Autor
Hajro Šabanadžović
Plavetni red Vilenjaci
Jesen na Bijelim stijenama Sunce u klopci
Bijela labudica u krajoliku strasti Noć slavlja
Ispod kape nebeske čarolija Svilenkasti dan
Ljubav kao opsesija Vilinski đardini
Kako sam samo osetio sve što
rastankom zovu. Kako znam i sada:
nepreboljeno i jezivo nešto
tamno, što tkanje nekog lepog sklada
kida, još jednom pružajuć ga amo.
Što bespomoćan bejah gledajući
ono što mene – a mene zovući –
pusti da idem, zaostavši samo,
ono što ko da bejahu sve žene,
a ipak malo, belo činilo se,
i ništa drugo do: mahanje što se
već više i ne odnosi na mene,
mahanje neprekidno iz daleka,
sve tiše – jedva objašnjivo više:
možda šljivina grana što se njiše
kad sa nje žurno prhne ptica neka.
Kučica u cvijeću
Poljubac
Prozračna snenost
Obzorje budućnosti
slutim jube
al krijem
tvoje zore bolne
za sedam godina
i još neki dan
u sjenci naše kućice
kraj mirisnog cvijeća
urburkanih bila
ležimo nagi i vreli
od cjelova silnih sneni
na grani usud sjedi
tužno nas pogledava
tiho šapće al ne zbori
ne spavajte noćas mili
do zore još vremena ima
plešite još samo malo
uskoro će zora krvava
najaviti vašega tanga kraj
pustite da ljubav cvijeta
do poslijednjeg okreta
sutra će za jedno od vas
biti svršetak ovog svijeta
Opet prošlost iz mraka mi leti,
šušti kao bele rade lug.
Ja se danas svog starog psa setih
što mi beše u mladosti drug.
Danas mladost šumela mi telom
ko natruli pod prozorom klen,
pa se setih devojke u belom –
taj pas beše nekad poštar njen.
Nema uvek svoga bliskog svako,
al’ je ona ko pesma mi bila,
jer ta pisma i nije nikako
kod psa vernog pod vratom otkrila.
Nikada ih nije ni čitala,
iz daleka ja je gledah s tugom…
Al’ bi uvek kraj maline stala
i sanjala o nečemu dugo.
Ja tugovah… I ne mogah tada
od nje pismo da dočekam svoje…
Otputovah… No, opet sam sada
pred kapijom plavičaste boje.
Odavno je moj pas, znam to, crko,
Malaguena Salerosa
Que bonitos ojos tienes
Debajo de esas dos cejas
Debajo de esas dos cejas
Que bonitos ojos tienes.
Ellos me quieren mirar
Pero si tu no los dejas
Pero si tu no los dejas
Ni siquiera parpadear.
Malaguena salerosa
Besar tus labios quisiera
Besar tus labios quisiera.
Malaguena salerosa
Y decirte nina hermosa.
Que eres lin……..da y hechicera,
Que eres linda y hechicera
Como el candor de una rosa.
Si por pobre me desprecias
Yo te concedo razon
Yo te concedo razon
Si por pobre me desprecias.
Yo no te ofrezco riquezas
Te ofrezco mi corazon
Te ofrezco mi corazon
A cambio de mi pobreza.
Malaguena salerosa
Besar tus labios quisiera
Besar tus labios quisiera.
Malaguena salerosa
Y decirte nina hermosa.
Que eres lin……..da y hechicera,
Que eres linda y hechicera
Como el candor de una rosa.
Y decirte nina hermosa.
Prekrasna ružo iz Malage
Kako prelijepe oči imaš
ispod tih dvaju obrava
ispod tih dvaju obrva
Kako prelijepe oči imaš
One vole da me gledaju
ali ti im ne dozvoljavaš
ali ti im ne dozvoljavaš
ni maleni treptaj
Malagenija pekrsna ružo
želim dugo ljubiti tvoje usne
želim dugo ljubiti tvoje usne
Prekrasna ružo iz Malage
i reći ti prekrasna djevojko
Kako si lijepa i čarobna
kako si lijepa i čarobna
kao nevinost ruže
kao nevinost ruže
Ako me zbog siromaštva prezireš
reći ću ti ti si u pravu
reći ću ti da si u pravu
ako me zbog siromaštva odbacuješ
Ne mogu ti ponuditi bogatstvo
Nudim ti srce
Nudim ti srce
Zbog onoga što mi nedostaje.
Malagenija prekrasna ružo
želim dugo ljubiti tvoje usne
želim dugo ljubiti tvoje usne
prekrasna ružo iz Malage
i reći ti prekrasna djevojko
kako si lijepa i čarobna
kako si lijepa i čarobna
kao nevinost ruže
kao nevinost ruže
Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne po želi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Sunčica
To vam je tako
jednostavno i lako
reče Ja jesam
ljudima od blata
imate raj
i pakao
vi birate ples
Raj je za moje duše
vatra je zavodnikova prevara
tako vam je to
reče On Milosni
lako i jednostavno
ljudima od zemlje
imate Milost i Ljubav
od Mene
plam i vatra
to vam je od vas
jednostavno i ne baš lako
reče Jedan Jedini
ljudima od ognja
to vam je tako
Autor
Hajro Šabanadžović
Snovi
Snovi
Lepršavi snovi
Naši snovi
Zavejani snovi
U snima snovi
Tanani snovi
U potrazi za snovima
Snovi lelujaju
Zlokobni znovi
Snoviđenja
Snovi lepšršaju nad Modrom rijekom
Tanani snovi
Tirkizni snovi
Snovi bez nade
Plavetni sni
Plava rijeka sni
Malena velove snije
Ruže sniju
Modra rijeka sni
Modra rijeka sanja