Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Žuto  Polukrug i pararelne prave

Žuto                                                                                   Polukrug i pararelne prave

 

Sunce,more i brodica  Sunce u zindanu

Sunce more i brodica                                                            Sunce u zindanu

Sunce i cvijetna tvrđava   Prekrasan dan

Sunce i cvijetna tvrđava                                                     prekrasan dan

 

Svjetlo noćno nebo  Planina mjeseca

Svijetlo noćno nebo                                                                  Planina mjeseca

 

Puni mjesec   Uzbibane grudi

Puni mjesec                                                                       Uzbibane grudi

 

Krug radosti   Vrtlog nade

Krug radosti                                                                       Vrtlog nade

 

Vrtlog   Zvijezdice

Vrtlog                                                                                             Zvijezdice

 

Plejade   Mliječni put

Plejade                                                                                                   Mliječni put

 

Mjesečeva planina  vrtlog strasti

Mjesečeva planina                                                                           Vrtlog strasti

 

Jedinstvena maglica   Svketlost

Jedinstvena maglica                                                         Svjetlost

Artur Rembo – Spavač u dolu

 

 

To je zelen-rupa s raspevanom rekom
što srebrne prnje poludelo kači
O travu: tu sunce na bregu dalekom
Blešti: to je dolac što penasto zrači.
Otvorenih usta, tu mlad vojnik spava.
Jastuk mu je plava potočnica sveža.
Bled je, pod oblakom pružen preko trava,
A svetlost mu daždi na zeleni ležaj.
S nogama u cvecu, on se u snu smeška,
Kao dete koje muci bolest teška.
Zagrej ga, Prirodo, jer zima ga mori.
Miris mu drhtaje nozdrva ne budi.
Miran, mladic spava, s rukom preko grudi.
Crvena mu rupa s desne strane gori.

Maja Jaku – Everybody Loves The Sunshine/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


Everybody Loves The Sunshine

 

 

My life, my life, my life, my life in the sunshine

Everybody loves the sunshine

Sunshine, everybody loves the sunshine

Sunshine, folks get down in the sunshine

Sunshine, folks get ’round in the sunshine

 

Just bees and things and flowers

Just bees and things and flowers

Just bees and things and flowers

Just bees and things and flowers

 

My life, my life, my life, my life in the sunshine

Everybody loves the sunshine

Sunshine, everybody loves the sunshine

Sunshine, folks get down in the sunshine

Sunshine, folks get ’round in the sunshine

 

Feel what I feel, when I feel, what I feel

When I'm feelin’, in the sunshine

Feel what I feel, when I feel, what I feel

When I'm feelin’, in the sunshine

 

Do what I do, when I do, what I do

When I'm doin’, in the sunshine

Do what I do, when I do, what I do

When I'm doin’, in the sunshine

 

 

Svi vole sunce

 

Moj život, moj život, moj život, moj život na suncu

Svi vole sunce

Sunce, svi vole sunce

Sunce, ljudi se klanjaju suncu

Sunce, ljudi se okreću suncu

 

Samo pčele i stvari i cvijeće

Samo pčele i stvari i cvijeće

Samo pčele i stvari i cvijeće

Samo pčele i stvari i cvijeće

 

Moj život, moj život, moj život, moj život na suncu

Svi vole sunce

Sunce, svi vole sunce

Sunce, ljudi se klanjaju  suncu

Sunce, ljudi se okreću suncu

 

Oseti kako osjećam, kad osjećam, ono što osjećam

Kada se osjećam, na suncu

Oseti kako osjećam, kad osjećam, ono što osjećam

Kada se osjećam, na suncu

 

Uradi ono što ja radim, kad  radim, šta radim

Kada radim, na suncu

Uradi ono što ja radim, kad radim, šta radim

Kada radim, na suncu

 

 

Bleki – Kam si pošla

 

Kam si pošla djevojčice ljepotice

Sa pupoljkom na dlanu

 

Dragom dragom

Ja ga nosim nosim

 

Kam si pošla djevojko ljepojko

Sa srcem na dlanu

 

Milom milom

Ja ga nosim nosim

 

Kam si pošla ženo  čedna

Sa trnjem u duši

 

Nemam kom nemam kom

Ja ga oko sebe svijam svijam

 

Meri Cetinić – Ogrni me / Song – Lyrics

 

 

Nijanse nježnosti   Nestvarni krajolik   Krhko i prozirno

 

 

OGRNI ME

 

SVOJIM TIJELOM, SVOJIM DAHOM,

NE ZNAM ČIME, SVOJIM SVIM,

KADA ZASPIM SVOJIM STRAHOM

OGRNI ME, BILO ČIM.

