Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Žuto  Polukrug i pararelne prave

Žuto                                                                                   Polukrug i pararelne prave

 

Sunce,more i brodica  Sunce u zindanu

Sunce more i brodica                                                            Sunce u zindanu

Sunce i cvijetna tvrđava   Prekrasan dan

Sunce i cvijetna tvrđava                                                     prekrasan dan

 

Svjetlo noćno nebo  Planina mjeseca

Svijetlo noćno nebo                                                                  Planina mjeseca

 

Puni mjesec   Uzbibane grudi

Puni mjesec                                                                       Uzbibane grudi

 

Krug radosti   Vrtlog nade

Krug radosti                                                                       Vrtlog nade

 

Vrtlog   Zvijezdice

Vrtlog                                                                                             Zvijezdice

 

Plejade   Mliječni put

Plejade                                                                                                   Mliječni put

 

Mjesečeva planina  vrtlog strasti

Mjesečeva planina                                                                           Vrtlog strasti

 

Jedinstvena maglica   Svketlost

Jedinstvena maglica                                                         Svjetlost

Artur Rembo – Spavač u dolu

 

 

To je zelen-rupa s raspevanom rekom
što srebrne prnje poludelo kači
O travu: tu sunce na bregu dalekom
Blešti: to je dolac što penasto zrači.
Otvorenih usta, tu mlad vojnik spava.
Jastuk mu je plava potočnica sveža.
Bled je, pod oblakom pružen preko trava,
A svetlost mu daždi na zeleni ležaj.
S nogama u cvecu, on se u snu smeška,
Kao dete koje muci bolest teška.
Zagrej ga, Prirodo, jer zima ga mori.
Miris mu drhtaje nozdrva ne budi.
Miran, mladic spava, s rukom preko grudi.
Crvena mu rupa s desne strane gori.

Bleki – Kam si pošla

 

Kam si pošla djevojčice ljepotice

Sa pupoljkom na dlanu

 

Dragom dragom

Ja ga nosim nosim

 

Kam si pošla djevojko ljepojko

Sa srcem na dlanu

 

Milom milom

Ja ga nosim nosim

 

Kam si pošla ženo  čedna

Sa trnjem u duši

 

Nemam kom nemam kom

Ja ga oko sebe svijam svijam

 

Bleki – Bila jednom bajka jedna

Moje čežnje Zadivljujuća svjetlost Noć nad ravnicom

proljetni vodopad Govor cvijeća Violetni san 

Crvena noć Vrtlog ljubavi U snu san

 

Plavetni Anđeo Ni na zemlji ni na nebu Vrelo istine

 

Bio jednom Život jedan

I nestaće

 

Bila jednom Žena čedna

I plakat će

 

Bila jednom Ljubav nježna

I opet će

 

Bila jednom Suza mnoga

I boljeće

 

Bili jednom Snovi sneni

I umrijeće

 

Bila jednom Tišina i sni carskog roda

I zanijemiće

 

Bio jednom  Ja konj djetinji

I nema ga

 

Bila jednom Prošlost od kristala

I nema je

 

Bilo jednom Mnogo miline

I pobježe

 

Bila jedno Bajka lipo mi je

I živjeće

 

 

 

Ljubav , San i Žena

 

Svitanje

 

Svitanje nad visovima

 

Suton nad Gradom čednosti

 

Suton

 

San o ljubavi

 

Nestvarni krajolik

 

Krajolik čežnje

 

Savršena ljubav

 

 

 

U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.

Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:

-Ljubav !

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.

U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo  na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao  premuntati je na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

 

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

 

Šta dalje pitamo se mi!?

Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.

Ne mere bez nas  praznovat i dušeke ravnat.

Sve do jednom.

 

A ipak…za svaki slučaj zapišem0:

 

Ljubav je život.

Život je samo jedan san;

živjeti nježnost,tišinu i mir.

A kako ljubavi neizmjerno imamo ,

onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.

 

Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,

u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,

uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.

 

Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,

i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.

I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti

tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

 

 

Ona i maslinova gora

 

 

Sunce ljeti i nekad

samo leluja

 

Nebo postaje njegov veo

prosuipajući se u tisuće zarova

iznad mora i pijeska

gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje

na kojima bješe zapisano mastiljavom olovkom

rezerve

 

Druga sjedalica čeka kupačicu

utonulu u crveni bikini

koji krasi mramorna bista

i zov sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

 

spremajući se za šetnju

sa mnom hudim i blaženim

Ona

izlazi iz plaveti

da bi plavet pučanstvu podarila

 

prima me za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

Ona i ja

ljeto u šumi maslina

lahorac u kosi

buna u damarima

ostalo su valeri

 

Подмосковные вечера / Song -Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Plavetni đardin  Plavetni san Svjetlo noćno nebo

Podmoskovniye vechera (Подмосковные вечера)

 

Не слышны в саду даже шорохи,

Всё здесь замерло до утра.

