Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Svijet korala  Rajski plodovi

Svijet korala                                                                     Rajski plodovi

 

Plamena zelen Čudesna plavet

Plamena zelen                                                                                      Čudesna plavet

 

Mostovi povjerenja  Modra rijeka vjernosti

Mostovi povjerenja                                                      Modra rijeka vjernosti

 

U potrazi za izgubljenim snovima  Sjeti se mojih Grodih snova

U potrazi za izgubljenim snovima                                         Sjetih se Gordih uspomena

 

Mjesec i Modra rijeka Bijela labudica u krajoliku strasti

Mjesec i Modra rijeka                                                       Bijela labudica u vrtlogu strasti

 

Noć Makova Kovitlac snova

Noć makova                                                                               Kovitlac snova

 

Noć milosti i sna  Leptir od svjetlosti

Noć Milosti i sna                                                                Leptir od svjetlosti

 

Neuslovljena ljubav  Staze i stranputice

Neuslovljena ljubav                                                              Staze i stranputice

 

Boje vjernosti i ljubavi  Avetna pustoš

Boje vjernosti i ljubavi                                                        Avetna pustoš

 

Crveni otisak Plodnost

Crveni otisak                                                                       Plodnost

 

 

Desanka Maksimović – U zimski dan

Celoga je dana sneg polako pado
kao s voćki cvet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz cvetove snežne
kao leptir lak,
i nekome htela reći reči nežne,
tople, lepe, nove, kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji sleće
snežni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cveće
pahuljica veje, a ti sediš sam.

 

Arsen Dedic – Djevojka iz mog kraja/Song -Lyrics

 

Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svijetu
s’ Perkovica preko Knina

U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi

Ref.
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih oskorusa

Ona pamti davne rijeci
slatke boje zavicaja
ima zelju da me lijeci
djevojka iz moga kraja

Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase

U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi

Ref.

Ref.

Proljeće , ah , taj Maj

 

 

Krajolik majskog cvijeća

 

Tirkizni snovi

 

Ah , to proljeće

 

Ljubičice u polju šarenom

 

Molitva za ljubav

 

 

 

 

 

Maj ah taj Maj a moja si
Maj ah taj Maj i ti to znaš
dolazi prekrasni Maj
a gdje si ti

čarolija behara okupana
šarenilom poljskog cvijeća
zasjala u mojim bojama
a još uvijek čeznem za tobom

razigranim grudima plove
mirisi djevičanskih ljubčica
pitam se kao pitac vrli
a bol tvoja još uvik misli na mene

Arsen Dedic – Davne kise / Song – Lyrucs

 

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

Znam, to je bilo davno,

Znam da je bio rat.

Ja ne znam gdje ni kada,

No kad se veče sprema

Znam da ga više nema,

Znam da ga više nema,

I ustima od mulja,

Od mraka i od sjene,

U strahu što se šulja

On spava mjesto mene.

 

Ja čujem gdje se budi

U noći njegov glas,

A dani kao ludi

Ruše se oko nas.

Još uvijek zemlja drhti,

Još uvijek ko i prije,

A blijedo lice smrti

I pored mene bdije.

Sad negdje mirno spava,

Od zemlje i od blata,

A mjesto žene trava

Grli ga oko vrata.

 

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

Znam, to je bilo davno,

Znam da je bio rat.

I ne znam zašto sada

Dok liju davne kiše

Još uvijek na me pada

To čega nema više.

To čega nema više

Iz tame ruke pruža

I cujem kako diše

U vrtu neka ruža.

 

Moj prijatelj je umro,

Da, umro je moj brat,

To nije bilo davno,

Još uvijek traje rat.

 

 

Apokaliptičari i tetka Hanifa

 

Zabrinuti smo.Odavno, evo par mjeseci auditorijum oko onoga hudog , lajavog i izgubljenog, sada već rahmetlije Stivena Hovkina ,ne predviđa zloslutnu apokalipsu.

Začudo , ni  žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da  li je kakva  apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je veoma  pametno  i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta  predviđaju smak svijeta. Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. Sva im poamet stala u predviđanju apokalipse.

Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim  i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu. Dosad svaki put izvisili. To se savršeno  poklapa sa njihovim kalendarom koji  danas broji 6006 godine i 25 dana od postanka svijeta.

Žao nam  tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su  ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih kretena , ljudi mili.

 

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.

Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.

Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:

-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.

Tada je bila zijan; mislite vi?

Đe će ba,  tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?

I ta naša  tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?

Baš  ste jadni!

Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.

Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.

A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?

Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Ma , pustite više  tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.

Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.

I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.

Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.

 

Nismo mi ko oni  blentavi ljudi,  oni kreacionisti , koji tvrde da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kaz'o: evo to je dokaz da je   prije 70 miliona godina  meteor zbrisao dinosauruse. Il’ neki vulkan izbacio pepeo. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14  nečitko nam napisan koncept) je nepouzdano. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.

