Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

U vrtlogu radosti  Djetinji svijet

U vrtlogu radosti                                                                                 Djetinji svijet

 

 

Evergrin brežuljak  Đardin i more

Evergrin brežuljak                                                                     Đardin i more

 

Razmišljajući o tebi  Proplanak pretežno žut

Razmišljajući o tebi                                                Proplanak šretežno žut

 

Plava nježnost  Neupoznata milina

Plava nježnost                                                                       Neupoznata  milina

 

Miris jasmina i kamelija  Milina krhkog proljeća

Miris jasmina i kamelija                                              Milina krhkog proljeća

 

Svježina ljubavi  Krik praznoće

Svježina ljubavi                                                             Krik praznoće

 

Snovi u vrtlogu duge  Rajski đardini I

Snovi u vrtlogu duge                                                     Rajski đardin 1

 

Ljeto sedamdeset i neke  Jesen sedamdeset neke

Ljeto sedamdeset i neke                                                             Jesen sedamdeset i neke

 

 

Aco Šopov – Zagledan u ocean

 

Jedna čovjek zagledan u ocean

jedan čovjek zagledan u valove oceana

stoji dugo nepomičan na obali

kao da prelistava sudbinu svoga naroda.

Čovjek ne primjećuje da vrijeme prolazi,

da već odavno nije podne,

da sunce skače po vodenim neravninama

kao ogromni ranjeni crveni galeb,

i da će se uskoro spustiti

beskrajna afrička noć.

 

Ćovkjek nepomično stoji kao skamenjeni žali.

Ocean je ogroman,a čovjek je mali.

 

Jedan mali čovjek zagledan u valove oceana

stoji na obali i u mislima doziva

sve galije svojih nepoznatih predaka

koji su otplovili prije mnogih vjekova

na put u neizvjesno i nepoznato Sutra.

Čovjek stoji i ne primjećuje

da je sve natkrila beskrajna afrička noć

i da je sve uvijeno u jedno crno i ogromno Ništa –

i zemlja i nebo i voda.

Čovjek stoji uporno i dalje gleda.

Odjednom ogromno crno Ništa  kao da se pokreće,

kao da oživljava

iz njegovih dubina izranjaju

davno isplovljene galije

mladići i djevojke odvedeni prije mnogo vijekova,

polako, ali sigurnoveslaju i približavaju se obali

čija s egranica ne nazire u mraku.

Ači čovjek na obali ih naslućuje,

dugo im maše rulama,

doziva ih,nadvikujući se sa strašnim glasom oceana.

I eti – oni nailaze,

već s eiskrvacaju na obali

noseći na rukama tešku i neodređenu

sudbinu,

svoju nenapisanu povijest.

Čovjek na obali skače od radosti,

sa svima s egrli, sa svima se ljubi

i neosjetno isčezava,nestaje među njima..
Čovjek se sliva sa ogromnom masom,

a masa sa čovjekom.

Odavno je već prošla noć,

sunce ponovo izlazi na obalom oeana

rumene ga radosti i tuge vali.

Čovjek uporno stoji i gleda u valove oceana.

Čovjek je ogroman a ocean mali.

 

Bleki – In memoriam jednom snu

 

 

 

Zanimljiva je ta zamisao

život je prelijep

i vrijedi umrijeti radi njega

sjećate se St. Egziperia

on je ubica

ubio je čedo svoje

Princa Malog

u okrutni svijet zalutalog

reče vakat mu bio

a se vrati u svijet svoj

ruža tišina i sni

ni briga ga

a jedna djevojčica plače prvi put

možda za čitav život svoj

ne znamo zašto

sačuvala je tajnu

ljubavi svoje

a u daljini sluti djetinji krik

aaa… aaaa…. aaaaa…..

Slučajnost i Ljubav

 

U nedostatku pjesama ,mi ih izmislimo.

Nasumice odaberemo riječ.Pritom i žmirimo i maramom zavežemo oči.Radi objktivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši, iako mnogi sumnjaju da je imamo:

-Ljubav.

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,nila nam je od velje pomoći.U sekundu je znala gdje smjestiti šedrvan,peškin,koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, a mi odosmo na na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik.Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to kad ona skonta da je potrebno. Jes kako ne kontamo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi.Kontamo je premuntati na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na da,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska pljunuta ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

 

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

 

Šta dalje pitamo se mi. Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona. Ne mere bez nas  praznovat. Sve do jednom.

 

Bleki – Mnogo toga ne znam…

Mnogo toga ne znam…

ali ako kažem da znam šta je smrt

mnogo smrti

boli i tuge

a su mi vjerne druge

neću reći ništa novo

 

Svaki tren je razlog za veliku brigu

ali neću to

nije mi u damaru

 

pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi

zamolim  oprost grijeha

i prelijepi život ide dalje

 

Da sam bilo kada zastao

jadikovao

ne bih volio i živio

 

Bio bih samo jadni čangrizavi starac

koji baš i ne voli život

 

Ja Konj

vagabundo

izabrao život i ljubav

i bio sretan koliko se moglo

 

Sreća zavisi od voljenja

a volio sam jako mnogo

jedna  mlada i neuka reče

prečesto

 

sve je u parovima

koliko sreće i radovanja

toliko boli i tuge

 

zašto bih se ikad brinuo

gubio ono malo kalendara

nedostajućih

 

A najbitnije!

 

Shvatiš  da treba poklanjati

ljubav

nježnost

radovanje

bezuslovno

svakoj Princezi kojoj je potrebno

 

Dame uvijek biraju

pod Zvijezdama

po srcu

Nebom kao svjedokom

zar ne

 

Tatjana Lukić – Grehota III

 

 

a tijelo

sjeća li se

 

ili su sitni biljezi

što šaraju plot

tek nijemi zarez u kamenu?

 

govori li išta ruka

ili kruži uokolo

i pruža ruke prema stvari

da bi se odnekud imala vratiti

u jalovu grudnju na grud?

 

je li okožda uvlači u se obzorje i svod

tek da primažili nam tepaju kakve tlapnje

treptanje i mig?

 

zbore li nam šta klecanja

krš od ruku

bruj stopala

 

ili drugdje taji

i loguje riječ?

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

 

 

 

Nebo zalazećeg sunca  Krajolik u ogledalu

Nebo zalazećeg sunca                                                                   Krajolik u ogledalu

Sunčeva sjena  Djetinji svijet

Sunčeva sjena                                                                        Djetinji svijet

 

Dječije mahnitanje  U vrtlogu radosti

Dječije mahnitanje                                                         U vrtlogu radosti

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

 

Pretežno zelene nijanse

 

 

 

Maline i kupine u grmlju zelenom  Đardin i more

Maline i kupine u polju zelenom                                           Đardin i more

 

Evergrin Srce  Evergrin brežuljak

Evergrin srce                                                           Evergrin brežuljk

 

Zeleni krajolik  Zelena zbrkanost

Zeleni krajolik                                                                                 Zelena zbrkanost