Autor
Hajro Šabanadžović
Kiša proljetna Crveno i zeleno
Kolorit u žutom Snježna noć
Zamršena plavet Rose potpuri
Naporno Toplo i sveže
Neobrani đardin Uzburkani dan
Pitam
gdje si
labudice mila
tamo si negdje
odletjela
mnijem
kada se vraćaš
nespokoju
tamo si negdje
snivaš
bolim
vrati se
radovanju
ovdje je
ljubav
Čarolijo jutra, oblaci šetači,
putnici beskrajni slobodnih visina!
Sad smo mi delije, a vi promatrači,
vi ste male bure, mi smo olujina!
Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.
Plovite neznani u daleke ravni,
iznad žitnih polja, iznad suncokreta!
Probudite ptice, oči, vodenice,
krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!
Budite glasnici zemlje krasotice,
kojoj sunce zori u svakome klasu.
Pričajte o nama, plahi skorotele,
širom glasna svijeta, diljem oceana!
Pjevajte o zemlji koja juri, teče,
u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.
Bila je zima; lezi čvrsto
Snijeg iznad miniranih polja.
Preko nestalnih dubina močvare
Klizna, deducirajuća krivina,
Trkači su ravne sanke.
Bila je zima; a ribe su spavale
Ispod čvrstog, nepokretnog leda.
A ni vihorovi nisu mogli,
U zrnu smrznutom i hladnom,
Probudite život svojom pošasti!
Sat je kucnuo. Još jedno čudo
Kroz smrt, May se prisjetila godine.
Nad svijetom bijelim i neplodnim
“Opet je došao solsticij!”
I podzemna zrna, sensing
Milost budućem životu,
Probudio se, kupajući se i čeznući,
I nepoznato uvo je opet spremno
Rastite, cvjetajte i umri!
The first time ever I saw your face
I thought the sun rose in your eyes
And the moon and the stars were the gifts you gave
To the dark and the endless skies, my love
To the dark and the endless skies
And the first time ever I kissed your mouth
I felt the earth move in my hand
Like the trembling heart of a captive bird
That was there at my command, my love
That was there at my command, my love
And the first time ever I lay with you
I felt your heart so close to mine
And I knew our joy would fill the earth
And last ’til the end of time my love
And it would last ’til the end of time
The first time ever I saw your face Your face, your face, your face
Kada sam ti prvi put vidjela lice
Kada sam ti prvi put vidjela lice
Mislila sam da sunce izlazi iz tvojih očiju
A mjesec i zvijezde su darovi koje daruješ
Tamnom i beskrajnom nebu, ljubavi moja
Tamnom i beskrajnom nebu
Jada sam ti prvi put poljubila usta
Osjetila sam kako se zemlja miče u mojoj ruci
Kao drhtavo srce zatočene ptice
To je bilo tamo na moju zapovijed, ljubavi moja
To je bilo tamo na moju zapovijed, ljubavi moja
I prvi put sam legla s tobom
Osjećala sam tvoje srce tako blizu svog
I znala sam da će naša radost ispunjavati zemlju
I trajati do kraja vremena ljubavi moja
I trajaće do kraja vremena
Prvi put sam ugledala tvoje lice
Tvoje lice, tvoje lice, tvoje lice
Autor
Hajro šabanadžović
Prozračni oblaci Grad
Dan na plaži Solarijum
Mjesečeve zagonetke Bijeg od stvarnosti
Nježno i sneno Jesen stiže
Sunčano i valovito Krhko i prozirno
Čudesne boje podvodnog svijeta Neobičan lik u koraljnom svijetu
Nerstvarni krajolik Kišni krajolik
Mjesec i Modra rijeka Noć milosti i sna
Muzika nek te prva brine
i zato Nepar nek ti pjeva
što mutan lakše se prelijeva,
a sve bez poze i težine.
Kad biraš riječi, nek ti godi
da ih ne biraš bez prezira:
siva nas pjesma više dira,
kad se Nejasno s Jasnim vodi.
To su za velom oči krasne,
sjaj dana kada trepti zrakom,
il na jesenskom nebu mlakom
u plavoj zbrci zvijezde jasne.
Nek nam je još i Preljev dan,
jedino preljev, a bez Boje!
Samo preljevi lako spoje
flautu s rogom, san uz san.