Eсли б знали вы, как мне дороги

Подмосковные вечера.

 

Речка движется и не движется,

Вся из лунного серебра.

Песня слышится и не слышится

В эти тихие вечера.

.

Что ж ты, милая, смотришь искоса,

Низко голову наклоня?

Трудно высказать и не высказать

Всё, что на сердце у меня.

.

А рассвет уже всё заметнее.

Так, пожалуйста, будь добра.

Не забудь и ты эти летние

Подмосковные вечера.

 

Podmoskovske večeri

 

Ne čuje se ni šuštanje u vrtu

Sve je tu zamrlo do jutra

Kad bi vi znali kako su mi drage

Podmoskovske večeri

 

Riječica se miče i ne miče

Sva srebrna od mjeseca

Pjesma se čuje i ne čuje

U tim tihim večerima

 

Što ti, draga, gledaš poprijeko

Naklanjajući glavu

Teško je izraziti i ne izraziti

Sve što mi je na srcu

 

A zora se već sve više zamjećuje

Zato te molim, budi dobra

Ne zaboravi ni ti te ljetne

Podmoskovske večeri

 

 

 

Jesenjin – Do viđenje druže

 

Do vidjenja druze, dovidjenja!

U zivotu ima mnogo zala

svaki korak prati nova patnja

na ovom svijetu srece nemam ja.

 

Do vidjenja! Tiho gasnu svijece

pred moj put u mrak i vjecni san.

citav zivot cekah malo srece

al’ u noci ipak ostah sam…

 

Do vidjenja bez stiska, bez rijeci

cemu bol i vrelih suza zar?

Za nas nije nista novo mrijeti

ni sam zivot nije nova stvar!

 

 

Pogan – Vućić, Dacić , Nikolić ft. Milošević,Karadžić,Šešelj

Dobricu Čosića  nismo ufurali u naslov. On je sam sebe ufurao u paklene vode. A sa takvima ne zagađujemo naslove.

Ovi naslov  dođe kao predstavljanje    stranjske muzičke numere uz krešendo monstruznog čina gusala.

Što da ne?

Zadnja trojica su ili će poslijednje dane provesti u tujinskim zatvorima. Svi su iz iste muzičke radionice izašli. Guslarska SANU škola, koja je osnovana na principa guslarske tradicije iz 1389. godine.

Poraz pretvorili u pobjedu , koja im je donijela šest vijekova ropstva. Tako to rade kreativne kreature. Vuk bi reko spodobe. Mi pomenuli tujinu pa se dičimo ingliš spikom..

Drugi krvolok po vrijednosti Wanted liste zločinaca, Slobodan Milošević je crko u zatvoru.. Ubio se . Tako kukavice vide poetsku smrt. Nema horde zla iza njih d aih junači, a usmaljeni se boje živjeti.

Treći Krvolok  u 71 godini fasovao  40 godina nezasluženog  pržuna.  Kažemo nezasluženi zatvor, jer takvim ne treba suditi, nego  ih  na njihov način ih srediti. Macola u glavu ili drvosječka sjekira po sred vrata.

Osam je odležao. Dvije trećine su 26,66 godina. Znači ostaje mu 18,66 godina za razmišljanje.Jes,  kada bi imo mozga. Popili mu ga luđaci, pa on postao umobolnik.

71 + 18 , god to je 89.  Ako se slijedi zakon i pravda imaće 89 godina kada stekne uslove za regularan izlazak.

Siumpatično , simbolično i frustrirajuće.

Simpatično jer pojma neće imati gdje je.Tako mu suđeno.

Simbolično, jer je njegov alter ego i uzor Andrija Aturković, koljač njegovih razmjea, riknuo u zatvoru upravu u godinama kada bi Karadžić trebao izaći iz pržuna.

Frustrirajuće jer će se naći budala koja će ga koknuti i zbog njega odležati. A ne bi trebo. Taj nesretnik bi samo obavio posao , koji je trebao Haški sud uraditi.

Četvrti krvolok je mala maca. Gospojica Milivoj Šešelj. On kao svaka šiparica i pizdunka najvoli olajavati. Njegove bijele kokoši, tako ih od Grbavice  1992. godine bosanci  zovu,  su više kokodakale nego zla učinili. Kad kažemo mala maca ,mislimo ratna. Inače je koka. Pitajte zeničke robijaše iz njegovog pržunskog vakta u BiH.  Zato mržnja prema Bosni,jer ga je ona abortirala.

