Kad boje slave Gospoda riječi su suvišne.
Povelja za Nobelovu nagradu
Svake godine oko 29.08. raspišu se o povelji Kulina bana. Neka tako i treba. Zaslužili i ban i povelja. Vjerovatno i srednjovjekovni Dubrovčani (?) , kada je čestiti Bosanac i Bogumil tako mislio.
Ovo Bosanac i Bogumil treba posebno naglasiti. To znači on nije bio ni katolik, ni pravoslavac, ni musliman, ponajmanje ono hrvat, srbin ili bošnjak (u današnjem smislu).
Bio je Ban Bošnjanin kao i svi Bogumili. U Bosni tada nije živjelo druge vjere i nacije. Samo Bogumili i Bosancii; dobre bošnje.
Hrvatski i vikipedijski istoričari mogu mačku o rep i o zadnjicu svoju ”časnost” okačiti tvrdnjom da su Borići i Kulin Ban kroatjanci.Valjda im to sva pamet što su je natakarili za trianaest vijekova robovanja i slugarenja raznim evropejcima.
Bizantinci su 1164-1165.god. porobljavali Bosnu i protjerala Bana Borića (Boriće) u Slavoniju. Njegov sin Ban Kulin je od Bizantinaca dobio status vazala i naslijedio očeve, da bi vladao Bosnom od 1180-.2004.god.
To službene činjenice povijesti i historije govore. Borići su Bosanci iz Bosne protjerani u Slavoniju i ne mogu biti hrvati. To što su u Hrvatskoj živjeli petnaestak godina ne može im uzeti Bosanštinu i nikako ih činiti hrvatima; ma koliko to hrvati željeli.
Dosadilo bi nam govoriti kako vikipedija,Vatikan i urotnička bagra bezočno laže, podmeće i podvaljuje neke svoje kukavićke mučke. To u Bosni dok je Bosanaca neće moći proći.
Bosna je postojala i prije hrvatske i drugih balkanskih zemalja (južnoslavenskih). U Bosni ima najmanje slavenske krvi ( o tome neki drugi put).
Povelja Kulina bana je ono što jeste : prvo vladarsko pismneo – pisano svjedočanstvo na ”južno slovenskim” prostorima. Ništa izvan toga. Povelja je samo diplomatska akreditacija jedne države drugoj, banovine drugom gradu – državi.
Čudi nas,žalosti i brinu sagledavanje Kulinove povelje iz druge perspektive:
– rodni list BiH
– rodni list bosanske državnosti
– povelja treba imati svoj praznik
Sve je to u redu, ali…
Bosna je postojala četiri vijeka prije Kulina Bana i njegove povelje.
Za to vrijeme je svoju državotvornost ojačala i potkrijepila argumentima moći i sile da je predstavljala respektabilnu državu na prostorima južnog Balkna. Božja Milost je odredila njeno rođenje a historija ga upisala. To što datum nije tačno u bocu jasnu određen nije ni čudno. Niti jedna stara država ne može reći kada se tačno rodila.
Od rođenje do punosvijesti svakog dijeteta treba da prođe neko vrijeme. Da ono prohoda, da progovori, da se opismeni, da se organizuje, zauzme i odredi svoju ulogu u životu, preboli dječije bolesti, ojača i stasa, da se nametne i da kaže ja sam zrela osoba. Zatim to potvrdi, ovjekovječi ženidbom i regulama to je to.
Tako vam je i sa svakom državom. Kada se povelja desila Bosna je bila fazi mladića pred ženidbu kojemu se nije žurilo ženiti. Mladića koji je želio prvo život kušati, iskustvo steći i tek tada ljubu naći i i oženiti.
Taj čestiti mladić, ne bježimo od toga da je bila čestita ljepot vila , ta Bosna da prostiš je imala skoro četiri stotine ljeta ( odnosno dvadeset sedam godina u ljudskim godinama) u momentu izdavanja povelje.
Zbog toga Bosni niko ne možete određivati nove datume rođenja i državnosti. Kulinova povelja nikako ne može biti rodni list BiH ili rodni list bosanske državnosti.
Kako nešto što dolazi četiri stotine godina iza rođenja , može biti njen rodni list po bilo kom osnovu.Oni što povelju krste danom rođenja neka uzmu kalkulator u ruku ili neka se vrate u školske klupe.Možda se nauče brojanju i opamete.
Nemojmo se igrati figurative. Časnost Bosne to ne dozvoljava.
Tako govore neznalice, neupućeni i zlonamjerni. Nije bitno iz kog razloga su donešena preuranjena i nelogična htijenja, ona nanose štetu Bosanskojm kontinuitetu, opstojnosti i državotvornosti.
Vjerovatno nije tako, ali čini se kao da neko hoće da ukrade četiri stotine godina bosanske državnosti ili četiri stotine godina opstojnosti i kontinuiteta Bosne. To ide u prilog negatorima Bosne i svega Bosanskog.