Od Dosjetke ti bježi smjele,
od kruta Duha, Smijeha gnjila;
s njih plaču oči Plavetnila;
sve je to luk iz proste zdjele!
Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
Pri radu ti se često sjeti
i Rimu malko opameti,
jer pustiš li je, ona bježi.
Za grijehe Rime nema riječi!
Zar gluho dijete, Crnac ludi
taj jeftin nakit nama nudi
što pod turpijom prazno zveči?
Muzike još i sveđ i dugo,
da stih ti kao smion važi
leteć iz duše koja traži
druge ljubavi, nebo drugo.
Nek stih ti bude avantura,
u hitrom vjetru jutra rasut,
od kog metvica i smilj cvatu…
Sve drugo je – literatura.
Da li sam te mogao zaboraviti
svih usamljenih dana
pa čak i posjećujući tvoj grad
kada me modrozelena iskrenost pitala
da li sam te mogao zaboraviti.
odogovor je bio još iskreniji
uvijek isti
nisam i nikad jer nisam ni želio.
godinama poslije
kada bi se koja decenija upotpunjavala
svaka je postavljala pitanje onih prethodnih
da li je vrijedilo sve to
sve to je podrazumjevalo tebe
tebe i mene
nas dvoje
tu ljubav
te uspomene
sva ona sunca blještava
mjesece znatiželjne
maglice milosne
zvijezdice uzbibane
more nježnosti
pjesak milovanja
dane proljeća letnog
i svi potonji sni
i dani ljubavi
odgovor je bio uvijek isti
jasan i trenutačan
konačan i beskonačan
potvdan i iskren
Ah, da !
vrijedilo je mila moja
svaki dan mog života
u kome si bila ti
bio je neki praznik
najčešće praznik ljubavi i radovanja.
tih dana je bilo 17 163 ,
tek toliko da znaš.
a ti sekunde računaj sama
to je tako lako računati
mnogo teže nepodnošljivo teže
je živjeti bez tebe
jedina moja
te godine dok sam spavao na splavu
Indexi su nam poklonili onu tužnu
voljelo se dvoje mladih
dušmani im ne dadoše.
mi smo bili tužni
živi
daleko jedno od drugog
Ono malo škrtih riječi koje sam vezao za tebe
mi je govorilo
život te vukao da ličiš na Pepeljugu
ja sam volio zamišljati
ti si proljeće koje ću
eto
ja Mali Princ
poljubcem probuditi iz dubokog sna
i spasiti ga
spasiti tebe mila moja
i odvesti te na malu planetu
na kojoj ima mjesta samo za baobab i ružu
nas dvoje i ljubav
Eh da!
malo proširenu i docrtanu
za malo polje mirisavih ljubičica
sa nevidljive strane planeta
za čije postojanje niko
osim mene i tebe
pa čak ni Egziperi
nije znao
to polje ljubičica
što krasi i naša srca nećemo gaziti
ni ti ni ja
ljubičice su tako krhke i nježne
a tako mirisne
mi ćemo ih tih dana samo mirisati
pogledima milovati
nema veze ako moramo pričekati
možda samo pedesetak godina
ili nešto više do ponovnog susreta
radosti i poljubaca
Vrijeme brzo leti
igra se i juri
a djeca ko djeca,
šta ona znaju šta su godine
ili četrdeset sedam godina samoće
ljubavi moja.
Ih,da!
kako ću te zaboraviti
ljubavi jedina
Tebi, koja vecno cekas
usamljena noci duge
tebi koja znas a cutis
da sam pored neke druge
2x
Ref.
Tebi moja verna drugo
moja sreco moja tugo
tebi dacu srce ludo
sve sam dao nemam drugo
Tebi, koja suze ronis
a ne zelis da ja vidim
tebi koja ludo volis
tebi kojoj ja se divim
2x
Ref.
Tebi pesmom zelim reci
da me boli tvoja tama
i da ce me savest peci
za sve sto si bila sama
2x
Ref. 2x
a gdje su ti sinovi
o kojima zboriš
sestrice?
vidim da pereš
i prostireš pelene
i kolijevkicu ninaš
tepeš svejednako
nad praznim stolom
i nad plavom zvečkom
vidim smišljaš prijekore
hvalom ti obraz zarudi
i zapjevaš usred noći
tihane tkaš uspavanke
znaš sve slatke smicalice
kojima se ćedo budi
ali
gdje su
sokolići?
kome crna sestro gudiš?