Autor
Hajro Šabanadžović
Biseri prethodnih dana
Miris ljubavi Plitkost
Vjernost i san Ona budna sanja
Zaljubljena duša sniva Oblak snova
Bezbrižni svijet Jasnost
Plišano nebo Cvijeće Grada čednosti
Djeca mala su čedna i gladna
vide pile na ražnju
oči sijaju ko farovi zvijeri
susjed je ljubazan
voli zabiti
tamo je rođen
hladna limunada u cvijetnom vrtu
prija na ljetnom suncu
i piletina je dobrog okusa
odavno ne bješe ovako
vrisak i muk
ništa nije besplatno
Tišina.
Tajac.
kiselkasta tekučina rasuta po travnaku
zalila je jedinu ljubičicu kraj bazena
grije se na suncu
zverinji život ide dalje
ne bakće se sitnicama
Pjetlov krik
Labudova je pjesma noći
Jednolika i dosadna poruka
Koja mi više
I danas se ona ponavlja
Ali danas eto danas eto
Ne čujem tvoju romansu
I pravim se gluv
I ne slušam tvoj krik
Ipak ustajem srećan
Gotovo svakog dana života
I davim se ne sunčevoj svjetlosti
Najljepše snove mojih noći.
Ne idi tamo
sve je sračunato unaprijed
Meč je namješten
i kada se on bude pojavio u ringu
Obasjan munjama od magnezijumu
Oni će zapjevati da uši uzagluši Te Deum
I pre nego što budeš ustao sa stolice
Oni će zazvoniti u zvono što mogu jače
Tresnuće ti u lice
Sveti sunđer
I ti nećeš imati vremena da mu uletiš u perje
Zatim će se oni baciti na tebe
A on će te udariti ispod pojasa
I ti ćeš se srušiti
U strugotine
Sa glupo spuštenim rukama
I nikad više nećeš moći leći sa ženom
I pada kiša
dosadna i tužna
ispira tragove odlazećih
bez imalo uviđavnosti i patetike
Orosi plodnu zemlju
za cvjetanje neke nove ruže
koja će učiti ljubavne korake plahe
jer vrijeme ne postoji samo se preslikava
U očima snenost
u srcu tanani plam
u rukama ljepota milosna
sve se proljeće i ljubav zove
Sto put sam se evo zakleo
pred jutro te prevario
drugoj ja sam bagrem nosio
tebe iznevjerio
Sto put sam se evo zakleo
pa te prevario
sad bih dukate od jada
bas u blato bacio
Ref.
A za oblak mi se mjesec skrio
sakrio mi pute
uzalud vam trud sviraci
za drugog su dunje zute
A ja evo nekad sjetim se
sto moj caca znao reci je
sve ti duse, sine, slavonske
uz pjesmu prebole
al ne oproste
Uz pjesmu mi se evo rodimo
uz pjesmu umiremo
Slavonijo ko te nije volio
ne zna sta je izgubio
Ref. 2x
Uvijek aktuelno !
( Otrgnuto sa stranica Blekilijevog instituta za geotermalna i astrofizička istraživanja )

Pazi sad! Gledate ekskluzivne snimke sudara Zemlje i zlogukog planeta X , odnosno Nibiru.
Radi lakšeg snalaženja u ovom nestvarnom sekundarnom video zapisu , zemlja je mnogo manja od misteriozne planete.
Ova snimka snimljena na ISS , ali se već jako dugo skriva od javnosti, da se ne bi uznemirili duhovi zemaljskog pučanstva .
Kada se dogodio ovaj sudar i zašto nije bio vidljiv , da se ne kaže osjetljiv.?
Desio se za vrijeme jednog od poslijednjeg pomračenja Mjeseca i Sunca, kada se ni prst pred nosom nije mogao vidjeti.
Inače , pomračenje Mjeseca je spektakularna astronomska pojava koja se često tumači kao loš znak , koji najavljuje nečiju propast . Ovaj put je nastradao tajantveni Planet X
Njegov uticaj ćemo osjećati godinama prije i mjesecima kasnije
Naučnici tvrde da je globalno zatopoljavanje na Zemlji posljedica ovog trenja, kao i ispiranje , oliti isparenje mozgova dijela pučanstva.
Ipak vjerodostojnosti radi , za potrebe istine i astronomske zajednice, kao i maloumnih zlohudih proroka , moramo skrenuti pažnju da je napravljena simulacija / model sudara Zemlje i nepostojeće planete Nibiru.
