Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Nebo

Nebeski nosači 

Nebeski nosači                                                          Plemenito nebo modre rijeke

 

Svjetlost                                                                           Nebo

Nebeske suze  Svijet maglica

Nebeske suze                                                                Svijet maglica

Purpurno nebo  Crvena zviježđa

Purpurno nebo                                                             Crvena zviježđa

Anđeo nebeski  Ljetno nebo

Anđeo nebeski                                    Ljetno nebo

Nebeska ruža    Nebeski velovi

Nebeska ruža                                                                              Nebeski velovi

Nebo  Ovo nebo svjetlosti

Nebo                                                                                               Ovo nebo svjetlosti

Ovo nebo nad nama   Purpurno nebo

Ovo nebo nad nama                                                                      Purpurno nebo

Nebo i đardin      Nebo, rijeka i terakota

Nebo i đardin                                                                                    Nebo rijeka i terakota

Testament Lava mudraca poderale kćeri bludnice

 

 

Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.

Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.

Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.

Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.

Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.

Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.

Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa
šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.To joj sada glavna zanimacija.

Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.

Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.

Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.

One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.

Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.

Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.

Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.

Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.

Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari.

I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše i nogu im dadoše.

Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.

Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri; majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.

I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.

Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.

Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.

Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:

“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.

To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”

Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .
Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.

Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.

Naravoučenije:

Bludnica jednom, bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.

Jugoslavija , Ljepotica Majka

Krvavo nebo

Jugoslavija Idila  Jugoslavija u velovima Vodopad suza

SHS zvijeri komadaju svoju majku Jugoslaviju  Val smrti Ponekad je sanjamo  Bol u srcima

Jugoslavija , Ljepotica majka

Jugoslavija je bila pa je više ni

svi su se kleli da su je voljeli

jednom  ćemo ići njenoj  sjeni

dok su joj drugi nestanak željeli

Neka proći će i oni i sva djeca njina

svakako će svoje grijehe saznati

neće znati sin za oca ni otac za sina

dana kada odrede se pakleni halvati

teško je dići na majku ruku

to nebo ne može podnijeti

oni će okovima kamen da tuku

svako će svoje breme ponijeti

es ha es zlotvor se okanio nije

mogli smo živjet sna bajke

zvijer kamom i macolom ubi  je

prokletstvo čeka ubice majke

žao nam ljepotice majke mile

poklanjala ljubav kćeri  svakoj

ljepote njene sve jedanke bile

hvala ti Majko snivaj spokoj


												

Jugoslavija , naša dobra Majka

Danas je komunistički rođendan jedne predivne zemlje koju su ubili SHS fašističke zvijeri. Neka im , mi ćemo im samo saopćiti da se nikad nije po dobrom vratilo onome ko ubije svoju majku.

Jeste , koliko god to neko poricao bila nam je majka. I to dobra majka. Bilo u njenim jedrima i kukolja, koji je ona držala pod kontrolom dak je bio živ njen najveći sin..

Onda se kukolj razmahao i bilo je to što je bilo.

Ubijena je u 46 godini. Vrlo malo je to godina za jednu domovinu. Današnji dan unijeće tugu i sjetu u mnoge domove.

Oni zli,ubice će po običaju likovati.

Svako se nosi sa svojim sjećanjima, radostima, tugom, ljubavima i ljudskošću na svoj način.

Danas ne želimo nikome nametati svoja snoviđenja i sjećanjana Jugoslaviju.Svako će potraži utjehu na svoj način.

Mnogi upotrebljavaju izraz bivša nam domovina. Ne može ona nikad biti bivša, ona može biti samo ubijena ili ako vam je prihvatljivije: zauvijek usnula ljepotica.

Prvu misao koju vežemo za domovinu je ljubav.

Zato danas moramo govoriti o ljubavi.

O njoj ćemo progovoriti na svoj način:slikom, muzikom i ponekim arhaičnim tekstom.

Dodikov samozvani analitičar opet bljuje genocidni smrad

” Hrestomanija o nepostojećem genocidu” je novo bulažnjenje Srđana Puhala vojnika genocidne tvorevine. Kaže bio je vezita u vojsci ubica i koljača. Navodi to kao opravdanje da on nije klao i ubijao.

Loš pokušaj? Jalova odbrana.

Kao vezista u Banja Luci je bio na samom izvoru genocida i njegovog sprovođenja . Zna više o genocidu i genocidu u Bosni od mnogih Haških svjedoka i osuđenika. Svako ćutanje i ignoriranje spoznaje o zločinima je direktno saučesništva u njima .

Ovo je več prešlo u kliničku manijakalnu patologiju i psihopatiju. Sa tim bolesnicima ne vrijedi diskutovati. Treba ih pod hitno smjestiiti pod psihijatrijski nadzor . Na njegovu žalost , jedini psihijatar po njegovom ukusu Radovan Karadžić , se kao jedan od glavnih organizatora genocidne klanice nalazi na mentalno – psihičkoj , doživotnoj skrbi Haškog suda za osuđene ratne ( čitaj : genocidne ) zločince .

