Pol Verlen – Gospođici

Proste ljepote soj,

iz zabiti prave,

mirišeš na trave,

na ljeto i poj.

Zubi nisu varka,

ti si mlada zvjerka,

prelijepa kaćiperka,

sa dva oka žarka.

Tjelo, grešno,zdravo.

pod suknjom se smješka

-dignuta i teška

grudi stoje pravo,

noga,sveukupno,

listovi i bedro,

-bestidno i vedro

dupe krepko,krupno,

krv nam sve to prži,

ognjem ždere grudi,

postajemo hudi,

do kratsa,do srži.

Kravaru sred mira,

gord što ti to sazda,

sinovi i gazda,

sinovi pastira,

kunem se da mislim:

da si ti veselje

i sreća za selje

koji su te stisli.

Bookmark the permalink.

Komentariši