Da bi se sudar dogodio i poprimio dekumentarne karakteristike , upotrebljeni su svi relevantni podaci koje nauka posjeduje o Zemlji i Nibiru.
Zemlja kao zemlja , tvrda kao stijena i željezo. Nibiru mek i krhak kao sve paučine i magle.
U svim ponovljenim simulacijama datog eksperimenta , uvjek se dešava isto.
Zemlja je prolazila kroz Nibiru kao kroz hrpu sladoledne prašine oblikovane u sferu planeta.
Znači sudar neće izazvati nikakvu štetu po Zemlju.
Malo će se protresti , upiti energiju Nibiru i nastaviti svoju plovidbu Sunčevim sistemom, do okončanja / Sudnjeg dana Univerzuma.
Ali, još je veća , naučno dokazana izvjesnost , da će se Nibiru prije urušiti u mozgove maloumnika, koji od 2012. , i još ranije od 1914.godine ,više puta godišnje zagovaraju apokalipsu, nego će se sresti sa Zemjom.
Aleksa Šantić (27. maj 1868. Mostar – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina) je bio uz Mak Dizdara najveći i najproduktivniji bosanskohercegovački pjesnik. Povezao je svojim djelom idejne i pjesničke težnje književne tradicije i nove epohe modernizma, kojoj je pripadao. Prvu pjesmu objavio je 1886, a prvu zbirku pjesama 1891. godine.
To su relevantni podaci sa kojima će se svi složiti.Ostale biografske crtice o životu pjesnika Alekse Šantića će se razlikovati od biografa do biografa,od kritičara do kritičara,simpatizera ili nesimpatizera.
Svi će pričati o Šantiću,svi će se trpati u mit o Šantiću , bez obzira da li su njihove riječi istinite,iskrene i ljudske,ili su samo proizvod nekih ličnih animoziteta i kompleksa,ili naloga dnevne politike. Neki će pokušati da doktoriraju na Šantiću,ali ga neće moći istjerati iz Bosne,kao što je to vehta Razija Lagumđija učinila Meši Selimoviću.
Nas ne interesuju tračevi i rekla kazala.Ne interesuje nas ni „pamet novijeg doba“.Ponajmanje našu pažnju zavređuje političko blaćenje ili glorifikacija lika Alekse Šantića.
Nas interesuje Aleksa Šantić pjesnik i ostavština koju je dao.Bogata je to kula.U toj kuli ima po nešto za svakog iskrenog zaljubljenika u poetiku i ljepotu, u Mostar i Bosnu.Svako razmišljanje mimo toga je toboparalitička glupost.
Da,označiće Aleksu maloumnikom,autistom i mjesečarem, koji ne može da zapamti rečenicu ili ne može da završi osnovne škole.
Gospodo vi koji ste školovani i takve mu pogrde darujete ,napišite bar jednu jedinu pjesmu ,koja bi kao Šantićeva poezija nostila miris đula,šadrvana i ljubavi kojom vaskolika Bosna odiše.
Gospodo vi koji u svakoj riječi dlaku tražite ,pogledajte da se u vašem oku nije sajkrila šuma od koje ne vidite ljepotu probeharale alice,šum Neretve, miris Bosanskog neba i nevinosti.
Gospodo,vi koji nacionalizam u svakoj riječi tražite,zavirite u svoja srca i pogledajte koliko otrova u njimu kola.
Reći će da su ga srpski savremenici pogradno zvali Aljo, a to je zbog njegovog kosmopolitizma i htjenjima zajedništva.Neki neuki zubati ljudi će mu pripisivati ncionalizam,koji oni u srcu poput ljute guje gaje.
Nama ne smeta ako neko kaže da je srbin,hrvat ili bošnjak.To je njihovo pravo. Dopustite vi nama da nudemo Bosanci.
Gospodo zavirite u leksikone poezije i provjerite koji je balknaski pjesnik bio plodniji i rječitiji od Alekse Šantića.
Samo jedan ga je prevazišao dubinom riječi,a to je Mak Dizdar. Ali Mak je tragalac za za korjenima i iskonom.
Šantić to nije. Šantić je pripadao epohi kada Bosna nije bila Bosanska. Tragovi Turaka su bili još snažni.Austrougare nije interesovala Bosna i njen narod , već samo demonstracija sile – velesile.
Šantić je bio Bosanac pravoslavac ,koga su svim silama nastojali da uvuku u ralje srpskog nacuionalizma.Za to su bili zaduženi Garašaninovi velikosrbi Jovan Dućić i Svetozar Ćorović. Oni su svojim nacionalističkim kandžama za grkljan ščepali nervička Šantića ,ali on se nije dao.