 

MOŽDA NEKIM PRAVIM ZVUKOM

KOJI TITRA JOŠ U SNU.

ONIM GLASOM, ONOM RUKOM

OGRNI ME, BUDI TU.

 

MOŽDA DJETINJOM DOBROTOM,

STVORENOM ZA KRATAK LET,

OGRNI ME TIM ŽIVOTOM,

OGRNI ME, SPAVA SVIJET.

 

Bleki – Prelijepo i nježno lice milostive smrti

 

 

Molitva i Anđeo

Svjetlost u tunelu

 

 

 

Obzorjem leprša prelijepo i nježno

lice milostive smrti

što danima  skrušeno kleči

kraj bjeličastog odra

tkanog mirisima ljubavi i ruža

očas gleda u arak

uzima mastiljavi plajvaz

po papiru kruži

zamišljeno  blijedi

prima me za ruku

vrijeme nam je

ići doma  maleni

prije nego velike vrućine nas stignu

ti si svoju ljubav poklonio svu

 

Bleki – Bila jednom bajka jedna

Moje čežnje Zadivljujuća svjetlost Noć nad ravnicom

proljetni vodopad Govor cvijeća Violetni san 

Crvena noć Vrtlog ljubavi U snu san

 

Plavetni Anđeo Ni na zemlji ni na nebu Vrelo istine

 

Bio jednom Život jedan

I nestaće

 

Bila jednom Žena čedna

I plakat će

 

Bila jednom Ljubav nježna

I opet će

 

Bila jednom Suza mnoga

I boljeće

 

Bili jednom Snovi sneni

I umrijeće

 

Bila jednom Tišina i sni carskog roda

I zanijemiće

 

Bio jednom  Ja konj djetinji

I nema ga

 

Bila jednom Prošlost od kristala

I nema je

 

Bilo jednom Mnogo miline

I pobježe

 

Bila jedno Bajka lipo mi je

I živjeće

 

 

 

Ljubav , San i Žena

 

Svitanje

 

Svitanje nad visovima

 

Suton nad Gradom čednosti

 

Suton

 

San o ljubavi

 

Nestvarni krajolik

 

Krajolik čežnje

 

Savršena ljubav

 

 

 

U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.

Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:

-Ljubav !

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.

U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo  na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao  premuntati je na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

 

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

 

Šta dalje pitamo se mi!?

Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.

Ne mere bez nas  praznovat i dušeke ravnat.

Sve do jednom.

 

A ipak…za svaki slučaj zapišem0:

 

Ljubav je život.

Život je samo jedan san;

živjeti nježnost,tišinu i mir.

A kako ljubavi neizmjerno imamo ,

onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.

 

Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,

u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,

uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.

 

Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,

i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.

I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti

tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

 

 

ANA ŠTEFOK – MOJE SELO JE PUSTO / Song – Lyrics

 

 

 Ožiljci prošlosti Skršeno srce

 

Moje selo je pusto

 

Moje selo je pusto,

jer tebe ovdje nema.

Samo tužne želje,

u crnom kao ja.

 

Ostala sam sama,

kraj ugašene peći.

Kada si bez riječi,

pošao u snijeg.

 

Oplakujem svoj život,

i dane u samoći.

Kad će jednom proći,

taj dug i tužan san.

 

Moje selo je pusto,

i ‘zalud liju kiše,

Nikog’ nema više,

da radujem se njoj.

 

Oplakujem svoj život,

i dane u samoći.

Kad će jednom proći,

taj dug i tužan san.

 

Moje selo je pusto,

jer tebe ovdje nema.

Samo tužne želje,

u crnom kao ja..

U crnom kao ja…