Povelja se figurativno može shvatiti kao ženidbeni dar ili miraz kojim ban Kulin u ime svoje potvrdio, ovjekovječo svoj i Bosnin status, zrelost i faktičko stanje. Ništa drugo.
Povelja , odnosno darodavac govori: eto mi smo snažna družina od karaktera koja samostalnio može određivati šta joj je raditi, čak i darove poklanjati. Ova poruka je upućena svima ; jer je dvadeset pet godina prije Bizantinac u krvi htio ugušiti i uništiti Bosnu.
Kao što nam historija priča i slavi: Bosna se ni tada niti ikad kasnije nije dala i poslije svakog krstaškog rata, krvi i boli , joj i uh jača i ljepša postajala.
Naš savjet je :
Ako hoćete da nešto pišete, provjerite i utvrdite činjenice i manite se bombastičnih naslova i tekstova radi skretanja pažnje,a koji u suštini ne korespondiraju sa istinom. I prije printanja u javnost još jednom pročitajte šta ste napisali i pokušajte osjetiti kako to pismene zvuči.
I još nešto!
Ne može se o povelji napisati pet-šest rečenica, naslikati povelju i reći eto to vam je povelja.
O Povelji se mogu tomovi knjiga pisati i opet bi se nešto propustilo. I naše pisanje je samo malecki pokušaj da se čitaocu približi dio priče o Povelje Kulina bana.
Povelja je mnogo značajnija i dalekosežnija sa stanovišta humanosti, psihologije, filozofije, poetika, religije i politike koje niko nije uspio da zapazi (?!) i svoje zapažanje prenese čitaocu.
Kako bi izbjegli sve nedounmice u otkrivanju novih, čudesnih dimenzija prenosimo vam tekst povelje u cijelosti:
” U ime oca, sina i svetog duha, Ja,bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i do vijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle god budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, sa pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a što mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sila, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi,koliko se može,bez ikakve zle misli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
/tu se povelja završava/
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset deveti dan,(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
/ova rečenica je lično svjedočenje banovog pisara/
Da vidimo o čemu povolja govori i što to daruje:
I.obećanje i darivanje prijateljstva, pravde i povjerenje,
II.neograničena sloboda kretanja (gdje god žele kratati, gdje god koji hoće)
III.nenapadanje (nema časnika sile)
IV.jednakost i uzajamna korist (voljom poklon i davanje pomoći)
V.miroljubivost (pravim povjerenje i pravim srcem bez ikakve zlobe)
Od dana pisanja povelje nas dijeli period od 826 godina. Čitava jedna epoha se poslije nje desila.
Zna se da je tekst Povelje prevod bosančice kojom je povelja pisana. Svaki prevodilac se maksimalno trudi da što vjernije prevede tekst kojim mu se nudi.
Povelja počinje i završava pominjanjem Stvoritelja. To svjedoči Kulinovoj iskrenoj i nepokolebljivoj vjeri i predanost Bogu Jedinom, Bogumilskom. To potvrđuje i povelja i banov život.
Neko će reći tako se pisalo u onim vremenima. Nađite bar jedno jedino pismo iz onih i potonjih vremena koje pišu tako rječito, humano i bezuslovno čestito nudi ono što povelja daruje i do kraja želi da ispoštuje.
Povelja odiše jednim visoko sofisticiranim stilom koji bi i danas bio vrlo efektan, aktuelan i moderan i nadasve poetičan. Riječi su vjerodostojne, milozvučane , blagonaklone i prijateljske. Upućuju na nepatvorenu dobrotu čovjeka koji poveljom poklanja najveće darove ljudskosti.
Upravo tako!
Kulin ban ne piše povelju radi odobravanja i političkih poena. Oni mu ne trebaju. On je već silni Ban koji ima najsnažniju podršku; Boga Silnoga. On povelju ,iz dna srca i duše; bezuslovno poklanaja Dubrovniku i Dubrovčanima koji su mnogo slabiji od Bosne.
Povelja je obligaciona, ekonomska ,politička i najprije humana darovnica.
Povelja je i filozofska poruka Vatikanu i cijelom svijetu,dalje prste od Bosne.
Povelja ukazuje na čestitost i dubokoumnu ljudskost Njega, Kulina. To nije moglo biti drugačije. Ban je dijete Bosne. Bosna je Zemlja Božje Milosti. Kome Stvoritelj daruje svoju milost i svjetlost taj može sjati samo ljubavlju, dobrotom, iskrenošću i zanosnom snenošču.
Riječ je o povelji Kulina bana od 29.09.1198.godine.
Kulin vladar Bosne valikodušno i bezuslovno nudi i poklanja suživot, toleranciju, pravdu i mir susjednboj državi i njenim građanima. Posredno svakom dobronamjernom čovjeku. To je bjanko akreditacija. punomoć i otvoreni kredit Dubrovniku i dubrovčanima.
