Bijela dama
Sleđeni vodopad
Ruža života i dobri čovjek
Na njenom četvrtom prstu
blista brilijant
da lijeva je to ruka
upravo vjenčani su
On leže kraj nje
okrenu je sebi
čvrsto je zagrli
ljubi
Ona mu uzvraća
Ljubavnički poljubac
dug nježan strastven
malo grčevit.
Znaju znanje i znanje .
poslijednji oproštaj je zatitrao
Osjećajući da ostaje bez daha
on se odvoji od nje
Prime se za ruke
ponovo spojene za života
Lijeva u desnoj
desna u lijevoj
jedno srce i jedna duša
svjetlošću iskre
Ona ne povrati dah
prestade disati
Tek tako
kao da je to najnormalnija stvar na svijetu
On je i dalje drži za ruke
zna da je još tu
zna da čuje ga
Priča joj
-Bila jedna djevuška bajna
Zvali su je Marija Magdalena sjajna
Na ovome svijetu nije bilo ništa ljepše
od Krasotice te
Čednošću srca djetinjeg
čistog i blaženog
voljela je Nebo
slobodu i djevičanske ljubičice
I mene sretnika
I ja nju
Očaran ljepotom njenom
sa njom sam snivao najljepše snove
I evo nudim joj svijet na dlanu
Tugo moja
Bijela dama ne odgovara
A život je kao i uvijek
Prelijep
Dok bol klizi sleđenim vodopadom
dobro je srce očajno
Navsegda
*