On je želio biti samo Bosanski pravoslavac i ništa više. Od dvojca je i krenula sva priča o Šantićevim „ umnim“ ispadima . Zloba i ljubomora, na poetu koji je pisao tako lako i onako kako to oni nisu umjeli.Oni su bili ograničeni,zaslijepljeni i koristoljubljivi.Dučić je mrzio ljepote žena i ljudi i mirise Mostara, koje Šantić iz svoje duše prelijevao u svoju poeziju. Ćorovićeva djela Stojan Mutikaša i Zulumćar su autobiografska.Šantić je je pjevao o ljubavi,svijetu u kojem se svjetlost neba ogleda u ljepoti žene i krajolika mostarskog.
Šantić se uvijek zaljubljivao u žene. U muslimanku, u katolkinju, u pravoslavku i u sve žene i djevojčice svijeta. Svaka žena je djevojčica i svaka djevojčica je žena.Oni koji ne poznaju ljubav i žene ,ne mogu to ni spoznati, ni prepoznati.Njihove prljave misli ih vode pedofiliji.
Koliko je samo ljubavi u njegovim pjesmama.Koliko dunjalučkih ljepota ostavljeno kao testament naraštajima koji slijede.
Mi nikad ne letimo za razmišljanjima: šta je pjesni htio da kaže , već za onim šta je kazao. A kod Alekse Šantića ima mnogo toga rečenog.Mnogo je tu ljubavi i ljepote. Da, tu u njegovim pjesmama obitavaju žene od krvi i mesa,koje vole samo one koje njihove srce hoće. On se ne stidi priznati odbacivanja.
Dobro, bila su to patrijahalna vremena, u kome đule i jorgovani bijeli nisu smjeli svoju ljubav tek tako poklanjati.Ako vidite prelijepu dvanaestogodišnju djevojčicu, vi znate da će ona , koliko sutra, postati prekrasna žena.Ona neće smjeti da vas voli.Ako ste poeta vi će te napisati pjesmu o toj nedostižnoj ljepoti, jer ona to zaslužuje.
A u Mostaru je svaka pristojnija porodica imala šadrvan i nemojmo mu zamjeriti ,ako je ponekda zastao da se napije hladne vode i nauživa mirisa đula i behara, baci pogled na neko uzdrhtalo djevojče, iako to nije smio.
Šantiće je odrastao,njegov Mostar se mjenjao ,ljudi su odlazili i nestajali.Neke nove rugobe su se spuštale na kaldrmu , noseći na prtinama svojih opanaka prange i gusle.
Bilo je sve teže biti Bosanac.Bosanske pravoslavce,muslimane i katolike su silom, mitom, strahom i mržnjom htjeli da pretvore u nešto, čega u Bosni nikad nije bilo.Sudarivši se sa zlom mnogi su bježali na istok, dosta njih na Zapad.
Šantića jer to boljelo i on je ostajao usamljenik.Vremena njegovih ljubavi su prošla.Žar polako gasne. Ostaje prostor samo za sjećanje i elegije. Sve je manje svjetlosti ,a sve više socijalne zebnje u njegovoj poeziji.
On ne kaže ostajte ovdje srbine,bošnjače ili hrvatu.On to pjeva dobrom čovjeku Bosancu, koji napušta svoju milu zemlju ,majku Bosnu. Aleksa Šantić nikada nije bježao od svoje Bosne i svoga Mostara.
Svjetlucava modrina Neretve je zarobila njegovu dušu i um. Otuda u njegovim stihovima lebdi poneki narodni zvuk.Otrgnuo je od zaborava neke riječi narodnog pjesnika, ubacio ih u svoje stihove i vjenčao ih sa vječnošću.
Anka Tomlinović mu je srce poklonila.Nisu mu dali da je voli.
On je svoju dušu darovao Zorki Šolini.Kaćiperka ju je prezrela.
Mlađahna Emina Sofić je prekasno rođena pa je njena ljepota bila dostatna samo za divljenje i poeziju.
Tri žene,tri paralele koje se sjeku u beskonačnosti. Tri je neparan broj i znamo da ne može biti sretan,jer harmonija leži u parovima.Nesretni Šantić nikako da nađe svoj par.
Ipak to su tri ljubavi na kojima pjesnik može graditi svoje svijetove poetike i ljubavne lirike.