Ne, nismo previdjeli jedan jedini uslov, samo se čekalo da se stekne okolnost za njegovo isticanje:
– svi vi Dubrovčani (i drugi tujini op.a.) možete doći ali sa ” pravim povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe ” .
Ban ne traži mnogo, samo jedna iskreno Božansko pravo : Ljubi bližnjeg svoga.
To se dešava u dvanaestom vijeku, ranim ljetima srednjeg vijeka. Takvih primjera tada nije bilo; neče ih biti ni kasnije, do današnjih dana.
Ban se nije obazirao na to što su njegovi crkveni dostojanstvenici djedovske Hiže iz Mila vatikanske tvorevine zvali đavoljim crkvama. Oni nisu izmislili ništa novo. Jovan evanđelista u svojim otkrovenjima proročanski vidi Rim kao zvijer bludnicu.
Nije se obazirao što je Dubrovnik od prvih dana Bosanske opstojnosti bio uključen u široku frontu krstaških ratova protiv Bosne koju je osnovao Vatikan.
Svoju veličinu i vjerovanje u Boga i ljudsku dobrotu , Bosna i Kulin ban pokazuju slijedeći Božji nauk:
– Ako te neko progoni ti milostiv prema njemu budi.
– učenje Isusa Hrista:
-Udari li te ko po tvome desnom obrazu, ti mu i drugi okreni (Mat 5.39) –
– ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Matej 5.44)
Vatikan je krstašku frontu uvukao sve Bosanske susjede: Mlečane, Dubrovnik, Hrvatsku, Ugarsku, Srbiju, Zetu (Crnu Goru) i Bizantiju. Istorija je pokazala da Bosna nikad nije prestajala biti meta tih krstaških ratova, samo se fronta učlanjenih krstaša proširila matematičkom progresijom.
Još za Kulinovog života; papa Inoćentije IV je ozvaničio inkviziciju i pokrenuo krstaške i inkvizicijske ratove protiv prvo protiv Bosne ,potom i Francuske. Dubrovčani i ostali susjedi Bosne su kao i uvijek bili na strani Vatikana i zdušno ga pomagali, i silom i materijalno.
Dakle inkvizicija i krstaški ratovi su vatikanski i dubrovački odgovor na humanost i toleranciju Bosne i njenog bana Kulina.
Inoćentijem IV, Vatikanom je skrojena zlohuda sreća koja Bosnu prati kroz čitav srednji vjek i kasnije kroz novi vijek do ratova 1992.-1995. Te huškačke igre da prestanu. Vidite zakulisane radnje po vikipedijjama i sredstvima informisanja javnog mnijenja ” novog svjetskog poretka “.
Poretka koji ljudi od uma jednostavnio karakterišu kao novi imperijalni sistem globalnog porobljavanja i tlake.</br></br>
Moramo ponoviti da je značaj povelje Kulina bana drugačiji i višeslojniji ,nego što se to misli. Povelja ima poetičniju, savremeniju i humaniju dimenziju ljubavi i prijateljstva , nego što to sikstinski oci mogu zamisliti i prihvatiti.
Povelja Kulina bana predstavlja prvi zabilježeni javni, jednostrani , bezuslovni diplomatski poziv jedne zemlje, Bosne za mir, suživot i toleranciju među državama koje imaju različite poglede na svijet, religiju i koje pripadaju ratličitim etničkim grupama.
772.godine poslije datuma objelodanenja povelje tzv. pokret nesvrstavanja plagira ideje Kulina Bana.
Osnivač nesvrstanosti J.B.Tito je volio Bosnu zbog njene tegobne prošlosti i iskrenosti. Kada bi se umorio, dolazio je da se odmori u snenoj ljepoti i blaženosti. Uvijek se protivio njenoj podjeli kojoj su neprestano težili fašistički i nacistički elementi u Hrvatskoj i Srbiji; četnici i ustaše.
Broz je jedan od faktora koji su spriječili rastakanje i destrukciju Bosne.
Ti zvjerinji gladni fićfirići , šljam ljudskosti i pogančeri , krojači ”novog bosanskog poretka” zboravljaju, bosansku opstojnost.Bolje rečeni svjesno metu pod tepih i hoće da mažu oči gladnog naroda kojeg porobljavaju i pljačkaju.
To im ne može poći za rukom. Historija,istorija i povijest se jasno određuje prema svakom. Pravedno i istinito. A nebo sudi.Pravedan je to sudac.
Mi se samo trudimo da ponešto od toga objelodanimo.
Tito je, kao poznavalac istoriju Bosne bio je upoznat sa Poveljom Kulina bana. Bilo mu je jednostavno preslikati preformanse povelje u osnove pet principa pokreta nesvrstanih.
Pokret nesvrstanih nije opstao, pokloni iz Povelje se još nude. Nesvrstanost je uništila fašistička-arijevska zvijer.
