Hjanrih Hajne – Jedna se odroni zvezda

Jedna se odroni zvezda

sa svoje visine jasne!

Ono je ljubavi zvezda

što tamo pada i gasne.

 

Sa jabukova stabla

padaju hrpe cveta,

vetri stižu i tim se

igraju, vesela leta.

 

Labud ribnjakom kruži

i peva, i pesma zvoni,

sve tiše, i pevac beli,

u grob vodeni roni.

 

Sve je nemo i mračno!

Cvet je razduvan ceo,

zgasla je zvezda i s pesmom

potonu labud beo.

 


												

Dobriša Cesarić – Iako ima malo ljeta

Iako ima malo ljeta,
Razmišljao je već o mnogom.
Živi u gradu gdje imadu
Dušu tek lopte nogometa –
zato ih i biju nogom.

Al kad mu duh – ekstazom vođen –
Zapliva krepko u visini,
Zna da se ljulja ponad mulja,
Ko lopoč u bari rođen –
Tako mu se barem čini.

No ko bi ga izbliza pozno,
Vidio bi da je spozno,
Iako ima malo ljeta,
Da će ko cvijet u doba suše
Uvenut u gradu gdje imaju duše
Samo lopte nogometa.


												

Bleki – Da li si vidjela kišu

 

Volim kišu

ne i njene tragove

bole

 

volim je po svome tijelu

isprala je moje kose

isplakala sve moje suze

 

ipak

 

srcu mome sunce je jarko

duša uvijek otvorena

za onu koja zna ljubiti

 

mene treba ubrati

a ja ću je ljubavi učiti

jecajući kriknuće

 

ne dam joj tišinu njenu

moja je

ko vjetar u dodiru mom