O bolesnicima ne volimo raspravljati , da se ne bi okužili.

Zato ćemo vam iz našeg arhiva izvaditi zapis o opetovanom psihopati Srđanu Puhalu .

Iz Arhiva

Genocidno naslijeđe samoproglašenog analitičara

 BY ADMIN7. MAJA 2022.ONI NAMA, MI NJIMA

“Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ?”

Koje li bezumnosti , bezočnosti i zvjerske neljudskosti koja od žrtve traži da ponovo prekopavaju kosti , masovne grobnice nevino ubijenih i dokazuju ubicama koliko ih je ubijeno na stratištima širom Bosne zemlje Božije milosti , a ovaj put i Sarajeva Grada čednosti.

Jedan kvazi intelektualac i režimski plaćenik genocidne tvorevine nudi 10.000 KM pojedincu, nevladinoj organizaciji, državnim institucijama, međunarodnim organizacijama, udruženjima građana, medijima, koje mu donesu, kako je napisao, relevantne podatke da je u opkoljenom Sarajevu, koje je kontrolisala Armija BiH, ubijeno 1.601 dijete.

Nećemo obratiti pažnju na izrazito tužno medikretensko lice u kojemu blješti kompleks genocidnog poricanja i straha o identifikaciji sa najgnusnijim i najkrvoločnijim zločinom koji se zbio u srcu Evrope od poslijednjeg svjetskog rata.

Seni mrtvih nam ne dozvoljavaju da se spuštamo na nivo nerazumnika i sljedbenika genocidne vrhuške koja je odvela čitav jedan narod u izolaciju , anatemu i propast .

Mi smo djeca Bosne zemlje Božije milosti i baratamo samo činjenicama

U Sarajevu se nije ubijeno samo 1601 dijete. Ubijeno je sveukupno 14.011 nevinih građana Sarajeva.

Bog Milostivi nas je učio i molio:

Tko ubije jedno nevino biće , kao da je ubio čitav svijet.

Od Adama i Eve su nastali svi ljudi svijeta .

U Sarajevu je ubijeno 14. 011 svijetova , od kojih 1601 nevine dječice , vjerujemo , sada već Božijih Anđelćica. Tu dolazimo do prave svrhe organizovanih genocidnih nakana Srbije i njene genocidne tvorevine.

Nek se ubice zapitaju koliko su nerođene djece ubili da su žrtve ostavile u životu. Brojke su se matematičkom i bilo kojom naučnom progresijom , u nekom budućom , nažalost za žrtve nepostojećem vremenu su se mogle uvećati u milijarde.

I zato , po svim i Božanskim i ljudskim uzansama , tvrdimo u Sarajevu i cijeloj Bosni se desio genocid.

Definicija genocida u Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. X. 1948. UN mora biti ugrađena u zakonodavstvene zakone svih članica :

“Genocid

Zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. “

Eto , Srđane Puhale , bijedniče bijedni , nečovječe , negatoru ljudskosti i sljedbeniku monstruma , u par rečinica ti rekosmo koliko je djece ubijeno u Sarajevu. Uzmi objektivnost u ruku pa sam izračunaj ono što ti nije jasno o ubijanju i genocidu . I nemoj zaboraviti genocid u tvom gradu.

Ne želimo tvoj krvavi novac , trebaće ti , ali neće ti biti dovoljno ni svo blago svijeta da prebrodiš rijeku Stiks i završiš u Danteovom Devetom krugu.

Čujete li glasove

„Čujete li glasove?

Časni sude: čujete li glasove?

Glasove žrtava!

Čujete ih iz Gornjega Vakufa,

Iz Jablanice

 Iz Mostara

Iz Stoca

Sa Heliodroma.

Iz Dretelja

 Iz Gabele

 Iz Ljubuškoga

 A nisu sve to glasovi muslimana

Čuju se i glasovi Hrvata ,  Hrvatskih žrtava.

Čujete li glasove časni suci?

 Čujete li glasove?

Čujete li glasove žrtava?

Oni vape za pravdom! *„

Nažalaost ovo nije pjesnička fikcija, poema ,žalopojka , oda ili  poetska crtica nekog pjesnika ili  domoljuba.

Ovo je stvarnost, završne riječi u slučaju “Prlić i ostali” kojim je  Amerikanac Kenneth Scott, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), vapio za pravdom pred  Sudskim vijećem ICTY.

( Nažalost i na uštrb pravde i istine , slučajno ili namjerno , propustio je pomenuti najsuroviji , najzvjerskiji , najkrvoločniji … genocidni zločin u Ahmićima. )

Prije tačno četiri godine , 29. novembra 2017.  Žalbeno vijeće Haškog tribunala donio je konačnu presudukojom je osuđen vojni i politički vrh takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.

Presuda Suda u Hagu  o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom oružanom sukobus ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine i pripajanje Hrvatskoj, na čijem čelu je  bio Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, je potvrdila da su tokom tokom 1993. i 1994. počinjeni su užasni zločini.