Citiramo pet osnovnih principa pokreta nesvrstanih:
1.uzajamno poštivanje teritorijalnog suveriteta i integriteta
2.uzajamno nenapadanje
3.uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4.jednakost i uzajamna korist
5.miroljubiva koegzistencija
Vas ćemo zamoliti da uporedite stavke od I.-V. Povelje Kulina Bana i stavke 1-5 osnovnih principa nesvrstanih.
Mi nećemo komentarisati jer:
To je ona naša Bosna i Bosanski čovjek o kojem pokušavamo da pišemo, branimo i zle ruke koje se prema njima pružaju pokušavamo da žigošemo i odstranimo. Prošlosti radi i još neizvjesnije budućnosti.
Uvijek nam je velika pomoć pomisao da je Bosna Zemlja Božje Milosti i da je povelju pisao Veliki Bosanac Kulin ban.
U svrhu poboljšanja nepodnošljive stvarnosti i poremećenog mira u svijetu predlažemo Odboru za dodjelu Nobelovih nagrada da hitno i bezuslovno dodijeli Nobelovu nagradu za mir Povelji Kulinu bana ; svijetu darovanu od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Povelja Kulina bana je Dar koji još uvijek persistira, samo ga treba ubrati.
Čista poetika je ta pismen ta Povelja da prostiš. Kameni spavač,govor stečaka je to. Puno je tu simbola i skrivenih značenja. Ne može ih ljudski um odjeraded proniknuti.
Kulin Ban na pladnju nudi Bosnu njenim krvnicima i bludnicama Vatikanu i Dubrovniku i ostalom svijetu.
Za uzvrat Vatikan i Dubrovnik i zle horde fronta Bosni na pladnju daruju krstaške ratove. Na isti način kao što je Irod Antipa Salomi i njenoj majci Herodijadi darovao glavu Jovana Krstitelja.
Jedna žrtvovana svetost je previše za nebo i zato je Bosna pošteđena i spaseno.
826 godina opstojnosti, kontinuiteta i koegzistentnosti Povelje Kulina bana na principma bezuslovnog poklanjanja prijateljstva, pravde, povjerenje, neograničene slobode kratanja, nenapadanja, jednakosti, uzajamne koristi i miroljubivosti su najbolja moguća preporuka za sve miroljubive nagrade i počasti svijeta.
826 godina poruka mira i ljubavi koje neće prestati da se glasaju, mole, nude i daruju dok je vijeka i svijeta.
Povelji , Kulinu i Bosni podarena Božja milost jer je njen usud zapisan (Mat.5.):
4.Blaženi oni koji žaluju; oni će biti utješeni!
5.Blaženi krotki; oni će baštiniti zemlju!
6.Blaženi gladni i žedni pravednosti; oni će biti nasićeni!
7.Blaženi milosrdni;oni će milosrđe zadobiti!
8.Blaženi koji su čistog srca;oni će Boga gledati!
9.Blaženi mirotvorci;oni će biti nazvani sinovima Božjim!
1o.Blaženi progonjeni zbog pravednosti;njihovo je kraljevstvo nebesko.!
Ne, nismo izmislili da su Bosna i njen narod Zemlja i djeca Božje milosti!
Toj svetosti poklonjene su riječi Jevanđenje po Mateju. I ostala tri jevanđelja o Bosni, Kulinu banu i narodu Bosanskom potvrđuju tu svetost. I Jovanova apokalipsa 11.1.i 2. . Stari zavjet i Kur'an isto sveto slovo o Bosni kazuju. Nećemo nabrajati milosti i riječi što su Bosni date i darovane. Za to bi nam trebala nova sveta knjiga, a nama nije data ovlast to činiti.
Kada bi sabrali učinke svih dosadašnjih dobitnika Nobelove nagrade za mir vidjeli bi da se oni ne mogu uporediti sa učinkom Povelje Kulina bana. Iz ove bezlične hrpe moramo, hitno i neizostavno , sa dužnim poštovanjem zbog svetosti, izuzeti čestitu i voljenu majku bolesnih, gladnih i potlačenih, blaženu Mariju Tereziju.
Iz istih razloga tražima od Ujedinjene nacije da donesu rezoluciju koja bi bila obavezujuća za sve njene članice. Tekst rezolicije bi glasio:
-Pozivaju se sve članice UN;bez izuzetaka i protekcionizma; zaraćene i nezaraćene, da svoje međusobne odnose obavezno grade na principima povelje Kulina bana od 29.8.1189.godine.
Ujedinjene nacije bi trebale 29.08. proglasiti : danom suosjećanja i molitve za Jovana Krstitelja i danom slavljenja Povelje Kulina bana.
Vrlo kratko.
Seljačina.
I ponovo – jasnije:
Dinio Konaković je seljačina.
Bio i ostao.
Nemamo komentara . Slika govori sve.