No,  nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim,  a ne da je ravna ploča ko što vas pametni svijet konta. Ih ,  jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo se prvi strmeknuli sa nje. Mislimo mi Bosanci.  Ne bi nam ni gravitacija pomogla. Ona koje nema ,  kako kažu neki.  Savaki takar  od Kulina bana  se  prvo nama , Bosancima  desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi. I dan danas se vode.

Ništa se ne dešava sa Bošnjacima. Oni su fiktivna , vještačka tvorvina stvorena prije dvadesetak godina od UDBAŠA i  Islamskih deklaracionista. U fikciji nema mozga niti će ga ikad biti.

No , ni ti nisu najgluplji.  Rahat od pameti  su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini da oni uopšte ne misle. Dobro bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to.

Nismo zavirivali ,  nismo pogančeri ko oni, ali kontamo da su umislili da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im.I glavar im glavni isto tako , jal hadum jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.

Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti,  jer je izvor neimovan, ženski i u srodstvu sa jednim rotirajućim članom .  I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemio reći o kojem se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.

Jedan ne može pogoditi u sridu ,  ni slučajno , ni u snu. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i sama sa sobom ispod čela  posvađana  i uskraćene mu  mogućnosti koncentrisanja pogodaka u sridu, od   rođenja.

Drugog , opet,  otac nije mogo uputiti u muško ženske takarli odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju  zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski penezi, nismo sigurni i  to ne znamo.

Oni treći je robijo. Kaži na robiji  mu često  ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara, ni kad se ljubi ni kad zbori. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba.

Mi se nadali da je sa vatikancima završem izbor najglupljih kongregacija, ali nije.

Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.

Što su ti ljudi glupi , braćo mila. Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.

I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.

Kako u svijetu tako i u Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam onia pljačkaška bagra natura  svoje pajtose sa strane,  jal  sa zapada , jal  sa istoka, jal sa Bliskog  istoka ,  da nas sve zajedno takare . Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.

Što bi poete rekle:

-Kad tad.

 

U prevodu:

-Neće im na dobro izaći.   Pržun jedan kroz jedan. Garant.

Arsen Dedić naš prijatelj – In memoriam

 

 

Napisaše neuki sa vikipedije:

 Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.), bio je hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor.

A uglavnom i nije tako.

Veoma uzak je to okvir za velikog Arsena Dedića.

Za njega granice Hrvatske nisu postojale, i kada su narisane, nisu ga sprečavale da budu i bosanski,i crnogorski,isrbijanski,i makednoski,i kosovski, i vojvođanski, pa čak i slovenački  veliki umjetnik , rado viđen u svim sredinama bivše nam domovine , ubijene majčice Jugoslavije.

A gdje ono bio nježan muž, divan otac . Život , ljubav  je utkao u obitelj.

Gdje je ono bio je i boem i prijatelj ljudi sličnih njemu, do poslijednjeg dana života bogatog ljubavlju, snovima i umjetnošću.

Nikako blentovije da shvate da je Arsen Dedić po  vokaciji nutrine cjeloga bića  bio krajnje antipolitičan,

i prijatelj svih ljudi dobre volje.

Vrijeme prolazi, seni Arsena Dedića – Čovjeka ne blijede.

Alelujah.

– Arsen Dedić,Gabi Novak i Matija Dedić – Tamo da putujem(Odlazak)/Song -Lyrics

 

U slutnji, u čežnji daljine, daljine…

u srcu, u dahu planine, planine…

 

Malena mjesta srca moga,

spomenak Brača, Imotskoga.

 

I bljesak slavna šestopera,

i miris (miris) kalopera.

 

Tamo, tamo da putujem,

tamo, tamo da tugujem.

 

da čujem one stare basne,

da mlijeko plave bajke sasnem;

 

da više ne znam sebe sama,

ni dima bola u maglama.

 

 

Bleki – Srce u ruci

sanjam da sanjam

u tom drugom snu lebdim

vidim da sam dijete

držim srce u ruci

nudim ga nekome

znam da je moje

 

iako su mi grudi nevino čiste

pomislim čudno je

sretna a spretna ona

iz prvog sna

koja je sanjalicu iščupala

dok kap proljetne kiše

sapire krv sa njega živog

 

a ona crvena

a kakva će drugačija biti

za mir i slobodu

klizi na nevinu bjelinu

ruku krhke ruže

ah miline i tuge

 

gledajući suzu u oku njenom

zaboravih da lebdim

i sada padam sa darom u ruci

ni pomoći ni sjenke ni svjetla

nikoga nema da ga primi

 

Arsen Dedić- Sve te vodilo k meni / Song – Lyrics

 

Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,

mala primorska mjesta, isti pisci i ploce…

Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,

Nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,

Da mi moras biti draga…

 

Sve te vodilo k meni, tvoje oci i usta,

Tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva…

Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni

I kad si isla krivim putem – sve te vodilo k meni,

Sve te vodilo k meni…

 

Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni

I kad si isla krivim putem – sve te vodilo k meni,

Sve te vodilo k meni…