Bog jedini je Ljubav. Koliko primimo te ljubavi – toliko ima Gospoda u nama.
Djetešce tek rođeno , moj peti unuk , petnaestak dana je u vanjskom svijetu a već ljubavlju snije i diše. Blaženi osmjeh mu je stalno na licu.
Primam ga u ruke. Nježno , pažljivo , sa srcem punim umilnih i plemenitih osjećanja.
Pomislih :
-Ponosan si ti čovjek , deda. I bogat . Veoma bogat. Toliko ljubavi u tebi i oko tebe ima , ne mogu je sva bogastva svijeta platiti.
Ne, nisam ni sujetan , ni tašt.
Gledajući u to maleno klupko, malo veće od starinskog mlina za kafu , po milioniti put shvatam svu ljepotu i uzvišenost Božije ljubavi i stvaranja.
Obuzme me zahvalnost, u srcu milina , u očima suze , duša zatreperi:
Neizmjerno hvala Gospode Milosti i Ljubavi.