Dana 16.08.2024. Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je, na osnovu instrukcije reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, svim hatibima u BiH preporučila da danas sa džematlijama prouče ‘Kišnu dovu’.
E jesu jako mnogo pametni , ažurni i providni.
Meteorolozi već desetak dana najavljuju drastične promjene vremena, zahlađenje, kišu i sveukupno promjenu vremenskih uslova.
Čitavo ljeteo šute. Sada kad je promjena na vidiku , hajmo učit dovu. Ko vele ispašćemo pametni i proroci.
Jes kako ne.
Od 1882. god. , od kada se piše Reis u BiH 1992. god. reisi su uglavnom bili dobri vjernici , podanici vlasti u svakom pogledu, i relativno pošteni. tada su se pojavili Mujo i Huso tama za bosanske muslimane..
Cerića i Kavazovića i njihove klike iz IZ su samproglašeni predstavnici muslimana u BiH. sa najneučinkovitijim , najpotkupljivijim, najpljačkaškijim ,napodaničkijim, najsluganskijim, protiv narodnim neprijatelji i najneislamskijim opštim karakteristikama.
Učenje dove je poseban ritual i već oprobani recept i poziv slugana palog , pljačkaškog režima. ( Da se razumijemo : svi režimi su pljačkaški.)
Prošli nije uspio. Molimo se da se ne ponove posljedice poslijednje molitve. Prenosimo članke vezane za taj apel.
Pada kiša,haman ko da su se otvorile sve nebeske slavine.Procurilo na sve strane,voda sve čak i autobuse guta.
Malo kiša pada ,pa šta.Otkad je zemlje i njenog vakta kiša pada,pa nikom ništa.
Dežurne službe kao i uvijek nespremne.
Puzdaju se u “ilmije” u “reise” .Ovi o svakom belaju i kijametu imaju spremne nabrajalice.Oni to omiljeno štivo nazivaju ” Dove”.Imaju oni i fetve i hutbe.Ali to nije za ovakve prilike.
Fetvu bi mogli prikantati piscima ovog članka.Kazna je to za drznuli se dići glas na “učene”.Hutba je opet za blagdane,ali mogla bi pasti za neke džume.
Samo ovi iz “iz” su slaba fajda Civilnoj zaštiti.Pogotovu oni “reis” Kavazović.Njega nemojte ni za živu glavu zvati da vam svoje dobe/nabrajalice uči.Nemojte dovu za sušu zvati ni za živu glavu.Neće kiša prestati za dva mjesea;to vam garantujemo.
Sjećate se ljeta i ljetnog pržuna.
E, taj Kavazović 24.juna/srpnja 2015. objavio svoju kišnu dovu i zamolio narod da ga potpomogne molitvom.
Da bi vam bila jasnija slika o Kavazovićevoj dovi mi vam predstavljamo tekst koji smo objavili 30.jula/srpnja,samo tri dana poslije ustoličenja dove Kavaza.Uz male korekcije ga preslikali 17.septembra 2015.Prenosimo ga u cijelosti,iako je friško bajat,može bar neku pouku CZ dati.
Kavazović poručio – učimo kišnu dovu
Ima neki reis koji se rijetko javlja i obraća javnom mnijenju.
Kontamo, iz poniženja mu, a kad se javi sve nekako mlitavo k'o minderpuza glas.Sada mu i glas malo ojačao.
Velimo, im'o bi rašta i mor'o bi se svako malo i po više puta na dan javit, ako želi dobro narodu. Ali se glasat ‘nako muški, čvrsto, jako. I svakako mnogo više, svojski radit i svoje vjerske službenike iz jarama nerada ispregnut.No,otom potom.
Izjavom od neki dan reis Kavazović gurnu sebe u prvi plan i dade nam otvorenu ulaznicu za reagovanje. Ko ga tjer'o. Što mož’ čo'ek sebe uvalit’ to niko nem're nikog.
– Haj'mo učit kišnu dovu.!
Ko veli biva, paklene vrućine, požari, ljudima se teško borit sa vatrom, vodom i slični belaji.
Rek'o to reis, možda se pomolio, dva rećata, ne može se više, vrućina strefila. Pa opet pozvao po običaju k'o biva treba ponoviti još dva rekata, a vrućine i dalje sijaju, požari vrckaju i migolje.
Ne ide to tako Kavazoviću!Ni je to ono „mere bit da bidne rat“ što reko onaj tvoj pismeni drug bez brade i što brže bjež međ’ osmanlijske pobjegulje.
Nije da nam je namjera učti šta će ko raditi. Svako svoje terete neka nosi. Ali,neke se stvari moraju pojasniti. A mi to uvijek nagodni, činimo, po Bosanski, po tabijatu,natenane.
Nekad je bolje raditi, nego govoriti!
Bio jedan Mojsije (Musa), dobar,žestok čovjek i vjernik. Jedan dan otišao u planinu i niko nije znao ni gdje i kako. A on se četrdeset dana, trideset pride deset,u osami, daleko od ljudi, Bogu Hvaljenom molio. Bog milostiv bio i dao mu kamene ploče. Na pločama rješenja i upute za mnoge stvari i dobra dunjalučka.