Na osnovu toga SUD je  donio odluku da je bivši predsjednik vlade tzv. Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Vječito oblokanog Bosnofoba Franaju Tuđmana smrt je spriječila da dospije među zločonačke robijaše.

Taj ljudski minorac  bi , zbog ukinuća smrtne kazne , najvjerovatnije dobio doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.

Milanoviću, Čoviću,Plenkoviću i ini sljedbenici zločinca Tuđmana… da li u vama ima ljudskosti da oslušnete glasove onih kojih više  nema, bespomoćnih žrtava koje vape za pravdom,a čijem potomstvu ,   raspoamamljenim drogiranim mozgovima vi nudite novi genocidni sraz, nastavak zločinačkog poduihvata sa elementima genocida?

Neka nam pučanstvo oprosti , pitanje je bilo isključivo retoričko ili u najboljem slučaju licencia poetika, jerne očekujemo ljudskost tamo gdje se zločinaćka , fašistička , ustaška ideologija hvali,ali dužni smo da napomenemo:

Dalje zločinačke prste od Bosne zemlje Božije milosti.

Sjetite se kako završavaju njeni mrzitelji počevši od Tuđmana Sr., Jr. , Praljaka,Bobetka, Bobana,Gotovine…

Svi oni i mrtvi i živi ćuju gčasove.Mnošto glasova i vapaja naprečac uzetih a pred Bogom Milim nevinih duša.

San o Jugoslaviji i Bosni / iz Arhiva

 iz Arhiva

BY BOSNA, GRAD ČEDNOSTI

Bila jednom jedna Jugoslavija. Nesrećna kćerka , brižna majka  i  divna pra, praunuka.

Rodili je partizani i Mašal Tito.

Ona nama brižna majka 46 godina bila. Nama i Bosni. A opet ona pra, praunuka Bosni bila.

A pra, pra baka , rekti, da prostiš ista ona; prkosna i snena ;ktomu šarena k'o najsajnije maglice.

I Jugoslavija i Bosna kost u grlu zvijeri i bludnici uvijek bili.Jugoslaviju  troje njene djece,tri zvijeri raskomadaše. Bosnu su silovali i klali , ali njenu čednost i ljepotu ne spoznaše i ništa joj ne mogaše.

No , danas nam ne idu ružne riječi od ruku,pa ne možemo nastaviti u tom pravcu.Oskvrnavili bi domovine.

Mi nismo skloni davati prostora umotvorinama drugih da govore u naše ime; ma koliki oni umjetnici bili.

Danas smo mo napravili izutetak ,i uglavnom ćutali;zbog sjećanja na ubijenu nam domovinu Jugoslaviju;i darova koju je ona poklonila Bosni.

Vidjeli ste ipak nismo tugovali.Mi smo slavili i sjećali se kroz pjesme drugih koje su poklonjene našoj divnoj domovini .Pjesme koje su bile dio naših života i mladosti.

I pogađaju u sridu: To su naše domovine. Mi ih volimo i u srcu svome nosimo. Njihove ljepota, čestitost i dobrota je san koji snijemo. Taj san nas snaži da istrajemo u ljubavi i takarli životu koji nam drugi pogane

Mogli bismo sjećanja nizati dalje,danima .Ali takva sjećanja su i lijepa i bolna.

Lijepa,jer su sjećanja naša i mi ih sa ljubavlju prenosimo na Bosnu, domovinu naše stvarnosti.

Bolna jer se moramo vraćati u stvarnost ,koja je mnogo ružnija nego ona koju smo u ubijenoj domovini imali.

Nismo nostalgičari,kako bi neki neupućeni i zluradi pomislili.Samo se držimo činjenica i stvarnosti naše atavističke prošlosti.

Jugoslavija je predivna i čestita bila.

Bosna je uvijek naš  izbor  ,još od  Kulina bana i njegovih predaka, i prije 1878.godine,i međuvremenu do 1995. i do kraja naših života.

Još istinitije; ona je odabrala nas,dala nam život i bremenita  naslijeđa  duga desetine milenijuma. Ona je naša Modra rijeka vječna.

Nebo nam pokonilo čaroliju i puno ljubavi.U centar darova smjetilo je  Bosnu zemlju svoje milosti i u njoj veloviti Grad čednosti.

Šta  nam više treba?

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Ekspresije   Impresije

Ekspresije                                                                         Impresije

 

Ekspresionizam    Impresionizam

Ekspresionizam                                                                  Impresionizam

 

Odvojeni putevi   Blaženi pupoljak među ružama

Odvojeni  putevi                                                                     Blaženi pupoljak među ružama

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

zapis-o-cvijecu  nebo-jesen-i-modra-rijeka

Zapis o cvijeću                                                                        Nebo jesen i Modra rijeka

dva-lika-jednog-krajolikadva-lika-jednog-krajolika-ii

Dva lika jednog krajolika

sunce-na-istoku  jutarnja-sema

Sunce na istoku                                                            Jutarnja šema