Ipak se može svrstati u Koljače.Takva mu retorika i gard.I on to ne krije.Njegovi su učenici i radikalski supartijci Vučić,Dacić i Nikolić. Čuj molim te radikali. Tipično gospojinski. Što nisu ko muškarci rekli:

-Stranka četničkog koljačkog ravnogorskog pokreta.

Imenovane spodobe  su bili zagovornici ideje , da se za jednog ubijenog srbaljskog koljača  ubije 100  (sto) Bosanaca.

“Vučić, Nikolić i Dačić bili su prvaci u vođenju četiri rata na prostoru bivše Jugoslavije. Oni su mogli da spriječe gubitak desetina hiljada života samo da su imali miroljubivu politiku pre dvadeset godina”.

To je rekao bivši ministar odbrane Hrvatske Ante Kotromanović.On u javnosti mora biti umjeren jer je zvaničnik koji zastupa državu.

Mi ne moramo.Postoje i audio vizeuelne snimke na kojima se Šešeljeva i njegova ” mala raja ”  šeće sa automatima po ratištima na kojima je vršena genocidna klanica. Ko dobro traži naći će ih. Sigurno je da su   Dacić,Vučić i Nikolić i iste fele kao i Šešelj. Zločinačke. I pride još one druge, za koje nemamo dokaza, već samo povjerljive informacije, ali izvori ne želimo ptkrivati , pa činjenice o njihovom pderluku ne možemo objaviti.

Pitate se gdje je prvi krvolok.

Baš vam je pamćenje popustilo. To nije jedan genocidni krvolok . To je mnogoljudna organizacija koja se krije pod imenom SANU., a vodi ga oni pizdun Dobrica Ćosić. Kad progovori, čovjek ne zna da li je  frustrirana usjedelica ili usjedelica koja se frustrira. Njega nema na listi Wanted monstruma. On je na onoj takarlijoj listi : Pržun.

A ko će vam reći šta je to pržun? Mi nećemo,jer nas je strah pominjanja njegovog imena. Uglavnom u njemu su temperature bliske ključaloj vodi, i malo iznad . Koliko to će Ćosić javiti svojim delijama, pešovanima iz SANU. Da se pripreme. Tamo im vječni boravak zagarantovan.

Mi smo zaboravili šta znači SANU –  kratica , jer su po civilizacijskim normama iznevjerili i oblatili za sva vremena ono što bi takva institucija tebaala da  promoiviše i zastupa.

Mi joj volimo tepati.
SANAGUGLUKOLJAČA.

Vukovim rječnikom spelovano i prevedeno  to znači:
Srbaljska akademiija naučnog genocida umjeća luđačkih guslarskih koljača.  Kao što im sama kovanica kaže: San im je guglanje . Ovu zadnju riječ ste već skontali, ali od viška glava ne boli, rekao je njihov jaran Gebels. Opetovano ponavljanje laži neuki narod primi za istinu.

I sada se vi pitate : zašto sva ova pisanija.

Jednostavno ,kad oni slijede narčtanije i kolju i ubijaju, mi možemo pisati i smijati se maloumnicima.

Kako se možete smijati nakon pola miliona zaklanih,ubijenih,nestalih  i miliona rasaljenih, o sitnicama poput pljačkanja , pustošenja i razaranja da ne govorimo?

A što se ne bi smijali?

Smijeh je dobar za zdravlje. Čitav rat smo se smijali i veseli bili, jer smo imali dva velika i nepobjediva saveznika:

Nebo i Nadu.

A svi oni sada mogu lajati na mjesec i glumiti mirotvorce. Ali ako pogledate predratnu,ratnu i poratnu retoriku prve trojice onda ovi novi i nisu novi. Oni su samo svoji  i poltronski kontinuitet potonje četvorice, koji se samo prelijeva u vode dnevne politike. A jagnjeću kožu neka nose kada se prime gusala, možda im one povjeruju.

Popušlić zauvijek ostaje popušlić. To nam ljpše zvuči od onog guglator je uvijek guglator. To je pogano i samo ga pogani SANU ljudi i njihovi  sljedbenici rade.

I dajte, recite više narodu da je Kosovo republika, a Srbija Beogradski pašaluk plus Vojvodina.

A Vojvodina? Šta znate.

Albanci su uvijek govorili: Kad tad.

I šta vi  znate šta Vojvođani i Sandžaklije dumaju?