Bio jedan Dedo Ajvaz , dobar čovjek,mudrac i vjernik.Mučila ga jalovost jednog izvora. Ima ga se vidjet: lijep, bistar, svjetlucav i bogat ; al’ ljudima nikakve vajda,zarobljen u kršu. Nesta’ mudrac, niko ne zna gdje i kako.A on četeres’ dana u osami, trideset više deset, daleko od ljudi Kur'an učio, Bogu Milostivom se molio. Bog milostiv bio,pobucao stijene, izvor vodu ajvatovačku ljudima uputio.
Bili su to dva dobra vjernika čista srca i Bog im na čestitost i dobrotu milošću uzvratio. Kad Bog svojom milošću kaže Budi ono biva.
I dan danas ploče i izvor žive i svijetle narodima kojim su poslati.
Sjevernoamerički Indijanci imaju ples kiše. Imaju ga i domorodački narodi ostalih Amerika. Ples kiše nije nepoznanica Afrikacima, Aboriđanima i još mnogim drugim “urođenicima”.Oni su mnogobošci i njihovi plesovi se ponekad usliše ponekad ne, zavisno od čistoće srca, djela i molitve.
Kavazoviću od tvog poziva na molitvu i molitve ne bi ništa. Nuto jada. Nešto tu nije u redu, misliš ti; i po običaju na drugog svaljuješ: ovaj narod ništa ne valja, ne zna se ni molit.
Mi opet mislimo, pametan narod koji tabiri : šta nam taj neki Kavazović ima rijet.
Gdje je dosad bio, sad bi nam neke bajalice za mudrost prosipao. A jošte nit’ smo ga mi birali, nit tražili. Njega je “onaj jedan” kooptiro i to samo privremeno,dok se onaj Glavati, od masti užegli ne uspije nekako vratiti.
Druga stvar je važnija. Bosna je ta Zemlja Božje milosti. U Boga je svaki čestiti čovjek isti, bio on katolik, pravoslavac, musliman, ciganin, jevrej ili oni drugi ostali.
Ovog ljeta je gorila Bosna i u pravoslavlju i u latinluku i u muslimanluku i kod onih ostalih: a ti na molitvu samo muslimane pozivaš , velike greške, hulu i podjele praviš.
Ne može to tako, Bosna je ovo, i snene i čista i posna, i rosna i divna i mila. Svu djecu dobrog srca ona voli, i svoju i tujinsku.
Prošle godine i godinu prije je bilo obilje kiša. Ove godine malo pripeklo, pa šta.
Bog daje i usteže po svojim planovima. Ljudi ko ljudi, lakomi i nestrpljivi i nikad ne znaju zašto je nešto dobro loše, a zašto neko zlo dobro. Navikli na ono: zlo je zlo;dobro je dobro. E nem're tako jednostavno, nit’ je sada nit’ ikad tako bilo.
Dova je nešto uzvišeno,nešto što samo čisto predano srce može osjetiti i učiti.
Traži i daće ti se. Moli skrušeno, u potaji, tihim glasom. Moli i molba će ti biti uslišena.
Još tiše kucaj i otvorit će ti se. Bog je dao Kur'an kao uputu za molitvu i svaku stvar.
U molitvi Milostivom Gospodune treba ti nikakva džamija,ni crkva, nikakav hodža nikakav ili sveštenik kao posrednici. Samo abdest i uzvišene Kur'anske/Biblijske dove/molitve imaju molitvenu i preobražajnu vrijednost.
Kavazoviću nemoj po medijima,iz pozlaćenih mihraba ili ahtung-ahtung zvučnika svoje dove oglašavati i reklamirati. Nije to dobro, reveš i na Boga huliš.
Eto,zbog toga ne ide to sa tvojom kišnom ili bilo kom drugom dovom; od nadobudnijeh, polupismenijeh ljudi smišljenih i zapovjeđenih. Jezhikoshlovci lihkujte gledhite kohlikih ovdijeh ovijeh vašijeh h ima. Ima sve u imhenik jezhikada ih uneshete i objasnihte.
Preporučena dova je prije neko čaranje, bajanje; gatka, neki tam- tam ples kiše,neko guslarenje.
Pa nije dova neka sihira koju tvoj zli pobočnici jadnom narodu za pare prodaju.
Pa zapiseš sihiru a ono kiša pada. A k'o što znaš sihra se o glavu gataru može razbit i uglavnom se razbije.
A šta misliš pošalje li se kiša iz svih nebeskih i zemaljskih slavina pa preplavi dunjaluk. A jedna nesreća nikad ne dolazi sama.
