istovjetan  onom koji je bio“ zaljubljen „ u njega. Mislimo ista fela.Dakako papa je papa i mora iste afinitete i misli nositi.

Sada obavezno slijede dva pitanja:

1.Kakva je to basna bez hajvana?

2.Koje je naravoučenije?

U ovoj basni ima toliko hajvanluka,da joj nisu potrebnu hajvani.Osim toga pape nisu muški insani.Oni su hadumice.To znači ni ljudi,ni hajvani,čitajte Quanta Cura & The Syllabus of Errors ,pa ćete skontati.

Pouka,ona glavna  je; ne  vjeruj infatilnim papama ni sveštenim licima,ma koje fele i sekte bio. Oni  jedan drugom  leđa štite .

Ostale pouke vi prokužite.