Sat zvoni!
Vi odmah pomislite onaj sat Jovanov,Ch.T.Ruselov ili neki drugi sličan sat lažnjak nekog kvazi proroka.
U Božjim rukama je znanje o Danu sastanka svega što on ikada stvori. Dva-tri dana je do tog zastrašujećeg krika.A dan kod Boga traje i tisuću i pet tisuća ,nekad i pedeset tisuća godina kako ih neznalice broje!
Tog dana nebesa i zemlja će se smotati u jednoj tački, u Božjoj ruci. I zato je bolje ne govoriti o Bogu ,ono što se ne zna , govoriti neistine i činiti zlo u Njegovo ime.
Biće to strašan dan za zle ljude,silnike i lažove,arijevce.
Biće to prelijep dan dobrim i arya ljudima.I mnogima od djece cvijeća i ljubavi.
Ponavljam , sat zvoni.
Ne cartier, rolex, omega, mauric lacroix, jean piere, gucci ili longines.
Dakle – sada smo ustvrdili i usaglasili se. To su neki sasvim obični satovi -marvil, seiko, insa, darvil, paljot,, iskra ,vostok…
U rano jutro bilo kojeg dana, bilo koje godine, na bilo kojem kraju ove planete satovi zvone…
U isto to jutro i satovi sa katedralskih,crkvenih , džamijskih i inih sahat tornjeva pozivaju na buđenje.Na selima pijetlovi kukuriču. Svi navještaju ustajanje zombija.
Pogled kroz prozor,odjeće radi. Klimanje glavom. Bez osmjeha. Bez poljubca. Ni radosti nema.
Sa nogu bljak kafa iz automata.
Sat zvoni u ušima.
Žurba ka vratima.
A napolju?
Ozareni novi dan nestrpljivo čeka.
Nasmješeno sunce dobrodošlice. Plavetnilo neba i svjetlost.
Lagani vjetrić milovanja. Procvalo drveće buja.
Mirisno cvijeće opija i zanosi.
Možda, po koja kap kišne svježine i plodnosti pada. Ili sipi dok ptice neumorno o djeci cvijeća, o ljubavi, miru i oprostu pjevaju.
Sve slavi Stvoritelja. Milostivog.
U žurbi većina ne primjećuje ništa, ni dugu, ni dječju tugu, ni bol u srcu , ni mrenu u očima.
Ni silovane žene. Ni čerečenu djecu.
Ne primjećuju niti jedan od Božjih znakova darovanih čovjeku u čast.
To ljudi ,uglavnom žure u zagrljaj onih koji ih niječu.
Slijepi, gluhi, nijemi.
Žure, a ne vide da su upregnuti u jaram poput tovara i hajvana, ispranog mozga.
I ne samo to! Obavljaju prljave poslove poklonicima pakla.
U redovima po jedan, po dva koračaj, ffiju, tri-četiri stupaj grruha, pet-šest marširaj bbuum, poslovi ne smiju splašnjavati,dotok novca ne smije stati.
Uvijek neka nova Bosna , uvijek neka stara Palestina .Uvijek neka crna Afrika i žuta Azija. Uvijek neka istrebljena Amerika.
Uvijek nekoliko bombi po glavi nevinog siromaha . Pride minimum jedna napalmuša..
Ljudsko biće postaje puka statistika . Toliko i toliko nestalih i jednom danu . Toliko i toliko spaljenih u jendom trenu. Mrtve nećemo zbrajati dok ne pređu crtu genocida. A onda će se za sve optužiti Milostivi Bog. Jedini Bog i njihovi bozi ne obitavaju u istim umovima i bogomoljama.
A imaju djecu. Sinove i kćeri. Ponekad i neko izvan braka. Jer silnici su i pogan. Pa kako im nije rođene djece žao?
Kako ih nije Boga Pravednog sram?
Bog je milostiv.
Bože čuvaj nas od zla.
Alelujah!