Kojom bi se sihirom Kavazoviću. od poplave odbranio? Ono efendija* ti nikako ne pristaje; efendijica tu i tamo, izuzetno rijetko, češće nikako. Isto tako niko na ovom dunjaluku ne bi smio dozvoliti da ga tako oslovljavaju.
Ta riječ se ne bi trebala za insana uopšte upotrebljavati.
Gospodar je samo jedan – Gospodar svijetova, Sveopći Dobročinitelj Milostivi!
Gospodin je samo jedan Gospodin Uzvišeni Mudri.
Ostali bogohulno umišljaju da su nešto što nisu.
Efendija onaj po narodski rečeno se ne postaje, on se rađa. Očit primjer ste ti i većina tvojih tituliranih vjerski obrazovanih muslimana. Kad je u vama efendluka bilo. Goljo, jad i bijeda, narodske se grbače dohvatio; čast izuecima.
Tvoja „gospoda“ tvoje efendije se u džamijama tuku, iz zasjede iza džamija kidišu na ljude, tuče se džemat protiv džemata, brat na brata, ubijaju,zavode (podrazumjeva se ali nećemo reći siluju), bigamiju šire, sihire pišu, muža i ženu rastavljaju, preljube i one muško muško gadosti čine, zlo među ljude ubacuju, kradu, smutnju prave. Podjelili se u grupe i sekte. Neki postali strani plaćenici, terorisiti.
Ništa od ovoga nisu naše riječi. To su samo naslovi u medijima.
Ti kao njihov “glavni i odabrani vođa” ništa ne poduzimaš, zataškavaš.
“Zatečeno stanje, jes’ sramota, ima toga, grijeh je!“ – braniš se u mislima ti. Ništa javno nalet te bilo.
Ako ti je utješna – tvoj prethodnik je bio toliko loš i bogohulan bio da si ti mali miš u poređenju ‘ njim.
Ti nama pokroviteljski – učimo kišnu dovu.
Prvo: nikako nam ne možeš biti pokrovitelj.
Tebe bira jedan čovjek, iako se javnosti nameće da te bira desetak ljudi.
Drugo, važnije: mažeš oči narodu gladnom. Što ne prozboriš koju i učiniš nešto u korist naroda sa čije grbače ti i tvoje hodže kajmak skidate.
Treće najvažnije : Tvoja dova nije dova, to je hibrid gatlice i nabrajalice bez reda i smisla. Nije to ni obrazovni sastav koje bi desetogodišnje dijete bolje uradilo. Nema tu nikakvog nauka i izobrazbe. To je neko pomiješao časne Kur'anske riječi sa bezveznim jadima ljudskog blebetanja i “pametovanja” :bez reda i smisla. I nešto je duga ta dova, dok je čovjek nauči, eto poplava.
Daleko nam kuća od vaših dova i još dalja od vaše dvolične “učenosti”!
Da ste bili pametni, k'o što nište mogli ste raspisat konkurs za niže razrede osnovne škole sa temom : Kišna dova.
Bili bi ste zapanjeni brojnošću radova boljih i učenijih od vaše kišne dove!
Tako vam je kako je lipi moji.Ono lipići ostavljamo za drugu priliku.
Jedna Fatiha iz srca naroda je sasvim dovoljna.
Molite se i radite vi,eće vam biti primljeno.
Molićemo se mi, raditi ne možemo vi nam ne date.
Ko zna, možda nam se naše molbe usliše.
Osvanuće Božjih dova dan.
Mi smo se molili i strahujemo.
Molili se vi ili ne molili, teško vama i teško tog dana i prije; sasvim izvjesno je! Pitajte ruke Ebu Leheba;vašeg budućeg jarana.
(* efendija = Gospodin,Gospodar,pokrovitelj,titula vjerski obrazovanih(učenih,izobraženih) muslimana,učen čovjek.)
Ovo zamalo uvedosmo u rubriku homor.Da nije Kavaz u pitanju i da kiše ne padaju bio bi čisti hutmor. A to vam je reiska kovanica : hutba + humor .
/Zapis smo objavili prije tačnio dvije godine. Zbog nerada i nedjelovanja reisa i njegove klike, njihovo sluganskog odnosa prema riđobradom i njegovim podanicima , a krajnje neodgovoran odnos i bezbožan prema narodu, koji treba da zastupaju, zapis je zaslužio ponavaljanje. Ponovićemo i sve ostale vezane za bosansku hanefijsku sektu ilmija ./
Prelijepi i čudesni su puti Gospoda Milostivog. Uzvišeni i harmonični. U svakom trenu , i svakom prostoru i vremenu tka neraskidive niti u jednu sa vršenu cjelinu.
Ljiudski životi su prekratki da shvate savršenost i zaokruženost Božijeg stvaranja , ljubavi i milosti.
Na rođendan kćeri , malo odmaknut od slavlja , zahvaljujem se Bogu na Milodarju i divim se Njegovoj savršenosti, kojom povezuje niti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
“Petnaesta noć mjeseca ša’bana, osmog mjeseca hidžretskog kalendara, je mubarek noć Lejletu’l-berat. Ta noć se obilježava kao noć u kojoj meleki počinju pisati sudbinu čovječanstva i svakog čovjeka pojedinačno za narednu godinu. Ona navješćuje skori dolazak mubarek mjeseca ramazana.”
Moja kćer je rođena u zoru 16.avgusta, osmog mjeseca po svjetovnom kalendaru. Anologijom , rođena je u noći kada se anđeli povlače sa dunjaluka , gdje su saslušali dunjalučke želje.
To jutro je moja davnašnja želja , zapravo jedan san , bila uslišena. Ne nisam joj dao ime Lejla jer sam obećao da će imati ime mojih snova. A u porodici je već bila rođena jedna prelijepa i uzvišena Lejla istog prezimena.
Šaban je mjesec po kome je porodica dobila ime. Jedan naš daleki predak Alija aga Novljanin sa početka šesnaestog stoljeća, prije ravno pola milenijuma , je u noći 15. na 16.mjeseca Šabana, iz Damaska , sa trgovačkog puta, vođen Božjim proviđenjem naprečac skrenuo na hadžiluk.
Porodična praksa hadžiluka nijetom prvog hadžije ,nije se ni u jednoj generaciji prekidala sve do dvadesetih godina 20 vijeka.
Od odlaska Osmanlija sa južnoslavenskih prostora su za muslimane nastupile teška vremena. U kraljevinama :Austro-Ugarska, Srbija, Crna Gora, SHS, Jugoslaviji se dešavalo isto , u manjem ili većem intezitetu . Otimačine, pljačke, grabeži , paleži i ubistva . Jednom rječju Genocid. A ono što je preostalo su dokrajčili komunisti u NR Jugoslaviji.
No,Hadžije kroz vrijeme ostaju hadžije i Bog milostivi im uvijek daruje zdravlje i sreću , vrijedno potomstvo , nafaku po zasluzi , i mnogo , mnogo ljubavi.
Ljubljena i voljena Kćeri
Prije okruglo trideset šest godina Milostivi Bog mi je ispunio želju,bolje reći uslišio dugogodišnje molitve.
U Svom neizmjenrom Savršenstvu obradovao me tobom.
To radovanje i savršentvo , tvoja dobrota , čestitost, ljubav i ljepota ne prestaje da me miluju ni jednog trena za sve ove godine.
Za rođendan ti mila kćeri mogu poželjeti samo jedno:
Neka ti Bog Ljubavi i Milostii na Svoj Mudri i Pravedni način uzvrati za sve ono što jesi.
Sretno Potana tatkova.
I neizmjerna hvala Bogu Jedinom , Plemenitom što vas imam ljubavi moje-
Bog je milostiv.
Bijah mlad i zelen
iz noći u noć
pitah kuma
pokaži mi
u kojoj slamčici
kriješ moju zvjezdicu
Šuti vječnost
ne odgovara
neuk i hud
i dalje moljah
podari mi slamčicu
u kojoj skrivaš moju zvjezdicu
Sada znam
srce je moja slamčica
u kojem su snile
moje zvjezdice
iz te slamčice
vratih kumu
sve njegove zvjesdice
sjajne blistave
čiste nevine
suzom mojom zalivane
veselo žmirkaju
mašu i šume
kada ćeš nam doći
dobri i blentavi
uskoro uskoro
u mojim očima
još samo jedna aria
pruža mi ruku
plešimo mili
naš poslijednji tango
Na njenom četvrtom prstu
blista brilijant
da lijeva je to ruka
upravo vjenčani su
On leže kraj nje
okrenu je sebi
čvrsto je zagrli
ljubi
Ona mu uzvraća
Ljubavnički poljubac
dug nježan strastven
malo grčevit.
Znaju znanje i znanje .
poslijednji oproštaj je zatitrao
Osjećajući da ostaje bez daha
on se odvoji od nje
Prime se za ruke
ponovo spojene za života
Lijeva u desnoj
desna u lijevoj
jedno srce i jedna duša
svjetlošću iskre
Ona ne povrati dah
prestade disati
Tek tako
kao da je to najnormalnija stvar na svijetu
On je i dalje drži za ruke
zna da je još tu
zna da čuje ga
Priča joj
-Bila jedna djevuška bajna
Zvali su je Marija Magdalena sjajna
Na ovome svijetu nije bilo ništa ljepše
od Krasotice te
Čednošću srca djetinjeg
čistog i blaženog
voljela je Nebo
slobodu i djevičanske ljubičice
I mene sretnika
I ja nju
Očaran ljepotom njenom
sa njom sam snivao najljepše snove
I evo nudim joj svijet na dlanu
Tugo moja
Bijela dama ne odgovara
A život je kao i uvijek
Prelijep
Dok bol klizi sleđenim vodopadom
dobro je srce očajno
Navsegda
*